Objavljeno: 08.09.2009
Radikalizacija gubitnika
Ante Đapić ponovno pozdravlja ustaškim pozdravom, Josip Friščić glumi kardinala i u dva je dana dva puta nasrnuo na predsjednika Mesića - premda se recentni istupi šefova dviju političkih stranaka po političkoj malignosti ne mogu usporediti, obojica su zatamburali radikalizacijom iz istih razloga: iz vlastite nemoći da odgovore zahtjevima vremena. Vruća, u HSP-ovu slučaju i opasna, retorika posljednje je utočište gubitnika.
Đapić je prisiljen napustiti poziciju vječnog pravaškoga šefa. Objavljivanje njegove odluke da neće tražiti novi mandat konvencija HSP-a pozdravila je burnim pljeskom. Stranka je u nokdaunu. Rezultat nikakav, sukobi ogromni. U ovom trenutku HSP ne može ni do izbornog praga, osvaja oko 3 posto podrške, što znači da u Saboru ne bi imao ni onoga jednoga zastupnika, koliko sada broji. Uvaljujući na odlasku “Za dom spremni“ pozdrav Đapić valjda smatra da će ponovnim igranjem na kartu ustašluka, što je svojedobno bio HSP-ov zaštitni znak, oživiti stranku i popraviti njene jadne rezultate.
Zapravo je zatvorio svoj politički krug i praktički se odrekao onoga najboljeg što je u svome mandatu napravio, kada se odlučio da stranci skine crne košulje i očisti je od demonstrativne ustaške ikonografije. Ako njegov oproštajni pozdrav znači poništavanje političke transformacije kroz koju je HSP prošao, ako najavljuje reustašizaciju pravaša, onda je to i po stranku i po državu krajnje neodgovorna odluka.
Šef HSS-a ima isti problem. Seljačka je stranka skliznula na niske grane, pleše oko izbornog praga, trenutno bi dobila oko 5,5 posto glasova. Nema sumnje da se na HSS prenosi dio odijuma javnosti prema vladajućoj koaliciji. HDZ doživljava debakl, pa je i prvi koalicijski partner zaronio. Friščića muči i to što njegovi birači ne vjeruju u opstanak Vlade Jadranke Kosor. U tom su pogledu skeptični isto koliko i SDP-ovi. Kad lađa tone, stranačkom je kapetanu najlakše zaploviti u radikalizaciju, pa je tako i šef HSS-a, glumeći da je veći kardinal od Bozanića, ustao u obranu križa i napao inicijativu predsjednika Mesića o neisticanju vjerskih obilježja u državnim ustanovama. Napao je i Ustav i njegovu odredbu o odvojenosti Crkve i države tvrdeći da je “razjediniti Crkvu od svjetovnog isto što i razdvojiti dušu i tijelo“.
Friščićev križarski rat providan je pokušaj da se pažnja javnosti preusmjeri s propasti njegove politike na posve izmišljenu, premda lako zapaljivu temu. HSS-ova ključna politika, reklamirana kao veliki projekt oživljavanja hrvatskog sela, progutala je ogromna sredstva a da nikakva poboljšanja nisu postignuta. Hrana se uvozi kao prije, selo je jednako nezadovoljno, samo je državna blagajna prazna kao nikad dosad.
Dok javnost burno problematizira HSS-ove enormne poticaje, koje država financijski više ne može podnijeti, Friščić se uhvatio križeva. Da misli samo na vlastite interese, bez obzira na cijenu, pokazao je i svojim protivljenjem najavljenom smanjenju broja jedinica lokalne samouprave. Neizgovoreni razlog: vlast u malim, ruralnim i neodrživim općinama vrlo često drži Seljačka stranka. Radikaliziranjem retorike Friščić pokušava zamutiti ono što je javnosti počelo svitati: da se HSS, kako netko reče, u posljednjih devet godina pretvorio u financijsku omču oko vrata čitavoj naciji.
Jelena Lovrić
Broj preporuka: 1
FACEBOOK KOMENTARI