Robert A. Bradtke, sadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj, ugledni je diplomat, sa zavidnom karijerom duljom od tri i pol desetljeća. Za razliku od nekih američkih i drugih utjecajnih diplomata, ambasador Bradtke nije ni bezličan ni arogantan, nego je ugodna i otvorena osoba, a  iskustvo mu daje odmjerenost, pa je i u ovom razgovoru, vođenom u povodu ulaska u eru Baracka Obame, govorio iskreno i promišljeno, ali u granicama koje mu njegov status i priroda posla određuju.

Koliko je za odnose SAD-a s Hrvatskom, ali i za BiH, Kosovo, Srbiju, važna uključenost poznavatelja ovog područja Joe Bidena, a prema nekim najavama i Richarda Holbrookea, Tonyja Lakea ili Petera Galbraitha, u novu američku administraciju i njezinu diplomaciju?

- Što se Hrvatske tiče, ne očekujem znatnije promjene u našim odnosima, koji su uistinu stabilni i dugoročno zdravi. Zajedničke su nam demokratske vrednote, kao i interesi - stabilnost u regiji, ali i suradnja u promicanju mira i stabilnosti drugdje u svijetu.  

Ne očekujem velike promjene ni u politici SAD-a prema ovoj regiji. Mi imamo briga, i sadašnju administraciju brine što se tu zbiva, osobito u Bosni. Vjerujem da će i nova administracija slično gledati na to i tražiti načine da i BiH postavimo u pravo smjeru, prema članstvu u NATO-u i EU, i da prevladamo neke druge izazove u ovoj regiji.

Barack Obama zalagao se u kampanji za premještaj ratnog fokusa s Iraka na Afganistan. Treba li Zagreb očekivati skori zahtjev Washingtona za više hrvatskih vojnika u ratu protiv talibana i al-Qa’ide?

- Još sam veleposlanik predsjednika Busha, pa mogu govoriti o njegovoj politici. Zasad smo vrlo zadovoljni  doprinosom Hrvatske. Kao što znate, gotovo 300 hrvatskih vojnika je u Afganistanu, gdje rade vrlo pozitivne stvari. Pozdravljamo taj prinos i u ovom trenutku ne tražimo više. Ne mogu u ovom trenutku spekulirati u čemu će novoizabrani predsjednik Obama gledati drukčije na te zadaće.

Je li Amerika zadovoljna radom Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a?

- Vrlo dobro surađujemo s Hrvatskom u UN-ovu Vijeću sigurnosti. Veleposlanik Jurica ima vrlo dobre odnose s našim veleposlanikom Zalmayom Khalilzadom. To i nije iznenađujuće za Hrvatsku koja postaje članica NATO-a, koja je nadomak i Europskoj Uniji. Nije čudno da

Da je Hrvatskoj vojsci 1995. bilo dopušteno ući u Banju Luku, bilo bi više izbjeglica i poginulih, a na kraju bi opet u Daytonu Hrvati morali vratiti velik dio tako osvojenog tla

surađujemo i dijelimo mnoge interese.

SAD pomaže Hrvatskoj protiv organiziranog kriminala, pranja novca, šverca droge. Očekujete li jačanje te pomoći nakon nedavnih ubojstava u Zagrebu?

- Kao što spominjete, i dosad smo surađivali u područjima koja se tiču kriminala, oko zapljene ilegalno stečene imovine, zaštite svjedoka, tajnih operacija, uspostave združenih timova, o čemu Amerika zna puno jer smo, nažalost, s time imali puno iskustva. Nastavit ćemo s time, u vezi smo već s novim dužnosnicima koje je nedavno postavio premijer Sanader. Vidjet ćemo što Hrvatskoj treba. Naravno, pomoć nude i drugi, EU i ostali. Na Hrvatskoj je da nam kaže kako možemo pomoći. Želimo u tome i dalje biti od koristi.

Prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, rekao je nedavno, kao privatna osoba, da je trebalo pustiti Hrvatskoj vojsci da 1995. uđe u Banju Luku. Je li u pravu?

- Kako ste i rekli, veleposlanik Galbraith je sada privatna osoba, s punim pravom iznošenja svojih gledišta. Iznimno cijenim njegova razmišljanja. Bio je ovdje veleposlanik u vrlo teškim vremenima i mislim da je objavio sjajan posao. Kada je ovdje u posjetu bio ambasador Holbrooke  pitali su ga o toj izjavi i rekao da je da bi tadašnje daljnje napredovanje Hrvatske vojske vodilo većem broju izbjeglica i poginulih, a na kraju bi u Daytonu Hrvati morali pristati vratiti ta područja. To je njegovo promišljanje, koje uvažam, i to je i moje gledište na to pitanje.

