Rasprodaja supstance

U iščekivanju prvih utakmica Svjetskog prvenstva i našeg otvaranja s Brazilom mnogo se raspravlja o igri Kranjčarove momčadi, o Niki Kranjčaru i o tome kako on igra, o Luki Modriću kojem mediji traže mjesto u momčadi, o animiranju i prilikama naših za dobivanje Eura 2012. To su trenutačno top-teme i logično je da se govori o njima. Stoga ja neću jer bih uletio u sferu nagađanja. Tko zna kako će biti, kako će Hrvatska igrati i kako će na kraju proći? Jer jedno su ove prijateljske utakmice, a drugo je kad sve počne i kad svaki bod, pa i pogodak, može biti presudan. Nešto me je drugo ovih dana ubolo u oko. Baš tako - ubolo! Taj najnoviji dokaz da se u našem balunu razmišlja prema obrascu "daj nam danas, a sutra što bude". Povod da nešto kažem o rasprodaji hrvatske nogometne supstance je mladi Hajdukov igrač Mladen Bartulović koji odlazi u ukrajinski Dnjepar. Prvo da kažem: Bartulović je mlad, nadaren, ima sjajne predispozicije za razvoj u pravog modernog igrača, koji je bolji u fazi napada i ima odličan udarac. K tomu je ljevak! A ljevaka je uvijek teže pronaći. On je standardan u reprezentaciji U-21, bio je i s Cicom Kranjčarom u Hong

  Niko je u pravu kad neće u Rusiju

Kongu kao reprezentativni potencijal za A. Da ostaje u ovakvom Hajduku kakav on trenutačno jest, imao bi i prostor i vrijeme za napredovanje. Tek mu je dvadeset godina. Dakle, u dobi je kad se od dječaka postaje zreo momak. Sad mu je potrebna pomoć da sazrije. Umjesto toga, eto, prodaje ga se za pola milijuna eura. Čujem da će i on godišnje dobivati 250.000. Zvuči primamljivo, kao dobar posao. A nije!

To je loša računica. Jer za dvije-tri godine za Bartulovića bi, uz napredovanje koje bi imao ovdje gdje bi igrao, a u Ukrajinu odlazi u potpunu neizvjesnost, Hajduk mogao dobiti dva milijuna. A i on godišnje milijun eura! Hajduk bi na kraju još tri godine imao odličnog igrača i dva milijuna, a Bartulović bi tim milijunom koliko bi, po mojoj procjeni, mogao kao zreo i afirmiran igrač dobiti u jednoj godini, zaradio više nego što će ovako dobiti za tri! Znam ja da je Hajduk u finacijskom glibu, ali ne baš tako teškom kako se prikazuje. Jer ako je istina ono što Grgić objavljuje, da će ove godine od sponzora dobiti 30 milijuna kuna, onda se može i bez prodaje Bartulovića. Kad nemaš momčad, a ne možeš je ni imati ako stalno prodaješ najbolje i to u pogrešno vrijeme, onda je konačna nužnost novi - minus! Što poslije Bartulovića? Prodavati Bušića, Kalinića, Makarina...? Nije to samo Hajdukov jad, nego svehrvatski. Samo je Dinamo iznad toga. Preuranjeni odlasci i tim igračima uglavnom donose stagnaciju ili čak i propadanje. Ima mnogo primjera kad se mladi igrač izgubi, nestane. Sjetite se Gorana Vučevića koji je u Barcelonu otišao kao A reprezentativac i tada najveći potencijal u našem balunu? Bljesnuo je i izgubio se, a trebao je biti velik igrač. Kad dođe van, on trenera zanima samo zbog rezultata. Jer i trener ovisi o rezultatu i tu nema osjećajnosti. Lani je Hajduk prodao Vučka i gdje je sada? Rezerva tamo negdje u Rusiji? Što sutra čeka Bartulovića kada bude sasvim sam i daleko, Bogu iza leđa?

H oće li se prilagoditi, nametnuti? Ima li on uopće sposobnosti da se tako mlad aklimatizira, da s 20 godina živi životom profesionalca - samotnjaka? Ili će u jednom trenutku puknuti i reći: "Evo vam sav novac, samo me pustite kući". Mario Carević je otišao sa mnom u Ujedinjene Emirate, ondje je bio i Poklepović, s nama je mogao popričati, ručati, razgovarati, a ipak je živio kao pas, iako u vili. Vidjelo se to na njemu i spasio se tek kad mu je došao brat. Jedva je čekao da ode. Mogu zamisliti Bartulovića u Dnjepropetrovsku gdje snijeg počne padati u listopadu, a prestane u travnju!
Tomislav Ivić