Robert A. Bradtke: G. W. Bush želi Sanadera kao savjetnika za regiju
Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert A. Bradtke jedan je od najviše rangiranih diplomata koji su dosad iz američke prijestolnice poslani u Zagreb. Predsjednik Bill Clinton ga je 1999. imenovao izvršnim tajnikom Vijeća za nacionalnu sigurnost, političkog tijela koje u Bijeloj kući predsjednika savjetuje u donošenju odluka o vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti.
Kasnije, za mandata Georgea W. Busha, Bradtke je obnašao visoke dužnosti u State Departmentu, u kojem je bio zadužen za "europska i euroazijska pitanja", što, među ostalim, podrazumijeva da je imao važnu ulogu u posljednjem proširenju NATO-a na sedam novih članica. Zato se i smatra da će tijekom njegova mandata u Zagrebu pristupanje Hrvatske toj organizaciji biti vrlo visoko na političkoj agendi.
Razgovor s američkim veleposlanikom trajao je 40-ak minuta, a bio je gotovo isključivo usmjeren na dva pitanja koja su prošlog tjedna najčešće ponavljala u tekstovima političkih komentatora o posjetu premijera Ive Sanadera američkom predsjedniku Bushu: iz kojih je razloga Hrvatska postala prijatelj SAD-a, čije pristupanje EU i NATO-u američki predsjednik naziva "svjetskim interesom"? I još: što Amerikanci traže zauzvrat za snažnu političku potporu?
Bradtke zna odgovore na ta pitanja. Uostalom, za Sanaderova je posjeta prisustvovao svim službenim sastancima i slušao je o čemu se govorilo.
Ako bismo razgovor koji slijedi trebali dojaviti telegramom, glavne bi poruke, otprilike, glasile: realan datum za ulazak Hrvatske u NATO je 2009. godina. Hrvatska je za SAD regionalni lider. O članku 98 bit će još razgovora.
• Intenzivno ste sudjelovali u pripremanju sastanka u Ovalnom uredu, koji ste kasnije, štoviše, nazvali najvećim danom u karijeri. Kad su počele pripreme za sastanak?
- Dopustite da prije odgovora na to pitanje kažem koliko mi je iznimno zadovoljstvo bilo sjediti u Ovalnom uredu pokraj predsjednika SAD-a kada se sastao s premijerom Sanaderom. Mislim da je za svakog diplomata to jedna od svijetlih točaka u karijeri.
Taj sastanak odražava dugotrajni napredak Hrvatske, i u smislu ekonomske i političke reforme, i u smislu njezine uloge u jugoistočnoj Europi. Sastanak, također, odražava današnju međunarodnu ulogu Hrvatske: još sredinom 90-ih vaša je zemlja na svojem teritoriju imala mirovne snage, a danas vlastitu vojsku šalje u 11 UN-ovih misija i u Afganistan! Došlo je do velikih promjena i napretka, i to se odražava na uspješnosti ovog posjeta.
•
Kažete da se posjet dugo pripremao. Pripreme, vjerojatno, ipak nisu počele prije nego što je general Ante Gotovina krajem 2005. uhićen i izručen Haagu?
- Potpuna suradnja s Haaškim sudom je, u ovom slučaju, jasno, bila vrlo važna, ali mnogo je drugih stvari u pozadini događaja.
• Što se u odnosima Hrvatske i SAD-a toliko promijenilo u godinu dana da predsjednik Bush danas izjavljuje da je u "svjetskom interesu" da Hrvatska uđe u EU i NATO?
- I promjene unutar Hrvatske, i njezina uloga kao faktora stabilnosti u regiji, i njezine mirovne misije u svijetu. Sve je to utjecalo na ovaj posjet i poboljšanje odnosa dviju zemalja. Izjave premijera, predsjednika Mesića, izjave koje dolaze iz Sabora i iz opozicijskih stranaka, sve govore o tome da Hrvatska želi ući u euroatlantske organizacije. Dat ću vam primjer toga o čemu govorim: u rodnom mjestu Nikole Tesle, Smiljanu, ljetos su se hrvatski premijer Sanader i predsjednik Stipe Mesić sastali sa srbijanskim predsjednikom Tadićem i time izrazili jasan zahtjev za pomirbom.
• Predsjednik Bush je nakon sastanka rekao da će se osobno zauzeti za to da Hrvatska bude primljena u NATO 2008. godine. Međutim, u sljedećim su se danima pojavila objašnjenja iz NATO-a da bi te godine Hrvatska mogla dobiti pozivnicu, ali ne i ući u Savez. Što je na stvari?