Hoće li Hrvatska, na pragu NATO-a, a uskoro i EU, biti poželjnija za američka ulaganja i poslovnu suradnju, te kakvi su izgledi za ukidanje viza?

- To su dva pitanja na kojima radimo od posjeta predsjednika Busha Hrvatskoj. Kako unaprijediti ekonomske veze, dovesti više američkih investitora i poslovnih ljudi ovdje, i kako olakšati putovanja hrvatskih građana u SAD. O ekonomskoj suradnji odluke su na poduzetnicima, a iskreno, trenutačna poslovna klima u cijelom svijetu nije baš osobito dobra. Tražimo načine kako privući više tvrtki ovdje, jer mislim da je to važno za naše dugoročne odnose budući da donosi koristi građanima, da pojedinačno uvide da se trgovine i druge veze poboljšavaju. Što se viza tiče, počeli smo dijalog s hrvatskom vladom o koracima koje Hrvatska treba poduzeti kako bi mogla biti izuzeta iz viza. Važan korak su biometričke putovnice. Sve zemlje u našem bezviznom programu imaju biometričke putovnice. To je prvi korak, na kojem Hrvatska radi. Drugo je razmjena podataka o ukradenim putovnicama i podataka o teroristima. Usred smo dijaloga s hrvatskom vladom o tome. Radimo vrlo precizno na tome da se Hrvatima omogući putovati u SAD bez vize.

Mnogi promatrači tvrde da je u drugom mandatu predsjednik G. W. Bush posvetio više pažnje promjeni klime, uvećao pomoć Africi i poboljšao odnose sa saveznicima. Može li Obamina pobjeda, slavljena diljem svijeta, pretvoriti SAD u lidera globalne borbe protiv genocida, bolesti, promjena klime, rata, terorizma itd.?

- Suglasan sam s time što kažete o predsjedniku Bushu, osobito u drugom mandatu. Mislim da se predsjednik jako trudio ostaviti iza nas razlike koje smo s europskim i drugim partnerima imali, osobito o Iraku, tu su i programi koje spominjete - pomoć Africi, suzbijanje HIV-a/AIDS-a, bliži odnosi s europskim vođama. Mislim da javnost u mnogim zemljama Europe nije uočila razlike koje smo osjetili u svakodnevnim međuvladinim suradnjama. Javna je percepcija bila unekoliko drukčija od praktičnih realnosti naše suradnje, osobito u posljednje četiri godine. Mislim da novoizabrani predsjednik Obama ima iznimnu prigodu. Samo trebamo pogledati medijska izvješća o tome kako je njegov izbor dočekan i pozdravljen diljem svijeta, kako sam i u Hrvatskoj vidio javnu percepiju značenja toga izbora. To mu daje golemi rezervoar dobre volje koju može crpiti. I mislim da on to prepoznaje, njegov govor u Chicagu, nakon što je proglašen pobjednikom, djelomično je bio usmjeren ljudima izvan SAD-a, kojima je govorio o sudbini koju dijelimo.  

Je li nerealno očekivati da čelnici poput Chaveza, braće Castro ili iranskih teokrata sada zbog Obamine pobjede izmijene svoj već dugotrajni negativni odnos prema SAD-u?

- Doista ne očekujem da ti čelnici najednom posve promijene odnos prema Americi. Postoje problemi i pitanja koji ostaju teški, i odnosi i dijalozi koje će teško biti ostvariti kako bismo

Problemi koji očekuju novog predsjednika Obamu veći su gotovo nego ikad prije, ali je i u Americi i u svijetu i veliko očekivanje od njegova mandata

željeli. Nema magičnih rješenja za najteže probleme.

Rusija najavljuje razmještaj raketa u Kalinjingradu, ruski predsjednik Medvedev rekao je da Amerika treba prva pokazati dobru volju. U trgovini s Kinom SAD gomila ogromni deficit, a OPEC nastavlja dizati cijene nafte kako tome kartelu odgovara. Ostaju li i ti problemi?

