Robbie je rođen 13. veljače 1974. u Stoke-On-Trentu u kojem je odrastao uz sestru Sally i majku Janet. Otac, Peter Conway, nižerazredni komičar, obitelj je napustio kad su Robbieju bile tek tri godine, no genetski kod učinio je svoje. Sa 16 postaje član boy-benda Take That, jedne od najpopularnijih teen-pop senzacija u povijesti britanske glazbe. Ipak, na svim fotografijama, videospotovima, posterima i TV nastupima Take Thata stršao je poput bijele vrane, a uoči nastupa na MTV Europe Music Awards, 1995. godine, zamalo skončao od narkotičkog overdosea. Sukob s Garyjem Barlowom posve se rasplamsao pa ljut i ojađen zbog toga što njegove autorske ideje ne prolaze napušta Take That.
Droga umjesto hita
Osjetivši adrenalinsku “špicu” brit-popa počinje se smucati s braćom Gallagher ne bi li Noela užicao neku pjesmu za solističku karijeru. Gallagher mu pjesmu nije dao, ali jest nešto droge koju je uvijek imao uza sebe. Mediji su postali zainteresirani, a druženje s Georgeom Michaelom iniciralo je i Robbiejevu odluku da kao prvi singl snimi obradu Michaelova hita “Freedom”. Stečena sloboda rezultirala je drugim mjestom britanske top-ljestvice singlova, a isto se dogodilo i sa sljedećim singlom “Old Before I Die”. Ubrzo upoznaje skladatelja, aranžera i producenta Guya Chambersa, čovjeka koji je jednostavno znao uglazbiti nade i sumnje, uzlete i padove Robbieja Williamsa. Rezultat je bila niska od pet albuma na prvome mjestu britanske top-ljestvice i nezaustavljiva navala hit-singlova diljem Europe.
Uoči izdavanja debitantskog albuma “Life Thru Lens” (1997.) Williams je prvi, ali ne i posljednji put završio u klinici za odvikavanje. Album je pohod po ljestvicama počeo sporo i nesigurno, ali na koncu je četrdeset tjedana proveo u britanskom Top Tenu i u Europi premašio tri milijuna primjeraka.
Ni nalik devedesetima
Ohrabreni uspjehom, Williams i Chambers početkom 1998. odlaze na Jamajku pripremati drugi album “I've Been Expecting You”. Prvi singl “Millenium” prodan je u više od 400.000 primjeraka. U Europi, zahvaljujući i sljedećim singlovima poput “No Regrets” i “Strong”, prodano je više od četiri milijuna primjeraka albuma koji je Robbieju otvorio i put ka Latinskoj Americi i Australiji. Ostalo je osvojiti Ameriku, no taj se naum nikada nije ostvario, iako mu je na sljedećem albumu “Sing When You're Winning” u tu svrhu “uskočila” i Kylie Minouge u duetu “Kids”. Amerikance nije smekšao ni album “Swing When You're Winning” iz 2001. pa čak ni “Somethin' Stupid”, duet s Nicole Kidman. No, s ta dva albuma u nakladi većoj od 13 milijuna primjeraka Williams je doista postao kralj popa, a vrhunac karijere bio mu je nastup na engleskom Knebworthu gdje ga je u tri dana 2003. godine vidjelo 375.000 poklonika, dok je uz TV prvi od ta tri nastupa odgledalo više od tri milijuna ljudi.
Godinu dana ranije s diskografskom kućom EMI potpisao je ugovor vrijedan 80 milijuna funti, ali ne samo za izdavanje albuma, nego i za niz drugih aktivnosti, od koncerata do merchandisinga. Kako se novac nije vraćao dovoljno brzo, kako su naklade albuma u diskografskoj industriji počele rapidno padati, kako je Robbie raskinuo suradnju s Chambersom, tako su se počeli nadvijati tmurniji oblaci nad njegovom karijerom. Album “Escapology” (2002.) nije prošao sukladno očekivanju, no još su gore prošla sljedeća dva - “Intensive Care” (2005.) i “Rudebox” (2006.). Bez Guya Chambersa Williams nije bio ni sjena pop-skuliranosti kakvom je osvojio publiku, pa čak i kritiku koncem 90-ih i početkom milenija.
Sve su ružnije bile i glasine o njegovu privatnom životu. Živeći u Los Angelesu u relativnoj anonimnosti, mogao je odahnuti od potjere tabloida, no informacije o alkoholizmu, mentalnoj rastrojenosti i ovisnosti o narkoticima nalazile su put do javnosti, kao i naklapanja o latentnom homoseksualizmu. Netom prije objave novog albuma “Reality Killed The Video Star” mediji su naklapali i o tome kako se strašno udebljao, zapustio, kako bradat motorom jurca pustinjom i traži nove susrete s izvanzemaljcima, tvrdeći da ih je i prije imao.
Miran suživot s duhovima
Čak tri puta. Posljednji put iz jedne klinike za odvikavanje u Tucsonu, Arizoni, otišao je 2007. kupiti pizzu. U kliniku se više nije vratio, ali vratio se iz Los Angelesa u Englesku. Za sedam milijuna funti kupio je vilu u Compton Bassettu, okrug Wiltshire u kojoj živi s partnericom Aydom Field, ali i duhom - kako sam tvrdi i ako je vjerovati internetu - Catherine Parr, jedne od žena kralja Henrika VIII.