- Predsjednik Bush je rekao da će već u Rigi, dakle ove godine u studenom, raditi na podršci ulasku RH u NATO i EU. On je rekao da je 2008. godina "razuman datum" da se to i ostvari. Time je mislio da će 2008. godine biti odaslane pozivnice.
Jednom kad je zemlja pozvana da se pridruži NATO-u, ona počinje sudjelovati u sastancima zajedno s članicama, i, premda ne može glasovati, počinje sudjelovati u radu te organizacije slično kao da jest članica. Parlamenti članica NATO-a onda moraju ratificirati uvođenje novih članica u roku od daljnjih 9 do 12 mjeseci. Valja reći i da predsjednik Bush nije govorio u ime svih članica NATO-a: SAD jest važna članica NATO-a, ima, štoviše, vodeću ulogu u njemu, ali i druge zemlje trebaju poduprijeti takvu odluku.
• Mi smo na naslovnici imali 2008. kao godinu ulaska Hrvatske u NATO, zato što je to tako rekao predsjednik Bush, a poslije je to ponovio i zamjenik državne tajnice Nicholas Burns. Je li tu, možda, došlo do nesporazuma?
- Mislim da su obojica imala na umu da nijedna zemlja koja je ikada pozvana u NATO nikada nije bila odbijena od članica. Kad smo u studenom 2002. u Pragu pozvali sedam novih članica da se pridruže NATO-u, nikada nije bilo sumnje da će i formalno biti primljene iako su formalno postale članice dvije godine kasnije.
• Dakle, izgledna godina za službeno stupanje Hrvatske u NATO je 2009.?
- Realno je da ćete dobiti pozivnicu 2008. i da će, nakon ratifikacije država članica, Hrvatska ući u NATO 2009. godine.
• Neslužbeno se spominje da bi Hrvatska mogla dobiti pozivnicu i ući u NATO iste, 2008. godine. Ima li osnove za takva očekivanja?
- Koliko ja znam o NATO-u i načinu na koji se to dosad radilo, mislim da to nije izgledno. Moguće je, ali nije izgledno.
• Odnosi li se jaka američka podrška za ulazak u NATO samo na Hrvatsku, ili i na Albaniju i Makedoniju, potpisnice tzv. Američko-jadranske povelje?
- Mislim da se ono što je rekao predsjednik Bush odnosi samo na Hrvatsku. I Burns je naglasio da je Hrvatska dosad prilično napredovala u tom procesu. Mi želimo da se i Albanija i Makedonija pridruže NATO-u i nadamo se da će do 2008. dovoljno napredovati da budu u stanju da se pridruže. Ali Bush je u Ovalnom uredu govorio izričito o Hrvatskoj.
• Neki hrvatski dužnosnici govore o tome kako za ulazak u NATO nije potrebno raspisivanje referenduma. Kakav je vaš osobni stav prema tom pitanju, s obzirom na to da je potpora NATO-u među hrvatskim građanima dosad bila prilično niska?
- Točno je da NATO nema pravila po kojem bi bilo potrebno raspisati referendum. U nekim je državama referendum bio potreban, ili zato što su to željele same vlade, iz političkih razloga, ili zato što je to zahtijevao ustav. Mislim da će, jednom kad u ovoj državi počne ozbiljna rasprava o NATO-u, građani razumjeti o kakvim se prednostima i odgovornostima radi. Mislim da će onda poduprijeti ulazak u NATO.
• U Hrvatskoj se već uvriježio termin "euroatlantske integracije" i građanima se često objašnjava da je ulazak u NATO i u EU povezan, da trebamo najprije ući u NATO kako bismo završili u EU. To baš i nije tako, zar ne?
- Članstva u EU i NATO-u su odvojene stvari, ne bih radio izravne usporedbe tih dviju organizacija. Ipak, od deset zemalja koje su u EU ušle u posljednjem proširenju, čak je osam njih već bilo u NATO-u.
• Kako biste građanima predočili korist od pristupanja NATO-u?
- Rekao bih da Hrvatska time sebi daje najveću moguću garanciju da u njoj više neće biti rata. Pristupanjem NATO-u, Hrvatska se više nikada ne bi našla u poziciji da je posve sama i da ju se napada. No, dakako, morate biti spremni na isti način pomoći i drugim članicama.