- Ostaju. Vrlo mi je teško sada spekulirati o detaljima politika koje će novi predsjednik voditi. Ali, u pravu ste. Izazovi, od kojih spominjete tri, golemi su. Novi predsjednik nasljeđuje neke od najtežih izazova u odnosu na sve dosadašnje predsjednike. Ima dva rata - u Iraku i Afganistanu. Pitanja izgradnje odnosa s Rusijom, osobito nakon ruskih akcija u Gruziji, koje smatram ozbiljnim problemom. Odnos prema sadašnjoj ekonomskoj krizi, i ne samo u pitanju trgovine s Kinom, to je globalna kriza, te ona iziskuje suradnju na razini bez presedana ne samo među vođama glavnih ekonomskih sila, nego i novih sila - Kine, Indije, Brazila... To je iznimno bremenit niz izazova s kojima se suočava novi predsjednik. U dva i pol mjeseca do inauguracije, dok sastavlja svoj tim, siguran sam da će osmišljavati specifične politike za brojne probleme.

Irak je neriješen, hrana i gorivo skupi, burze uzdrmane, al-Qa’ida i njezini srodnici i dalje odlučni ubijati i razarati američke interese, građane, saveznike i usputnike. Koliko tome slavljeni novi predsjednik, s vojnom, diplomatskom i ekonomskom snagom, može stati na kraj?

- Teški su to problemi, nisu rješivi preko noći. No, vjerujem da brižnom politikom, bliskom suradnjom s drugima, korištenjem međunarodnih mehanizama koje imamo (UN, NATO, OESS, suradnja s Europskom Unijom ...), možemo postići napredak. U diplomatskom sam poslu već 36 godina i bilo je puno problema za koje se u nekom trenutku vjerovalo da nikad neće moći biti riješeni - da Berlinski zid neće pasti, NATO neće moći biti proširivan, demokracija širena po svijetu, da nikad nećemo vidjeti osamostaljenje zemlje poput Hrvatske. Vjerujem da dobrom diplomacijom, marljivim radom, bliskom suradnjom s partnerima i saveznicima, međunarodnim mehanizmima možemo riješiti mnoge probleme, pa i kada to nije izvedivo preko noći ili za šest mjeseci.

Može li ushit u Europi i drugdje zbog Obamina trijumfa ustupiti mjesto ljutom razočarenju kada se shvati da novi predsjednik, ma koliko dobronamjeran i sposoban bio, i s ma kako dobrim suradnicima, nije Superman koji može sve popraviti?  

- Slažem se da su očekivanja vrlo visoka, a nitko ne može riješiti sve probleme i učiniti sve ljude sretnima sve vrijeme. Ali nadam se drukčijem međunarodnom ozračju, duhu suradnje, nadilaženju prijepora koji su postojali, barem nekih. Vjerujem da je to moguće s obzirom na velike količine dobre volje s kojom novoizabrani predsjednik počinje i na koju nailazi, i to bi moglo pomoći nalaženju zajedničkih rješenja za neke od problema.

U teškim razdobljima nisu rijetkost velike koalicije i vlade nacionalnog jedinstva u europskim zemljama. Trebamo li očekivati veći broj republikanaca i neovisnjaka u Obaminoj administraciji, uključujući diplomatsku mrežu?

- Najprije bih rekao da su i predsjednik Bush i senator McCain snažno izrazili uvjerenje da je ovo vrijeme da se zajedno okupimo kao zemlja. Na tome je tragu vrlo elokventan bio govor kojim je senator McCain priznao poraz, izražavajući potporu onome što će senator Obama poduzimati kao predsjednik. Slične su izjave i predsjednika Busha i državne tajnice Rice. Mnogi republikanski čelnici govore o potrebi suradnje u ovim trenucima. Lako bismo mogli vidjeti i republikance u Obaminoj administraciji. Ne bih se začudio da tako bude, pri čemu govorim kao promatrač, ne kao netko sa specijalnim informacijama. Ne želim spekulirati o imenima koja mediji navode.

Odnosi SAD-a i Hrvatske postojano se i ubrzano razvijaju i to treba i dalje očekivati, pa još preostaje povećati američka ulaganja u Hrvatskoj, ali to je odluka poslovnih ljudi a ne vlada, napominje veleposlanik Bradtke, ovdje snimljen uz Ivu Sanadera i Luku Bebića

Koliko je ozbiljan rizik za američku demokraciju ako se dogodi da republikanci budu marginalizirani u Kongresu i drugdje te da skrenu udesno, i s obzirom na poraze mnogih umjerenih republikanaca?

- Nadao bih se da se to neće dogoditi, jer je gotovo svačija percepcija - i republikanaca i demokrata - da problemi s kojima se suočavamo iziskuju suradnju. Želim biti optimističan, da u sadašnjem ozračju, povijesnih izbora i onoga što oni znače za zemlju, ozračju obećanja, iduće četiri godine prođu u zajedničkom radu.

