Nakon akcije Balkanski ratnik sredinom studenoga prošle godine, kada je DEA u suradnji sa srpskom tajnom službom BIA-om te s kolegama iz Urugvaja i Argentine zaplijenila više od 2,1 tonu kokaina, počele su brutalne egzekucije. S obzirom na to da su kao dio krijumčarske skupine “pali” i hrvatski državljani Anastazije Martinčić i Goran Damjanović, u akciji je sudjelovao i MUP Hrvatske. O akciji Balkanski ratnik razgovarali su i ministri unutarnjih poslova regije 12. veljače.
SPECIJAL: Sve tajne izmasakriranog leša s Jaruna
Kako smo doznali, analitičari MUP-a već rade sve izliste poziva s brojeva koje je Simić koristio u Hrvatskoj, a u istrazi u vezi s njegovom likvidacijom uspostavljena je i suradnja s MUP-om Srbije te policijama drugih država u regiji. Prema izvorima bliskim istrazi, Simić je bio zadužen i za provedbu obračuna s neprijateljima svog šefa Luke Bojovića te je već dulje vrijeme bio meta suprotstavljenih klanova.
Serija likvidacija
Njegov šef Bojović bio je uhićen 22. rujna 2007. godine, nakon višemjesečne potrage, u stanu u Lovačkoj ulici na Višnjici, a sumnjičilo ga se za nekoliko teških zločina u Srbiji i inozemstvu. Imao je nekoliko tajnih stanova, a s njim je tada uhićen i jedan od njegovih suradnika Veljko Banović (34) zvani Votka. Simićev šef Bojović bio je na tjeralici crnogorskog MUP-a zbog sumnje da je sudjelovao u ubojstvu Srđana Miranovića, kuma Sretena Jocića, 12. veljače 2006. u Podgorici. Navodno je Miranovićevu likvidaciju od Bojovića naručio jedan nizozemski mafijaš, poznat po otmici pivara Fredija Heinekena 1983., čiji je suradnik u Nizozemskoj bio Miloš Bata Petrović kojeg se sumnjiči za organizaciju ubojstava 12 pripadnika Jocićeva klana, među kojima je i Mirko Vukmirović koji je ubijen 2003. u španjolskoj Marbelli.
Pretpostavlja se da se niz ubojstava nastavio, a među posljednje žrtve ubrajaju se i Goran Marić zvani Mara te Ilija Novović. Obojica su bili pripadnici Bojovićeva klana, a Novović je 2007. bio i uhićen s Bojovićem. Likvidirani su u “navlakuši” na beogradskoj Avali.
Bojović i Simić jedno su se vrijeme skrivali u inozemstvu. Prije povratka u Beograd 2007. boravili su u Italiji i Španjolskoj. Bojovićeva meta, prema pisanju srbijanskih medija, bio je i srbijanski narkobos Andrija Drašković, koji je također neko vrijeme boravio u Hrvatskoj.
Poznavatelji prilika tvrde da je likvidacija Cvetka Simića uvod u novu seriju likvidacija u balkanskom narkomiljeu.
Kamere i zaštitari
Inače, na naplatnim rampama na ulazima u RŠC Jarun nema nadzornih kamera, a osim što imaju vlastitu čuvarsku službu, cijelim kompleksom povremeno ophodnje provodi zaštitarska tvrtka Bilić-Erić Security. Kako smo doznali, onaj tko je dopremao tijelo ubijenog mogao je doći i mimo službenih ulaza, ali tada bi morao proći zelenom površinom ili ukloniti betonske žardinjere.
Mogući motovi likvidacije Cvetka Simića
- Osobni motiv ili izdaja
Zbog niza sukoba i nakon što je otišao u Hrvatsku, mnogi kojima se zamjerio procijenili su da je Simić lakša meta u Zagrebu. Nije isključeno da je izdao najbližeg poslodavca, pa su brutalnom egzekucijom opomenuti svi koji bi eventualno mogli biti “drukeri”.
- Slučaj Pukanić
Simić je bio uhićen nakon Pukanićeva ubojstva, ali je pušten jer je imao drogu za osobnu uporabu. Ako je policajcima ispričao nešto što je znao o motivima i naručiteljima Pukanićeva ubojstva, mogao je postati neugodni svjedok.
- Balkanski ratnik
Klan braće Šarić blizak Jociću na udaru je srbijanske policije i DEA-e i imovina im je pod blokadom. Ako su procijenili da im je smjestio Bojović, kojem je Simić kum, htjeli su, u sklopu borbe za pre-vlast na tržištu drogom na Bal-kanu, poslati poruku Bojoviću.
- Dilanje u Hrvatskoj
Moguće je da je, nakon što je izbjegao uhićenje u akciji Morava, Simić potražio utočište i zaštitu hrvatskih ‘kolega’. Ako je tu počeo u Hrvatskoj, ušao je u sukob s domaćim narkomiljeom, koji je brutalnom likvidacijom poslalo poruku konkurentima.