• I vi i premijer Sanader govorite o Hrvatskoj kao o "regionalnom lideru". Što se od Hrvatske očekuje da čini u regiji? Očekuje li se, možda, pojačan angažman na pitanjima kao što su rješavanje statusa Kosova ili, primjerice, ustavna reforma u BiH?
- Regionalni lider znači više stvari. Kao prvo, da budete pozitivan primjer u regiji, primjer demokratskog napretka i stabilnosti. Kao drugo, u ovom dijelu svijeta ima nesvršenog posla. Jedanaest godina nakon Daytona BiH nema učinkovitu i stabilnu vlast kakvu bismo i mi, ali i njihovi građani, priželjkivali. Kako da napredujemo u Bosni? Kakve bi nam ustavne promjene tamo pomogle? To su pitanja u rješavanju kojih Hrvatska može imati ulogu. Na Kosovu je slična stvar: do kraja godine se suočavamo s vrlo važnim pitanjem konačnog statusa. To pitanje ima implikacija i za Srbiju, potencijalno i za Bosnu i Hercegovinu. Zato želimo znati stavove Hrvatske. Rekao bih, čak, da želimo i njezine savjete. Napokon, to je i predsjednik Bush rekao premijeru Sanaderu.
• Zaista?
- Da, pitao je Sanadera: "Koji je vaš savjet po pitanju Kosova, na temelju vaših saznanja o srbijanskom vodstvu i na temelju vašeg znanja o regiji. Što mislite, što je najbolji put naprijed?"
• I, koji je bio odgovor?
- To će ostati među njima, neću govoriti o tome tko je kome što rekao. Ali, predsjednik Bush je Sanadera pitao za savjet u postupanju na Kosovu, što ukazuje na to kakvu bismo lidersku ulogu željeli da Hrvatska ima u regiji. Uostalom, tu ulogu Hrvatska već i ima.
• Što je s odnosom Hrvatske i Srbije? Mislite li da razvoj događaja u Hrvatskoj može imati utjecaja na Srbiju?
- Jako mi je teško predvidjeti ishod srbijanske unutarnje politike, ali napor koji Hrvatska već ulaže u pokušaj utjecanja na Srbiju smatram pozitivnim. Recimo, pomoć koju je premijer Sanader ponudio tamošnjoj vladi u vidu Akcijskog plana za ratne zločince, temeljenog na hrvatskom iskustvu. Kontakti predsjednika Mesića i premijera Sanadera s Tadićem i Koštunicom također su važni jer pomažu demokratskim elementima u srbijanskoj vlasti. Koliko to, ili bilo što drugo, ima utjecaja na unutarnje događaje u Srbiji, ne mogu reći. No, činjenica da Hrvatska koristi svoj utjecaj da pomogne Srbiji uvidjeti da je njezina budućnost u integraciji u europske institucije. To je važno.
Hrvatska je već napravila sjajan posao po pitanju CEFTA-e. To je važan doprinos ekonomskom razvoju regije i popratnoj političkoj suradnji. I to je liderski čin od strane Hrvatske.
• Slovenija je već napustila regiju. Što se s vašim regionalnim pristupom Balkanu događa ako i Hrvatska odmakne predaleko i druge ju zemlje ne budu slijedile onako kako očekujete?
- Želio bih biti optimističan i vjerovati da će i druge zemlje u regiji, kada vide što je Hrvatska napravila, shvatiti da je to primjer koji bi trebale slijediti.
• Što ako vaš regionalni pristup Balkanu propadne?
- Neću previđati propast. Vjerujem da ćemo biti uspješni u tome. Ova regija mora napredovati, čak i ako njezin napredak ne bude pravocrtan.
• Američki ministar energetike Samuel Bodman rekao je da SAD nudi svoju pomoć i podršku projektima poput gradnje LNG terminala u Omišlju ili gradnje Paneuropskog naftovoda (PEOP) kroz Hrvatsku. Što diplomatski izraz "podrška i pomoć" konkretno znači?
- Ne nudimo ekonomsku pomoć. Bit će to tržišni pothvat zasnovan na tržišnoj praksi. Mi bismo rado da se američke tvrtke uključe i da ulažu u ovoj regiji, ali na zdravim tržišnim principima. U političkom smislu, mislim da su takvi projekti pozitivni jer Europi pomažu da si osigura raznolikije energetske izvore.
• Raznolikije, dakle, ne samo ruske?
- Da. Mislim da smo posljednjih mjeseci vidjeli kako Rusija koristi svoju jaku poziciju kako bi utjecala na cijene, na tržište, možda i na politiku. Mislim da je mudro imati što više izvora energije, tako da niste pod utjecajem jedne zemlje na tržištu.
