RIJEKA - Sunce već danima nemilosrdno prži, temperature zraka su abnormalne i uvjeti rada na gradilištu punog profila autoceste Rijeka - Zagreb praktički su blizu stoljetnoj ljudskoj predodžbi onoga što se naziva pakao.

Dok asfalt isijava toplinu, a hlada nema ni na vidiku, tristotinjak radnika na dionici Kikovica - Oštrovica radi desetak sati dnevno, praktički bez slobodnih dana. Spomenuta dionica duga je 7,4 kilometra i penje se od 320 do 600 metara nadmorske visine, dinamika radova se mora ispoštovati i cesta bi trebala biti otvorena već u listopadu ove godine. Vrijednost građevinskog dijela je 32 milijuna eura.

Vruće je, radimo po deset sati na dan, nemamo slobodnih subota. Pravi godišnji odmor nisam koristio zadnje tri godine. Plaća je  oko pet i pol tisuća kuna

Gdje god se je to moglo, radnici su na strojeve ili metalne konstrukcije postavili male improvizirane tende koje u kratkim i rijetkim stankama pružaju kakav-takav hlad.

Više nego teške uvjete građevinci, koji su većinom iz Bosne, svladavaju stvarno junački. Preko gradilišta nas je proveo Sanjin Velebit Pešut, pomoćnik direktora sektora građenja u tvrtki Autocesta Rijeka-Zagreb.

I sam priznaje da mu se počinje "mantati" već nakon nekog vremena na suncu te da se divi radnicima koji stvarno stoički podnose vrućinu, a neki su u dobi od 50 godina. Za sada još nitko od njih, na sreću, zbog visokih temperatura na gradilištu nije imao ozbiljnih zdrastvenih problema.

Zaustavljamo se kod 42 metra dugog i 105 tona teškog nosača kojim se prenose veliki betonski blokovi za vijadukt u gradnji. S nosačem radi šest radnika Hidroelektre niskogradnje koji jedini hlad mogu pronaći ispod metalnih konstrukcija glomaznog stroja. Uz njih je kanistar s deset litara vode, radni im dan, kažu, počinje u 7, a završava oko 17, 18 sati.  - Vruće je, radimo po deset sati na dan, nemamo slobodnih subota. Pravi godišnji odmor nisam koristio zadnje tri godine. Plaća je  oko pet i pol tisuća kuna - govori "veteran" Vlado Mijač.

- Ovo vam je kao u zarobljeništvu. Strože je, više se radi, a plaća je manja - dodaje jedan koji je želio ostati anoniman. Iako im s gradilišta puca pogled na more, ovo ljeto u njemu neće baš moći uživati. Smješteni su na Grobniku, a kada njihov stroj završi s poslom na ovoj autocesti, sele se na neko drugo gradilište negdje u Hrvatskoj. Uglavnom, očekuje ih nomadski život i težak fizički rad najvjerojatnije do mirovine.

Nekoliko stotina metara dalje nailazimo na drugu Hidroelektrinu grupicu koja priprema teren za današnje asfaltiranje. Hlada nema stotinama metara ni s jedne ni druge strane, čak ni onih improviziranih tendi, a radnici su preplanuli više nego njemački turisti u kolovozu. Stroj diže oblak prašine i poravnava pijesak, zrak je težak, a prašina se lijepi za znojava tijela. Voda, i to ne baš hladna, jedina je utjeha.

- Ovo je još i dobro, trebate vidjeti kako je kad se nasipava asfalt - govori nam jedan od njih.  Kako doznajemo iz razgovora sa Sanjinom Velebitom Pešutom, poslodavci razmišljaju da u razdoblju najgorih vrućina uvedu dvokratno radno vrijeme te da najnesnosniji dio dana radnicima bude slobodan. S obzirom na viđeno, to bi bilo i više nego dobro rješenje.

Pet dionica Puni profil autoceste na potezu od naplatnih kućica na Grobniku do Stare Sušice raspodijeljen je u pet dionica i bit će gotov do kraja iduće godine. Ukupna vrijednost bez opreme je oko 255 milijuna eura. Inače, na gradnji svih pet dionica sudjeluju tvrtke Vijadukt, Hidroelektra niskogradnja, Konstruktor inženjering i Strabag.

Luka Benčić