Objavljeno:  14.01.2010

Rat Googleovih i kineskih špijuna

Kada su prije nepune dvije godine prve ekipe sportskih izvjestitelja počele pristizati u Peking da bi pratile događanja na Olimpijskim igrama, uočile su kako iz press centra ne uspijevaju pristupiti brojnim web stranicama. Nije se moglo posjetiti razne američke komercijalne stranice, ali i one neprofitnih organizacija, osobito ako bi se bavile ljudskim pravima.

Ne samo da je pristup takvim sadržajima bio blokiran već ih ni Google nije prikazivao među rezultatima pretraživanja - da bi ušao na to golemo tržište, ovaj je internetski gigant 2006. potpisao ugovor s cenzorskim vlastima u Kini prema kojem mu je neometano poslovanje bilo uvjetovano filtriranjem nepodobnih linkova.

Međunarodnom olimpijskom odboru nije trebalo dugo da od kineskih vlasti isposluje ukidanje skandaloznih zabrana kako bi se utišao medijski skandal koji su oko cenzuriranja podigli novinari rezignirani održavanjem manifestacije u zemlji koja na taj način krši ljudska prava, no nakon Olimpijade ponovno su na snagu stupile neljudske mjere kontroliranja sadržaja i restrikcije kao važeći dio ugovora s Googleom.

Zabrane na internetu u Kini idu toliko daleko da je korisnicima u toj državi postalo praktički besmisleno upotrebljavati uobičajene globalne internetske servise kakvi su uvriježeni izvan granica te države. Pretraživati Google iz Kine nema osobite svrhe jer - unatoč filtriranju rezultata - taj pretraživački alat tu i tamo ipak izbaci i pokoji link koji je blokiran na drukčiji način ili bi se zbog klika na njega moglo završiti u egzilu ili iza rešetaka. Ovo je tako jedina država na svijetu u kojoj Google nije najkorišteniji - tron umjesto njega zauzima Baidu.com, njegov lokalni kineski pandan.

Slično tome, Kina je jedina država na svijetu u kojoj najposjećeniji servis za razmjenu videosadržaja nije YouTube, kojem je vlasnik također Google, već njegova lokalna varijacija nazvana Youku, a isto tako su i najpopularniji socijalizacijski servisi lokalizirane izvedbe Facebooka, Twittrea, Flickra i tako dalje…

Kineski se internet tako može shvatiti kao internet u malom, odnosno internet unutar interneta, odvojen svojevrsnom digitalnom željeznom zavjesom koju je iznutra nemoguće probiti zbog cenzure i zakona, a izvana ponajviše zbog jezične barijere.

Na takav razvoj događaja svemogući Google ulaskom na ovo netipično tržište nikako nije računao. Otprilike 700 zaposlenih djelatnika u kineskom uredu Googlea godišnje toj kompaniji donosi zaradu neznatno veću od 300 milijuna dolara, što je otprilike dolar po aktivnom korisniku interneta u toj državi.

Za Google, koji godišnje uprihodi više od 20 milijardi dolara - dakle više od tri dolara po svakom stanovniku Zemlje - zarada koju ostvaruje u Kini tek je kikiriki, zanemarivi džeparac koji ne bi bio vrijedan otvaranja ureda da ga je netko mogao predvidjeti.

Usprkos tome, mali prihodi nisu razlog zbog kojeg je jučer Google odlučio prekršiti obvezu cenzuriranja sadržaja, omogućujući stanovnicima Kine da napokon uspješno “izguglaju” fotografije masakra na trgu Tiananmen, istovremeno zaprijetivši kako će se povući s tog tržišta zbog učestalih hakerskih napada koje ova tvrtka trpi diljem svijeta, a kojima orkestriraju upravo kineske vlasti.

Pravi razlog zbog kojeg je Google inicirao tako glasan sukob da je Kineze za objašnjenje prozvala čak i američka državna tajnica Hillary Clinton jest nemogućnost ostvarivanja poslovnog modela temeljenog na zadiranju u privatnost, špijuniranju, prikupljanju podataka te sveopćoj infiltraciji u sve pore digitalnog života pojedinca.

Od svojeg središnjeg produkta, pretraživačkog alata, preko Chromea, Gmaila, Gtalka, Google Eartha, Google Docsa, Android OS-a i bezbrojnih drugih besplatnih aplikacija i internetskih servisa, pa do nedavno puštenog u prodaju mobilnog telefona Nexus One, Google gradi automatiziranu platformu koja, u svrhu precizno ciljanog individualiziranog plasmana propagande - čime zarađuje - uči o našim navikama, željama, strastima i koječemu preostalom za što često naivno vjerujemo da smo podijelili isključivo s tipkovnicom ili ekranom i ni s kim drugim.

Na sličan način na koji su Kinezi izgradili “svoj” internet, Google je izgradio svoju tajnu službu. Jedina zemlja u kojoj ona nije postala djelotvorna upravo je Kina, naprosto stoga što unutar “njihova” interneta učinkovita tajna služba već postoji, a za drugu mjesta nema. Ma koliko god zapadni svijet, pa i mi s njime, bio civilizacijski i zemljopisno udaljen od Kine, ono što bi nas možda trebalo početi zabrinjavati jest izvjesnost da su razlozi postojanja Googleove tajne službe i one kineske kudikamo bliskiji.

(Autor je izvršni urednik Buga)

Broj preporuka: 24