• Jesu li kompanije poput Chevrona spremne ulagati u PEOP?
- Trenutačno nisam ni u kakvim razgovorima s američkim kompanijama iako nije isključeno da neke od njih već rade na takvim projektima, na potpuno komercijalnom nivou.
• General Dynamics je zainteresiran za prodaju 126 oklopnih vozila hrvatskom Ministarstvu obrane. Ima li on šanse dobiti taj posao?
- Razgovori se o tome vode već neko vrijeme i za HV je taj projekt važan jer mu oklopna vozila omogućavaju da njegove snage u misijama u koje budu mobilne. Hrvatska vlada već neko vrijeme razmatra tu kupnju. Kao američki veleposlanik, ja bih, naravno, rado da američka kompanija sklopi taj posao, koji se inače dogovara putem austrijske tvrtke. Ali, to je odluka koju će donijeti hrvatska vlada. To nije politička odluka, to nema veze s time sviđaju li vam se više Finci ili Amerikanci, i zato se o tome i nije razgovaralo u Washingtonu.
• Financial Times je ove godine objavio članak u kojem se tvrdi da su američke kompanije, u suradnji s nekim europskima, zainteresirane za kupnju i gradnju elektrana u regiji. Prošlog se tjedna u tisku spominjalo da su Amerikanci zainteresirani za Hrvatsku elektroprivredu. Ima li što u tome?
- Prisustvovao sam svim sastancima u Washingtonu i o tome se nijednom nije razgovaralo.
• Što je s drugim otvorenim pitanjima između SAD-a i Hrvatske, o kojima se, navodno, nije razgovaralo? Je li moguće da o potpisivanju famoznog članka 98 o neizručenju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu nije bilo riječi?
- Posjet je bio prilika za razgovor o pitanjima na visokoj, strateškoj razini. Razgovaralo se o pridruženju Hrvatske transatlantskim institucijama i o ulozi Hrvatske u regiji. To su bile najvažnije točke. Nije se razgovaralo o detaljima. Članak 98 nije u središtu našeg odnosa. Na tome ćemo nastaviti raditi, ali ima mnogo drugih stvari na kojima možemo raditi i u kojima možemo surađivati dok se rasprava o ovom pitanju nastavlja.
• Dakle, članak 98 nije se spominjao?
- Nije se spominjao na sastancima premijera s predsjednikom Bushom. Ministar obrane Donald Rumsfeld poslije jest rekao da se o tome nije razgovaralo zbog nedostatka vremena i da će to ostati pitanje za koje je SAD zainteresiran.
• Rumsfeld je rekao da SAD i dalje želi da Hrvatska taj članak potpiše. Je li to i dalje visoko na političkoj agendi u odnosu na Hrvatsku?
- O tom ćemo pitanju i dalje razgovarati s predstavnicima hrvatske vlasti i vidjet ćemo možemo li premostiti razlike u viđenju uloge Međunarodnog kaznenog suda.
• Je li se razgovaralo o sudjelovanju hrvatskih vojnih snaga u Iraku?
- SAD zna koji je stav hrvatske vlade o tom pitanju i zna da u ovoj zemlji nema konsenzusa na temelju kojeg bi hrvatski vojnici bili poslani u Irak. Zato se to pitanje za posjeta nije postavljalo. To ne bi bilo prihvaćeno. Ali to ne znači da nama Irak nije važan.
• Sudeći prema neslužbenim informacijama, izgledno je da se broj hrvatskih vojnika u Afganistanu, unatoč najavama, neće udvostručiti. Hoće li to utjecati na odnos RH i SAD-a?
- Bilo bi pogrešno na sudjelovanje hrvatskih vojnika u Afganistanu gledati kao na nešto što Hrvatska radi kao uslugu Amerikancima. Važno je to što Hrvati u Afganistanu pomažu afganistanskom narodu, da Afganistanci imaju prava, da imaju svoju, izabranu vladu i da se njihovi građani, uključujući i žene, školuju. O broju vojnika Hrvatska će odlučiti na temelju vlastitih procjena.
Orlanda Obad
Kasnije, za mandata Georgea W. Busha, Bradtke je obnašao visoke dužnosti u State Departmentu, u kojem je bio zadužen za "europska i euroazijska pitanja", što, među ostalim, podrazumijeva da je imao važnu ulogu u posljednjem proširenju NATO-a na sedam novih članica. Zato se i smatra da će tijekom njegova mandata u Zagrebu pristupanje Hrvatske toj organizaciji biti vrlo visoko na političkoj agendi.
