EKSKLUZIVNO OTKRIVAMO
Rally Dakar: Zagreb umjesto Pariza, a Sharm el Sheikh mijenja Dakar
Najčuvenija utrka kreće iz Hrvatske. Na hrvatskim je vlastima da podrže ili odbace ideju o startu Relija Dakar 2011. iz glavnoga grada Hrvatske
Hoće li Reli Dakar 2011. startati iz Zagreba i kojim će se putem spuštati prema Africi, tradicionalnom cilju utrke koja izaziva divljenje i privlači vrhunske sportaše, ali i avanturiste iz cijeloga svijeta? Glavni grad Hrvatske prvi se put počeo spominjati prije nekoliko dana kao polazište neustrašivih oktanskih pustolova kojima je izazov upoznati krajnje granice izdržljivosti, ludosti i snagu volje.
Ruta preko Istre
Zahvaljujući Danijelu Šaškinu, prošlogodišnjem sudioniku ekstremnog relija koji je vozio po Latinskoj Americi, te Marinu Frčku, automobilistu koji je godinama tutnjao Saharom, domogli smo se radne verzije dokumenta, s kojim su francuski promotori došli u Zagreb. Amaury Sport u svojoj je polutajnoj prezentaciji Reli Dakar zamislio s polazištem u Zagrebu, a ruta bi zatim išla preko Banovine, Gorskog kotara, Like, pa preko Primorja, Istre i Kopra sve do Italije i Genove, a postoje planovi i o tutnjavi sve do krajnjeg juga Apenina. Vodeći organizatori sportskih megadogađaja diljem svijeta i suvlasnici Eurosporta, najgledanije sportske TV postaje, naprosto moraju vratiti kultnu utrku na Stari kontinent.
Povijest se po tko zna koji put ponavlja, a Reli Dakar poput progonjene zvijeri seli se iz države u državu, s kontinenta na kontinent. Prije tri godine pobjegli su iz Afrike u Južnu Ameriku, zbog ekologa su prije nešto više od desetljeća Pariz zamijenili prvo Marseilleom, a potom i Barcelonom te Lisabonom. Ni u Africi ih nisu milovali. Usprkos nevjerojatnom medijskom zanimanju, ogromnim budžetima i ponajprije atraktivnosti, uhodana ruta od Maroka preko Mauritanije, pa sve do Senegala, često se selila zapadnije, sve do Sinaja.
Zbog prošlogodišnih oružanih prijetnji i nakon što je Fronta Polisario u Mauritaniji uzela taoce, utrka je preseljena preko Bare, prvi put na treći kontinent, no zadovoljstvo Pampama i Patagonijom kratko je trajalo. Nakon francuskih ekologa i afričkih militanata, na red je došla i gruba latinskoamerička zbilja. Startna lista ovogodišnjeg relija i više je nego prepolovljena. Umjesto 600, katkada čak i 700 posada “nabrijanih” i “monstruoznih” bolida, motocikala i kamiona, u Buenos Airesu bit će ih manje od 300. To znači i mnogo manje globalnog interesa, a na kraju i novca. I što učiniti nego Dakar vratiti u staru dobru Europu i uzbudljivu Afriku.
Uloga Mađara
Prije dva mjeseca, tijekom opuštenog časkanja Daniela Šaškina, nacionalnog prvaka u reliju 2005. i prošlogodišnjeg sudionika dakarskog relija u Argentini i Čileu, s bosom mađarskog Szalay Balasz Teama, ujedno i predstavnikom organizatora relija za istočnu i srednju Europu, pala je ideja. Ubrzo nakon toga Zagreb su pohodili sportski i tehnički direktori Amaury Sporta, Frederic Lequieu i Gilles Jourdan, koji su čelnicima Hrvatskog auto i karting saveza izrazili ozbiljne nakane da organizaciju starta Dakra 2011. povjere našoj zemlji.
Iako je Francuzima bio cilj odvesti utrku iz Hrvatske preko Italije u Afriku, Šaškin i Frčko ponudili su opciju polaska za Crni kontinent iz Dubrovnika. To bi značilo najmanje četiri uzbudljiva dana luđačke utrke kroz Hrvatsku, no organizatorima se to ne sviđa, jer im putovanje brodom iz Dubrovnika u Tunis predugo traje. Dva dana bez direktnog TV prijenosa na Eurosportu za njih je previše.
1200 sati TV programa
Kako god, cilj utrke koja u pravilu traje između 14 i 16 dana, tijekom kojih sudionici prevale između devet i 11 tisuća kilometara, vjerojatno će biti u Egiptu - Kairu, Aleksandriji ili mondenom sinajskom ljetovalištu Sharm el Sheikh - a manje vjerojatno u Dubaiju.
Ideja o dovođenju svjetskoga megadogađaja u Hrvatsku, kojemu osamdesetak televizijskih kuća i 190 zemalja svijeta posveti više od 1200 sati programa, za sada je pala na plodno tlo i to bez obzira na to što Dakar svake godine odnese najmanje dva života, što zbog njega ekolozi čupaju kosu s glave, što surovi uvjeti tjeraju u očaj avanturiste željne dokazivanja. Avanturistička utrka je unosan posao, a njeno glavno obilježje nisu više entuzijasti koji žele odmjeriti snage s pustinjom i samim sobom, već lov na profit, gledanost te odmjeravanje snage velikih proizvođača. Hrvatska im se čini kao idealna za takvo što, za povratak stare slave čuvenog relija.