Vječni ljubavnik želi se skrasiti
Robbie Williams prije dva dana iznenadio je javnost rekavši da ozbiljno razmišlja o braku s glumicom Aydom Field s kojom je u vezi već tri godine. Naime, taj vječni ljubavnik godinama je imao reputaciju muškarca koji ne može biti vjeran i koji se ne može vezati. U šali je priznao da se “pomučio zadržati ‘prijatelja’ u gaćama” i da je tek sada spreman za osnivanje obitelji.
Robbie je u svojoj karijeri imao niz slavnih i lijepih djevojaka, zajedno s fazama depresije. Među prvima je Nicole Appleton (pjevačica All Saintsa) koja je sada u braku s Liamom Gallagherom, uslijedila je veza s popularnom riđokosom članicom iz Spice Girls Geri Halliwell, a zatim s manekenkom Rachel Hunter, inače bivšom djevojkom Roda Stewarta koju su oba njezina slavna dečka na kraju “nogirali”. Veza s glumicom Daryl Hannah bila je začinjen njegovim videospotom u kojem je ona glumila (pjesma “Feel”), a “tajna” veza s Andreom Corr završila je njezinom udajom za drugoga. Robbieja se povezivalo i s Cameron Diaz, Nicole Kidman, Christinom Aguilerom, Natalie Imbrugliom i Lindsay Lohan. (J. Komar)
Recenzija novog albuma: Prizivanje Eltona i Beatlesa
Globalna recesija i kriza nagriza i najveće pop zvijezde, ali ne trebamo brinuti. Iako mu je u posljednjih godinu dana bogatstvo navodno palo s oko 120 na oko 80 milijuna funti, Robbie je još uvijek bogat poput Kreza. Nije vjerojatno čak ni njemu ugodno pogledati za trećinu tanji bankovni konto, ali ipak ga muči nešto drugo, a to je njegova karijera. Ne toliko zbog novca, koliko zbog statusa. Naporno je putovati ka vrhu, ali i lako. Gadno je pasti s njega, a Robbieju se baš to s prethodna dva albuma dogodilo. U samo dvije godine, Williams je od neokrunjenog kralja popa, barem u Britaniji i Europi, postao zabavljač čiji hitovi ne zabavljaju i, još gore, ne dotiču publiku kao oni koje je nanizao u prvih šest-sedam godina karijere. Da, stvarnost je ubila video zvijezdu.
U pomoć je pozvan Trevor Horn, glasoviti producent koji je stajao iza uspjeha ABC-a, Pet Shop Boysa i Frankie Goes To Hollywood, a čiji je bend Buggles s hitom “Vieo Killed The Radio Star” otvorio program MTV-a i najavio budućnost pop glazbe u kojoj spotovi donose slavu, popularnost i novac. U pomoć je priskočio i stari Williamsov suradnik Guy Chambers, a našlo se mjesta i za iskusne savjete Chaza Jankela, klavijaturista Iana Duryja koji je svojedobno bio Robbiejev mentor pri UNICEF-u.
Rezultat je solidan, ali ne i konzistentan album s nekoliko potencijalno jakih hitova. Otvarajuća “Morning Sun” kao da je došla iz radionice Beatlesa iz vremena “Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band”. Idealna pjesma za početak lijepog dana. Beatlesovski zvuče još i sjetna “Blasphemy”, također uronjena u more prekrasnih gudačkih štrajhova i zatvarujuća “Won't Do That”, ali nije toliko impresivna. Violine, puhači i jednostavne, a genijalne klavirske dionice usustavljene su onako kako to čine malobrojni preostali veliki producenti, odrasli na savršenim kompozicijama pop glazbe 60-ih. Naravno, nezibježan je i utjecaj Eltona Johna. “You Know Me” gotovo je pa revizija doo wopa i prizivanje duha Phila Spectora.
Skladbe poput “Last Days Of Disco”, “Starstruck” i “Difficult For Weirdos”, pak, kao da su izašle iz radionice Pet Shop Boysa i Eurythmicsa, pa čak i New Ordera i Depeche Modea, fino se uklapajući u aktualan trend nostalgičnog podsjećanja na synth-pop 80-ih. Opremljene bogatim orkestracijama i prožimanjem akustičnih instrumenata i sintisajzera zvuče poput kulise za opuštajuću vožnju autom po praznim istarskim ili zagorskim puteljcima. Ipak, sve ih nadvisuje klasična williamsovska balada “Deceptacon”, kao stvorena za novogodišnju depresiju u vrijeme globalne recesije. Upravo to miješanje finog pop ugođaja i razočaranja, sumnji i pomanjkanja samouvjerenosti, najzanimljiviji su momenti albuma zvijezde videospotova čiji je ego ubila realnost života.
Prvi singl “Bodies” s nepodnošljivom vokalnom pratnjom a'la Enigma i pomalo rogobatnim prijelazom iz elektro sfere u gudačke dionice koje kao da su raspisane za novi film o Jamesu Bondu (k vragu, zašto netko ne unajmi Robbieja za bude novi Bond?) i bezvezan cock-rock “Do You Mind?” nepotrebno razbijaju tečnost i cjelovitost albuma. Ipak, radiofonični hitovi su tu, “štofa za solidan comeback ne fali, no pravo je pitanje je li još uvijek ovdje i publika koju bi zanimao Robbie Williams ili se razočarana u svog ljubimca okrenula novim zvijezdama pop glazbe kojom danas ionako drmaju djevojke poput La Roux, Lady GaGa, Katy Perry, Lilly Allen i Pixie Lott te Shakire, Beyonce i Rihanne?