Razgovor s američkim veleposlanikom trajao je 40-ak minuta, a bio je gotovo isključivo usmjeren na dva pitanja koja su prošlog tjedna najčešće ponavljala u tekstovima političkih komentatora o posjetu premijera Ive Sanadera američkom predsjedniku Bushu: iz kojih je razloga Hrvatska postala prijatelj SAD-a, čije pristupanje EU i NATO-u američki predsjednik naziva "svjetskim interesom"? I još: što Amerikanci traže zauzvrat za snažnu političku potporu?
Bradtke zna odgovore na ta pitanja. Uostalom, za Sanaderova je posjeta prisustvovao svim službenim sastancima i slušao je o čemu se govorilo.
Ako bismo razgovor koji slijedi trebali dojaviti telegramom, glavne bi poruke, otprilike, glasile: realan datum za ulazak Hrvatske u NATO je 2009. godina. Hrvatska je za SAD regionalni lider. O članku 98 bit će još razgovora.
• Intenzivno ste sudjelovali u pripremanju sastanka u Ovalnom uredu, koji ste kasnije, štoviše, nazvali najvećim danom u karijeri. Kad su počele pripreme za sastanak?
- Dopustite da prije odgovora na to pitanje kažem koliko mi je iznimno zadovoljstvo bilo sjediti u Ovalnom uredu pokraj predsjednika SAD-a kada se sastao s premijerom Sanaderom. Mislim da je za svakog diplomata to jedna od svijetlih točaka u karijeri.
Taj sastanak odražava dugotrajni napredak Hrvatske, i u smislu ekonomske i političke reforme, i u smislu njezine uloge u jugoistočnoj Europi. Sastanak, također, odražava današnju međunarodnu ulogu Hrvatske: još sredinom 90-ih vaša je zemlja na svojem teritoriju imala mirovne snage, a danas vlastitu vojsku šalje u 11 UN-ovih misija i u Afganistan! Došlo je do velikih promjena i napretka, i to se odražava na uspješnosti ovog posjeta.
•
Kažete da se posjet dugo pripremao. Pripreme, vjerojatno, ipak nisu počele prije nego što je general Ante Gotovina krajem 2005. uhićen i izručen Haagu?
- Potpuna suradnja s Haaškim sudom je, u ovom slučaju, jasno, bila vrlo važna, ali mnogo je drugih stvari u pozadini događaja.
• Što se u odnosima Hrvatske i SAD-a toliko promijenilo u godinu dana da predsjednik Bush danas izjavljuje da je u "svjetskom interesu" da Hrvatska uđe u EU i NATO?
- I promjene unutar Hrvatske, i njezina uloga kao faktora stabilnosti u regiji, i njezine mirovne misije u svijetu. Sve je to utjecalo na ovaj posjet i poboljšanje odnosa dviju zemalja. Izjave premijera, predsjednika Mesića, izjave koje dolaze iz Sabora i iz opozicijskih stranaka, sve govore o tome da Hrvatska želi ući u euroatlantske organizacije. Dat ću vam primjer toga o čemu govorim: u rodnom mjestu Nikole Tesle, Smiljanu, ljetos su se hrvatski premijer Sanader i predsjednik Stipe Mesić sastali sa srbijanskim predsjednikom Tadićem i time izrazili jasan zahtjev za pomirbom.
• Predsjednik Bush je nakon sastanka rekao da će se osobno zauzeti za to da Hrvatska bude primljena u NATO 2008. godine. Međutim, u sljedećim su se danima pojavila objašnjenja iz NATO-a da bi te godine Hrvatska mogla dobiti pozivnicu, ali ne i ući u Savez. Što je na stvari?
- Predsjednik Bush je rekao da će već u Rigi, dakle ove godine u studenom, raditi na podršci ulasku RH u NATO i EU. On je rekao da je 2008. godina "razuman datum" da se to i ostvari. Time je mislio da će 2008. godine biti odaslane pozivnice.
Jednom kad je zemlja pozvana da se pridruži NATO-u, ona počinje sudjelovati u sastancima zajedno s članicama, i, premda ne može glasovati, počinje sudjelovati u radu te organizacije slično kao da jest članica. Parlamenti članica NATO-a onda moraju ratificirati uvođenje novih članica u roku od daljnjih 9 do 12 mjeseci. Valja reći i da predsjednik Bush nije govorio u ime svih članica NATO-a: SAD jest važna članica NATO-a, ima, štoviše, vodeću ulogu u njemu, ali i druge zemlje trebaju poduprijeti takvu odluku.
