Bio sam žrtva Sanaderove strahovlade - u velikom intervjuu Globusu otkriva Vladimir Šeks. Stvarno strašno! Sad kad od propalog premijera i nesuđenog povratnika svi peru ruke, njegovi najbliži suradnici otkrivaju ono što su godinama skrivali. Potpredsjednik Sabora tako tvrdi da je vladao “čvrstim stiskom i strahom u kombinaciji s političkim uspjesima”, “željeznom rukavicom na svilenoj šaci”, “okrutno i nemilosrdno obračunavao se sa svima za koje je smatrao da mu ugrožavaju autoritet”, sam je donosio odluke, svi ostali morali su ih bespogovorno izvršavati…
Oslobođeni Šeks danas bespoštedno secira autokratski karakter Sanaderove vlasti. Čak tvrdi da je i osobno bio njegovom žrtvom. Veli da među njima nikad nije bilo stvarnog prijateljstva, nego ga je donedavni šef tlačio i ponižavao. Kao dokaz svoje žrtve navodi dvije epizode.
Prvo, Sanader mu je prije tri godine, uoči parlamentarnih izbora, predložio da se kandidira za ustavnog suca i “bude izabran za predsjednika Ustavnog suda”.
Drugo, nakon izbora samo ga je u prolazu obavijestio da više neće biti predsjednik Sabora, što je Šeks primio kao tešku uvredu koju, kako sam priznaje, ne zaboravlja. Njegova jeremijada otkriva da razlaz u HDZ-u ima i osobnu dimenziju. Ujedno, raskrinkavajući način Sanaderove vlasti, otkriva i neke vlastite deficite. Ako je bivši šef bio autokrat, ne znači da su Šeks i drugovi - samo zato što su se sada našli na različitim stranama - demokrati. Jer, dok se “strahovlada” prakticirala prema drugima, Vlado Šeks nije imao primjedbi. Predsjedao je parlamentom i suportirao Sanaderov sultanizam.
Dalje, očito je zaboravio da s čela Sabora nije maknut samo zato što je svome stranačkom šefu javno preporučio Vukovar umjesto Verone, nego i zbog svoga lažnog svjedočenja u procesu Branimiru Glavašu. Možda je po Hrvatsku postalo nepodnošljivo kompromitirajuće da joj zakonodavnom vlašću dirigira čovjek koji je na sudu nastupio kao krivokletnik, u korist počinitelja ratnog zločina.
Na koncu, u Sanaderovoj ponudi da ide u Ustavni sud Šeksu smeta samo to što je smatra načinom vlastite eliminacije. Predosjećao je, kaže, da ga želi maknuti iz aktivne politike. Potpredsjednik Sabora ni danas ne kritizira ono što je u takvoj ponudi najspornije: da premijer i šef vladajuće stranke nudi mjesta u Ustavnom sudu kao da je riječ o položajima u njegovu kabinetu. Jer, njegov prijedlog implicira da ustavne suce, pa čak i predsjednika Ustavnog suda, osobno određuje.
Naravno da Šeks to ne spominje jer je u takvom političkom dirigiranju pravosuđem, čak i Ustavnim sudom, i osobno sudjelovao. Ne samo da je sudjelovao nego je upravo on bio glavna Sanaderova poluga za njihovo podčinjavanje.
Već godinama Šeks kadrovira hrvatskim sudstvom. Namješta svoje ljude. Određuje ne samo ustavne suce nego i njihove odluke. Nije prestao ni kad je pao u, navodnu, nemilost. Brojni primjeri dokazuju da vlada željeznim stiskom, bez rukavice. Sigurno nije bio žrtva, nego sredstvo i profiter Sanaderove strahovlade.
