Radimir Čačić bi, prema najavi izrečenoj u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”, u utorak trebao podnijeti ostavku na dužnost predsjednika Hrvatskog teniskog saveza. Hoće li prometna nesreća koju je Čačić skrivio u Mađarskoj, a u kojoj su smrtno stradale dvije osobe, doista označiti kraj njegove sedmogodišnje vladavine u HTS-u, tek treba vidjeti.
Danas će u Gundulićevoj 3 zasjedati Upravni odbor, koji u slučaju Čačićeve ostavke nema nikakvo formalno pravo odlučivanja s obzirom na to da predsjednika HTS-a bira i razrješava samo Skupština. No, to opet ne znači da se o Čačićevu potezu neće raspravljati.
Sudeći prema raspoloženju nekih članova koji se nisu željeli javno izjašnjavati, niti predviđati u kojem bi smjeru mogla krenuti rasprava, čini se da postoji kritična masa koja je spremna nagovoriti Čačića na “zamrzavanje statusa” dok se ne pokrene kazneni postupak protiv njega.
S druge strane, već je pokrenuta opsežna akcija lobiranja za Čačićev odlazak i dolazak Slavka Rasbergera na njegovo mjesto. Iako to nije želio potvrditi, dugogodišnje poznanstvo s Rasbergerom i mogućnost iščitavanja njegovih reakcija navodi nas na zaključak da doskorašnji direktor umaškog ATP turnira ne bi imao ništa protiv dolaska na čelno mjesto u HTS-u, ali nikako na pučistički način, nego samo ako Čačić ustraje u odluci o napuštanju predsjedničke pozicije.
Rasbergerove teniske reference su neupitne. U Umagu je izgradio teniski događaj vrijedan hvale, a od prvog je dana bio član Upravnog odbora HTS-a. U mnogim je slučajevima bio jedan od glavnih aktera kad su na predsjedničko mjesto postavljani Čačićevi prethodnici, njih sedmorica: Hrvoje Šarinić, Stanko Bick, Jurica Malčić, Niko Bulić, Suad Rizvanbegović i Slaven Letica.
Svi su oni dolazili i odlazili, jedino je Rasberger bio konstanta. Nakon sedmorice predsjednika s naglašenim političkim predznakom, Rasberger bi bio prvi kojem je tenis bio osnovno zanimanje posljednjih 20 godina iako se u vođenju umaškog turnira nedvojbeno morao znati dobro služiti i političarskim alatima.
Kako je godinama bio u poziciji, prilično je jasno da će Rasberger imati i mnogo oponenata. U toj borbi glavno će pitanje biti hoće li opozicija iznjedriti kandidata koji bi bio dostojan konkurent Rasbergeru.
Jedno je sigurno: Hrvatski teniski savez danas može ostati bez aktualnog predsjednika, ali ime novog sigurno nećemo saznati. Unatoč tome, “predsjednička utrka” već je počela, a Čačićeva ostavka će dosadašnjim zakulisnim igrama samo dati legitimitet i pretvoriti ih u kampanju.
Predsjednik mora dobiti 21 glas u Skupštini
Hrvatski teniski savez ima regionalni ustroj. Šest je regija (formalno Zajednice teniskih udruga) i svaka od njih daje šest članova Skupštine, a po jednog člana daju Udruženje teniskih veterana, Udruga tenisača u kolicima, Sekcija teniskih trenera i Sekcija teniskih sudaca. To je ukupno 40 članova, a za razrješenje odnosno izbor predsjednika potrebno je imati natpolovičnu većinu (21 glas).
Povijest nas uči da su, otkako su prestali ratovi na relaciji sjever - jug, iza svih važnih odluka stajali Zagrebački teniski savez i predstavnici iz Dalmacije pa je teško očekivati da tako ne bude u slučaju izbora novog predsjednika.