• Mi smo na naslovnici imali 2008. kao godinu ulaska Hrvatske u NATO, zato što je to tako rekao predsjednik Bush, a poslije je to ponovio i zamjenik državne tajnice Nicholas Burns. Je li tu, možda, došlo do nesporazuma?
- Mislim da su obojica imala na umu da nijedna zemlja koja je ikada pozvana u NATO nikada nije bila odbijena od članica. Kad smo u studenom 2002. u Pragu pozvali sedam novih članica da se pridruže NATO-u, nikada nije bilo sumnje da će i formalno biti primljene iako su formalno postale članice dvije godine kasnije.
• Dakle, izgledna godina za službeno stupanje Hrvatske u NATO je 2009.?
- Realno je da ćete dobiti pozivnicu 2008. i da će, nakon ratifikacije država članica, Hrvatska ući u NATO 2009. godine.
• Neslužbeno se spominje da bi Hrvatska mogla dobiti pozivnicu i ući u NATO iste, 2008. godine. Ima li osnove za takva očekivanja?
- Koliko ja znam o NATO-u i načinu na koji se to dosad radilo, mislim da to nije izgledno. Moguće je, ali nije izgledno.
• Odnosi li se jaka američka podrška za ulazak u NATO samo na Hrvatsku, ili i na Albaniju i Makedoniju, potpisnice tzv. Američko-jadranske povelje?
- Mislim da se ono što je rekao predsjednik Bush odnosi samo na Hrvatsku. I Burns je naglasio da je Hrvatska dosad prilično napredovala u tom procesu. Mi želimo da se i Albanija i Makedonija pridruže NATO-u i nadamo se da će do 2008. dovoljno napredovati da budu u stanju da se pridruže. Ali Bush je u Ovalnom uredu govorio izričito o Hrvatskoj.
• Neki hrvatski dužnosnici govore o tome kako za ulazak u NATO nije potrebno raspisivanje referenduma. Kakav je vaš osobni stav prema tom pitanju, s obzirom na to da je potpora NATO-u među hrvatskim građanima dosad bila prilično niska?
- Točno je da NATO nema pravila po kojem bi bilo potrebno raspisati referendum. U nekim je državama referendum bio potreban, ili zato što su to željele same vlade, iz političkih razloga, ili zato što je to zahtijevao ustav. Mislim da će, jednom kad u ovoj državi počne ozbiljna rasprava o NATO-u, građani razumjeti o kakvim se prednostima i odgovornostima radi. Mislim da će onda poduprijeti ulazak u NATO.
• U Hrvatskoj se već uvriježio termin "euroatlantske integracije" i građanima se često objašnjava da je ulazak u NATO i u EU povezan, da trebamo najprije ući u NATO kako bismo završili u EU. To baš i nije tako, zar ne?
- Članstva u EU i NATO-u su odvojene stvari, ne bih radio izravne usporedbe tih dviju organizacija. Ipak, od deset zemalja koje su u EU ušle u posljednjem proširenju, čak je osam njih već bilo u NATO-u.
• Kako biste građanima predočili korist od pristupanja NATO-u?
- Rekao bih da Hrvatska time sebi daje najveću moguću garanciju da u njoj više neće biti rata. Pristupanjem NATO-u, Hrvatska se više nikada ne bi našla u poziciji da je posve sama i da ju se napada. No, dakako, morate biti spremni na isti način pomoći i drugim članicama.
• I vi i premijer Sanader govorite o Hrvatskoj kao o "regionalnom lideru". Što se od Hrvatske očekuje da čini u regiji? Očekuje li se, možda, pojačan angažman na pitanjima kao što su rješavanje statusa Kosova ili, primjerice, ustavna reforma u BiH?
- Regionalni lider znači više stvari. Kao prvo, da budete pozitivan primjer u regiji, primjer demokratskog napretka i stabilnosti. Kao drugo, u ovom dijelu svijeta ima nesvršenog posla. Jedanaest godina nakon Daytona BiH nema učinkovitu i stabilnu vlast kakvu bismo i mi, ali i njihovi građani, priželjkivali. Kako da napredujemo u Bosni? Kakve bi nam ustavne promjene tamo pomogle? To su pitanja u rješavanju kojih Hrvatska može imati ulogu. Na Kosovu je slična stvar: do kraja godine se suočavamo s vrlo važnim pitanjem konačnog statusa. To pitanje ima implikacija i za Srbiju, potencijalno i za Bosnu i Hercegovinu. Zato želimo znati stavove Hrvatske. Rekao bih, čak, da želimo i njezine savjete. Napokon, to je i predsjednik Bush rekao premijeru Sanaderu.
