Hrvatske gay udruge u svojim programima na vrhu liste prioriteta stavljaju povećanje vidljivosti homoseksualaca u društvu, no nemaju svi isto mišljenje i način na koji takvo nešto postići. Dok jedni navode kako je najbolje vrijeme za “outanje” onaj trenutak kada svaki pojedinac to sam odluči, neki drugi, radikalniji hrvatski gay aktivisti zagovaraju tezu “kako sve homoseksualce treba outati, htjeli oni to ili ne”, o čemu se mogu pročitati podugački tekstovi na gay forumima, na kojima je do sada u nekoliko navrata čak i “isplivalo” neko ime, najčešće nekih celebrityja.
Najsvježiji primjer “prisilnog outanja” je onaj glumca Vladimira Tintora, čije su kompromitirajuće fotografije na kojima se ljubi s muškarcima prošlog tjedna počele kružiti internetom, a da “stvar bude sigurna”, osobe koje su mu ukrale fotografije iz stana poslale su ih na još nevjerojatnih sedam stotina e-mail adresa, tako da se njima “zabavlja” pola Hrvatske.
Percepcija idilične suradnje hrvatskih gay aktivista najviše je narušena takvim aktivizmom, koji se prije može nazvati zloćom, a manje aktivizmom, zbog čega je već došlo do raskola među udrugama.
- Nikoga se ne može prisiliti da javno prizna da je gay jer svatko ima pravo na privatnost i intimu. Ako se netko bori za ljudska prava, protiv homofobije, a istovremeno, kao što smo vidjeli na slučaju Vladimira Tintora, stvara nekoj osobi probleme koji mogu uzrokovati neželjene posljedice, tada se radi o unutarnjoj homofobiji, a to je katastrofalno i neprimjereno.
Osobe koje su “razotkrile” Tintora učinile su to samo radi svoje vlastite promocije i one od gay populacije žele stvoriti ideologiju. Zbog takvih razilaženja u razmišljanju došlo je do razdvajanja u udruzi Iskorak - rekao je Vinko Kalinić, dopredsjednik udruge Drugi korak, čiji su aktivisti izašli iz Iskoraka i osnovali novu udrugu. Dodaje kako su isti ljudi prije tri godine u javnost putem interneta pustili imenik s telefonskim brojevima homoseksualaca, zbog čega je izbila panika među gay populacijom.
Prisilno outanje tako je uoči još jednog Gay Pridea postala “rak-rana” brojnim homoseksualcima koji su izabrali svoj seksualni identitet zadržati za sebe, odnosno ne podijeliti ga s drugima. Za razliku od Kalinića, Stjepan Pavlek, predsjednik udruge Inqueerzicija, u “prisilnom outanju” ne vidi ništa sporno, osim u onim slučajevima kada netko zbog toga u svojoj okolini i sredini u kojoj radi ima određenih problema. Smatra da je veći poblem zbog čega netko ne želi javno priznati da je gay.
- Biti u strahu zbog toga jer si gay je iracionalno. Jer uvijek te netko, radi objede ili ljubomore, može prokazati. Osoba koja ne želi priznati da je gay, strah prati cijeli život. Jedini lijek da se riješi straha je javno priznanje - rekao je Pavlek.
| Dorino Manzin, urednik u Metrou i bivši gay aktivist: Nasilje je općeniti problem u društvu, a ne samo gay osobama  Ulično i obiteljsko nasilje je osnovni problem u našem društvu ne samo za gay osobe. Mladi su počeli nasilje smatrati svojom tjelovježbom. Sjetimo se samo primjera Luke Ritza.Nemogućnost ostvarivanja prava, ne samo što se tiče braka između ljudi istog spola već samo legaliziranje istospolnih zajednica što bi olakšalo ekonomsku egzistenciju (olakšice za kredite i sl.) Diskriminacija na radnom mjestu. Manje nego prije ali još postoji. Manzin je do 2006 . godine bio član udruge Iskorak ali je iz udruge izašao zbog, kako tvrdi, narušenih međuljudskih odnosa i nezadovoljstva načinom rada. - Neki od ljudi su imali preradikalne stavove. Sada su istupima puno blaži, što je nešto što sam zagovarao cijelo vrijeme i drago mi je da se situacija popravila - ističe Manzin, koji dodaje kako je trenutno član udruge Drugi korak, koja će uskoro početi s aktivnošću. (M. Gujinović) |
 |
 |
| Vinko Kalinić Udruga Drugi korak Nikoga se ne može i ne smije prisiljavati da javno prizna da je gay jer svaka osoba ima pravo na privatnu intimu |
Stjepan Pavlek Udruga Inqueerzicija Biti u strahu jer si gay je iracionalno. Jedini lijek da se riješi straha je javno priznanje |
Tomislav Mamić
