Za razliku od ministara vanjskih poslova Vesne Pusić i Karla Erjavca, hrvatskih i slovenskih političara i medija koji nisu krili zadovoljstvo rezultatima pregovora u Otočcu ob Krki , dvojica premijera, Zoran Milanović i Janez Janša, zauzeli su gotovo jednaka, krajnje suzdržana stajališta.
Iz njihovih se izjava nije mogao nazrijeti optimizam, štoviše moglo se zaključiti kako zapravo još ništa nije dogovoreno, kako je preostalo još puno otvorenih pitanja i kako valja razgrnuti još nekoliko zastora. Milanovićeva i Janšina rezerviranost nije bez uporišta: da su ministri Pusić i Erjavec doista postigli dogovor, s pravom bi se postavilo pitanje zašto se pravila tolika drama i kakav je to bio problem kada su ga uspjeli riješiti ministri vanjskih poslova. Sporazum koji bi obje države oslobodio neizdrživog tereta stalnih sporova i sukoba doista ne mogu postići ministri vanjskih poslova.
Taj posao moraju odraditi samo najodgovorniji političari u dvjema državama, a to su premijeri Milanović i Janša. Dakako, logično je pitanje stranaca: zašto se Milanović i Janša nisu ranije uključili u pregovore, zašto su se tako upadljivo držali po strani kada je jasno da samo njih dvojica mogu razriješiti spor oko Ljubljanske banke. Opće je uvjerenje da će se Milanović i Janša dogovoriti jer je to na korist i u interesu obje države.
Osim toga, i njihove političke karijere u velikoj mjeri bit će određene upravo ishodom spora oko Ljubljanske banke. Kada im to ne bi uspjelo, Janša bi ušao u povijest kao političar koji je nepovratno zatrovao odnose s prvim susjedom i nanio tešku ljagu Ljubljani. Milanović bi pak ostao upamćen kao čovjek koji nakon desetak godina teških pregovora i dramatičnih preokreta nije uspio napraviti onaj posljednji, ali najvažniji korak te uvesti Hrvatsku u EU.
Kada bi se to dogodilo, Hrvatska bi se nepovratno vratila u kaljužu Balkana, a na najgori način potvrdile bi se riječi jednog od vodećih europskih političara koji je, nakon što su svojedobno propali pregovori bivših premijera Boruta Pahora i Ive Sanadera, razočarano zaključio: “Svi su Balkanci isti, strani su im europski standardi ponašanja, s njima se zaista nikada ništa ne može dogovoriti”.