• Zaista?
- Da, pitao je Sanadera: "Koji je vaš savjet po pitanju Kosova, na temelju vaših saznanja o srbijanskom vodstvu i na temelju vašeg znanja o regiji. Što mislite, što je najbolji put naprijed?"
• I, koji je bio odgovor?
- To će ostati među njima, neću govoriti o tome tko je kome što rekao. Ali, predsjednik Bush je Sanadera pitao za savjet u postupanju na Kosovu, što ukazuje na to kakvu bismo lidersku ulogu željeli da Hrvatska ima u regiji. Uostalom, tu ulogu Hrvatska već i ima.
• Što je s odnosom Hrvatske i Srbije? Mislite li da razvoj događaja u Hrvatskoj može imati utjecaja na Srbiju?
- Jako mi je teško predvidjeti ishod srbijanske unutarnje politike, ali napor koji Hrvatska već ulaže u pokušaj utjecanja na Srbiju smatram pozitivnim. Recimo, pomoć koju je premijer Sanader ponudio tamošnjoj vladi u vidu Akcijskog plana za ratne zločince, temeljenog na hrvatskom iskustvu. Kontakti predsjednika Mesića i premijera Sanadera s Tadićem i Koštunicom također su važni jer pomažu demokratskim elementima u srbijanskoj vlasti. Koliko to, ili bilo što drugo, ima utjecaja na unutarnje događaje u Srbiji, ne mogu reći. No, činjenica da Hrvatska koristi svoj utjecaj da pomogne Srbiji uvidjeti da je njezina budućnost u integraciji u europske institucije. To je važno.
Hrvatska je već napravila sjajan posao po pitanju CEFTA-e. To je važan doprinos ekonomskom razvoju regije i popratnoj političkoj suradnji. I to je liderski čin od strane Hrvatske.
• Slovenija je već napustila regiju. Što se s vašim regionalnim pristupom Balkanu događa ako i Hrvatska odmakne predaleko i druge ju zemlje ne budu slijedile onako kako očekujete?
- Želio bih biti optimističan i vjerovati da će i druge zemlje u regiji, kada vide što je Hrvatska napravila, shvatiti da je to primjer koji bi trebale slijediti.
• Što ako vaš regionalni pristup Balkanu propadne?
- Neću previđati propast. Vjerujem da ćemo biti uspješni u tome. Ova regija mora napredovati, čak i ako njezin napredak ne bude pravocrtan.
• Američki ministar energetike Samuel Bodman rekao je da SAD nudi svoju pomoć i podršku projektima poput gradnje LNG terminala u Omišlju ili gradnje Paneuropskog naftovoda (PEOP) kroz Hrvatsku. Što diplomatski izraz "podrška i pomoć" konkretno znači?
- Ne nudimo ekonomsku pomoć. Bit će to tržišni pothvat zasnovan na tržišnoj praksi. Mi bismo rado da se američke tvrtke uključe i da ulažu u ovoj regiji, ali na zdravim tržišnim principima. U političkom smislu, mislim da su takvi projekti pozitivni jer Europi pomažu da si osigura raznolikije energetske izvore.
• Raznolikije, dakle, ne samo ruske?
- Da. Mislim da smo posljednjih mjeseci vidjeli kako Rusija koristi svoju jaku poziciju kako bi utjecala na cijene, na tržište, možda i na politiku. Mislim da je mudro imati što više izvora energije, tako da niste pod utjecajem jedne zemlje na tržištu.
• Jesu li kompanije poput Chevrona spremne ulagati u PEOP?
- Trenutačno nisam ni u kakvim razgovorima s američkim kompanijama iako nije isključeno da neke od njih već rade na takvim projektima, na potpuno komercijalnom nivou.
• General Dynamics je zainteresiran za prodaju 126 oklopnih vozila hrvatskom Ministarstvu obrane. Ima li on šanse dobiti taj posao?
- Razgovori se o tome vode već neko vrijeme i za HV je taj projekt važan jer mu oklopna vozila omogućavaju da njegove snage u misijama u koje budu mobilne. Hrvatska vlada već neko vrijeme razmatra tu kupnju. Kao američki veleposlanik, ja bih, naravno, rado da američka kompanija sklopi taj posao, koji se inače dogovara putem austrijske tvrtke. Ali, to je odluka koju će donijeti hrvatska vlada. To nije politička odluka, to nema veze s time sviđaju li vam se više Finci ili Amerikanci, i zato se o tome i nije razgovaralo u Washingtonu.