Veliko je simboličko značenje prvoga afroameričkog predsjednika SAD-a, ali koliko će to utjecati na svakodnevicu sugrađana i međurasne odnose, te hoće li njegovo podrijetlo novog predsjednika učiniti osjetljivijim za težnje malih naroda i manjina?

- Citirao bih državnu tajnicu Rice, koja je rekla da je ovo izvanredan iskorak. To ne znači da su svi problemi riješeni, da su odjednom nestale sve rasne teškoće. To će iziskivati više rada i više vremena. A ipak mislim da ne trebamo podcijeniti što znači to da je 64, 65 milijuna Amerikanaca, jasna većina glasača, izabrala Afroamerikanca za predsjednika. Mislim da je to izvanredan iskorak. Ali, predstoji nam još puno teškog rada, i mislim da je i to prepoznato. Teško mi je spekulirati o tome kako novoizabrani predsjednik Obama vidi svoja životna iskustva u smislu problema u drugim zemljama. On je i u novim izjavama spomenuo pitanje sudbine koju dijelimo i brige za probleme zemalja u razvoju. Pričekajmo i vidjet ćemo kakve će  biti specifičnosti njegove politike.

Hoće li ekonomska kriza vratiti fokus američke politike s pitanja poput posjedovanja oružja, pobačaja, gay brakova i sličnih na gospodarske probleme - pitanja plaće, mirovine, zdravstva, obrazovanja?

- Mislim da se to već zbiva. Pogledate li izlazne ankete glasača na biralištima, 60 posto smatralo je ekonomiju najvažnijim pitanjem. Sljedeći je bio Irak, sa 10-11 posto ispitanika, a nakon toga zdravstvena skrb i terorizam. Široko pitanje gospodarstva - obnova povjerenja u financijski sustav, zatim pokušaj obnove ekonomskog rasta - mislim da će to uvelike biti u žarištu - stanovanje, radna mjesta, zdravstvena skrb, to će biti glavna pitanja. Držim da će u razdoblju pred nama neka druga pitanja, koja spominjete, biti u drugom planu.

Ako se za nekoliko mjeseci ne poboljša stanje u najrazvijenim zemljama, pogođenima financijskom krizom, u SAD-u, ali i u zapadnoj Europi, može li se dogoditi da turisti ne dođu na Jadran u ljeto 2009., što bi  bio težak udarac hrvatskom proračunu?

- Ne bih želio predviđati rezultat turističke sezone iduće godine u Hrvatskoj. Ima ih koji to prate puno bliže od mene, a tečajni odnosi i cijene osobito pogađaju Amerikance koji su vrlo mali dio turista u Hrvatskoj. Mislim da je hrvatskim gospodarstvom u ovome razdoblju vrlo dobro upravljano, odajem za to priznanje guverneru Hrvatske narodne banke Rohatinskom. Mislim da je obavio vrlo dobar posao, zajedno s ministrom Šukerom, u ovim burnim vremenima.

U dolazećem razdoblju, što smatrate glavnim izazovom, a što najvećom snagom odnosa SAD-a i Hrvatske?

- Glavna snaga je činjenica da smo došli do točke u kojoj imamo vrijednosti koje dijelimo. Napori poduzeti u Hrvatskoj, osobito u proteklih osam godina - jačanje vladavine zakona, bavljenje ratnim zločincima, jačanje demokracije, rad na povratku srpskih izbjeglica - sve je to pokazalo da imamo zajedničke vrednote. A i zajedničke interese - to što Hrvatska poduzima u regiji - priznanje Kosova, vrsta odnosa kakve Hrvatska pokušava izgraditi sa zemljama poput Crne Gore, Makedonije, Albanije, unutar Jadranske povelje. Mislim da su ti zajednički interesi i zajedničke vrednote uistinu snaga naših odnosa. I to se u vrhu jako osjeća - premijer Sanader, predsjednik Mesić, predsjednik Bush, ministar Jandroković, državna tajnica Rice...

Izazov je sada izgraditi snažnije temelje, gospodarske veze, olakšati Amerikancima posjet Hrvatskoj i Hrvatima posjet SAD-u, tako da prosječna osoba osjeti razliku koja proizlazi iz dobrih odnosa. To je ono što se vidi i osjeti u svakodnevici - otvaranje radnih mjesta, trgovanje, ulaganje, dok Amerikanci dolaze tu. To je teži, dugoročniji izazov, ali sam uvjeren da će se i u mandatu novog predsjednika naši odnosi nastaviti razvijati u dobrom smjeru.
Ahmed Salihbegović