Prva špica ostaje Dinamov problem

ZAGREB - Dinamo je u Temišvaru igrao s istom petoricom nogometaša u srednjem redu kao i u Salzburgu: Vrdoljakom i Badeljom kao stražnjim, a Moralesom, Sammirom i Mandžukićem kao prednjim vezistima, u formaciji 4-2-3-1, koju su “plavi” usvojili još pod Ivankovićem.

Mamićevo kolo: Zašto se Mamić ne povuče?

U 66 dana od Salzburga riješen je problem lijevog boka, Cufré je unio sigurnost i stabilnost, a nakon njegova izlaska nakon sat vremena zbog lakše ozljede zamijenio ga je Lovren, dok je Barbarić popunio položaj stopera. Hendikep izostanka ozlijeđenog Bišćana bezbolno je riješen povratkom oporavljenog Roberta Kovača, a Lončarić je iskoristio priliku koju je dobio na vratima umjesto iskusnog, ali nesretnog Butine.

Najbolji napadač i strijelac Mandžukić koristan je za momčad i na lijevom prednjem boku, kad zahvaljujući svojim fizičkim karakteristikama, može obavljati veliki posao u “teroriziranju” suparničkog bočnog aduta, kao Temišvarova Edera Bonfima. Odvlačenjem “svog” igrača, kojem mora pomagati suigrač, bočni Mandžo otvara prostor za priključenje napadu Badelja iz drugog plana, pa slobodni ostaju Sammir i Morales kao “figure viška”. U ovakvom rasporedu donekle je “žrtvovan” Morales, koji manje dolazi na udarac u svojim idealnim zonama, polulijevo i na sredini, ali se dobiva na igri kratkih dodavanja i kombinatorici. Sammir je, pak, postavljen u svoju najbolju ulogu, koju mu je premijerno dao Vlak.



Kao glavni kvalitativni nedostatak za 4-2-3-1 ostaje problem središnjeg napadača, prve špice, sidraša, onoga tko bi osvajao lopte u skoku, zadržavao ih i odlagao. Nekoga poput Nikole Kalinića, Igora Budana, Nikice Jelavića, Ahmada Sharbinija. Zato Jurčić mora izmišljati rješenja od prilike do prilike, raditi rošade ovisno o suparnicima.

U Temišvaru je dosadašnji prvi izbor, pokretljivijeg i bržeg Papadopoulosa zamijenio snažnijim i za borbu u skoku sa stoperima pogodnijim Sivonjićem, ali nije Sivi idealan za tu ulogu, kao što nisu ni preostala dvojica napadača iz kadra, po načinu primanja lopte slični Slepička i mladi Kramarić.

Ovisno o moći suparničkog desnog bočnog, Morales može lijevo od Sammira, Sivonjić na desno, a visoki i skočni Mandžukić u špicu. Osim Sivonjića, na desni prednji bok može i brži i lakši Tomečak, koji još treba ojačati i postati čvršći i izdržljiviji u duelima da bi mogao biti prvi izbor u europskim utakmicama. Na Jurčiću je da uravnotežava sve te spoznaje.

Dinamo u Salzburgu (4-2-3-1): Butina - ETTO, Bišćan, LOVREN, Glavina - VRDOLJAK, BADELJ - MORALES, SAMMIR, MANDŽUKIĆ - Papadopoulos (od 72. Slepička). Dinamo u Temišvaru (4-2-3-1): Lončarić - ETTO, LOVREN (od 60. Barbarić), R. Kovač, Cufré (od 60. Lovren) - VRDOLJAK, BADELJ - MORALES, SAMMIR, MANDŽUKIĆ - Sivonjić (od. 74. Papadopoulos). Konstante (7): Etto, Lovren, Vrdoljak, Badelj, Morales, Sammir, Mandžukić. Varijable (4): Lončarić - Butina, R. Kovač - Bišćan, Cufré - Glavina, Sivonjić - Pap - Slepi.

Nikola Lipovac