• Financial Times je ove godine objavio članak u kojem se tvrdi da su američke kompanije, u suradnji s nekim europskima, zainteresirane za kupnju i gradnju elektrana u regiji. Prošlog se tjedna u tisku spominjalo da su Amerikanci zainteresirani za Hrvatsku elektroprivredu. Ima li što u tome?
- Prisustvovao sam svim sastancima u Washingtonu i o tome se nijednom nije razgovaralo.
• Što je s drugim otvorenim pitanjima između SAD-a i Hrvatske, o kojima se, navodno, nije razgovaralo? Je li moguće da o potpisivanju famoznog članka 98 o neizručenju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu nije bilo riječi?
- Posjet je bio prilika za razgovor o pitanjima na visokoj, strateškoj razini. Razgovaralo se o pridruženju Hrvatske transatlantskim institucijama i o ulozi Hrvatske u regiji. To su bile najvažnije točke. Nije se razgovaralo o detaljima. Članak 98 nije u središtu našeg odnosa. Na tome ćemo nastaviti raditi, ali ima mnogo drugih stvari na kojima možemo raditi i u kojima možemo surađivati dok se rasprava o ovom pitanju nastavlja.
• Dakle, članak 98 nije se spominjao?
- Nije se spominjao na sastancima premijera s predsjednikom Bushom. Ministar obrane Donald Rumsfeld poslije jest rekao da se o tome nije razgovaralo zbog nedostatka vremena i da će to ostati pitanje za koje je SAD zainteresiran.
• Rumsfeld je rekao da SAD i dalje želi da Hrvatska taj članak potpiše. Je li to i dalje visoko na političkoj agendi u odnosu na Hrvatsku?
- O tom ćemo pitanju i dalje razgovarati s predstavnicima hrvatske vlasti i vidjet ćemo možemo li premostiti razlike u viđenju uloge Međunarodnog kaznenog suda.
• Je li se razgovaralo o sudjelovanju hrvatskih vojnih snaga u Iraku?
- SAD zna koji je stav hrvatske vlade o tom pitanju i zna da u ovoj zemlji nema konsenzusa na temelju kojeg bi hrvatski vojnici bili poslani u Irak. Zato se to pitanje za posjeta nije postavljalo. To ne bi bilo prihvaćeno. Ali to ne znači da nama Irak nije važan.
• Sudeći prema neslužbenim informacijama, izgledno je da se broj hrvatskih vojnika u Afganistanu, unatoč najavama, neće udvostručiti. Hoće li to utjecati na odnos RH i SAD-a?
- Bilo bi pogrešno na sudjelovanje hrvatskih vojnika u Afganistanu gledati kao na nešto što Hrvatska radi kao uslugu Amerikancima. Važno je to što Hrvati u Afganistanu pomažu afganistanskom narodu, da Afganistanci imaju prava, da imaju svoju, izabranu vladu i da se njihovi građani, uključujući i žene, školuju. O broju vojnika Hrvatska će odlučiti na temelju vlastitih procjena.
Hrvati nas još uvijek vide pozitivno• U Zagrebu ste boravili krajem sedamdesetih, kada su mnogi građani ovdje SAD doživljavali kao zemlju slobode i demokracije. Možete li to usporediti s onime što o Americi ovdje čujete danas, kada Busheva administracija prima oštre kritike zbog stotina tisuća nevinih civila koji su izgubili život u ratu u Iraku, zbog stotina ljudi zatočenih u Guantanamu...- Teško je raditi takve usporedbe. Ali, otkad sam ovdje, bio sam ne samo u Zagrebu, nego i u Istri, u Vukovaru, u Karlovcu, pričao sam i s običnim, seoskim ljudima, ali i s visokopozicioniranim ljudima, sve do premijera. Još uvijek vjerujem da se na SAD gleda pozitivno, kao na zemlju koja je otvorena, u kojoj je dopušteno neslaganje i u kojoj vlada sloboda mišljenja, kao na zemlju koja pokušava učiniti pravu stvar i ustati u obranu onoga što misli da je ispravno. Vjerujem da taj pogled i dalje prevladava, da je stav prema Amerikancima i dalje pozitivan, što ne znači da se svaki Hrvat slaže s politikom ove ili bilo koje druge američke administracije. |
Orlanda Obad
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
