RIM - Donoseći presudu, Građanski sud u Milanu, ocijenio je kako je spolno nasilje koje su njihovi sinovi primijenili na malodobnicu očevidan dokaz da ti roditelji nisu svojoj djeci prenijeli onaj “odgoj o sentimentima i emocijama koji omogućuje da se stupi u ne samo tjelesan odnos s drugima”. Kao što se razabire iz presude, nije bilo ključno što ti roditelji nisu kako treba nadzirali svoju maloljetnu djecu (iako bi se i tu mogao kriti razlog za civilnu krivicu i odštetu), nego to što su temeljito omahnuli u roditeljskom pravu i roditeljskoj dužnosti odgoja, definiranome u Ustavu Talijanske Republike.
Odgoj djece, konstatira nadležna građanska sutkinja Bianca La Monica, ne sastoji se samo u “temeljnim naznakama o poštivanju pravila”, nego i u “naznakama koje djeci pružaju nezaobilazna sredstva kojima se služe u svojim odnosima s drugima, pa i sentimentalnima i spolnima”.
Suho iznošenje činjenica
A od tog odgoja, “koji omogućuje da se s drugima uđe u ne samo tjelesan odnos, nema ni traga u ponašanju tih maloljetnika” koji su se ukaljali gnusnim zlodjelom silovanja. To sutkinja potkrepljuje njihovim “suhim iznošenjem činjenica”, izrečenim “riječima koje ne izražavaju nikakvu emociju, rabeći za djevojčicu izraze koji pokazuju da je uopće nisu uzeli u obzir kao osobu. Pa ipak su sami ti momci, potaknuti da razmisle o posljedicama njihove akcije, pokazali tračke shvaćanja i empatije, iskazali poneku emociju, što potvrđuje važnost odgoja i o sentimentima.” Drugim riječima: ako je sucu bilo moguće probuditi tu razinu odgovornosti, znači da ih se moglo odgojiti i ranije, da se htjelo, pa ne bi bilo toga brutalnog silovanja.
Otuđeno neotuđivo pravo
Roditelji jesu sudu podastrli podatke da su dečki dolazili kući na vrijeme, da su u školi pokazivali dovoljan ili dobar uspjeh, da su bili odgojeni u duhu poštivanja drugih i kršćanskih vrednota primjerenih zapadnom društvu, čak su se pravdali da dečki prije toga nisu pokazali neki interes za ženski rod - ali za sud to su samo “općenite okolnosti”, koje ni u kojem slučaju ne niječu teške propuste u odgoju, tim prije što su roditelji morali voditi računa o tome da njihovi potomci, “preadolescenti ili adolescenti, rastu u društvu gdje je evidentna tržišna uporaba tijela, što ih je još više moralo navesti da u odgoju osobitu pozornost povjere poštivanju tijela drugih”.
Curi se odšteta dodjeljuje za očevidnu “svijest da joj je oštećeno neotuđivo pravo na spolnu slobodu”, što je prouzročilo i prekid školovanja, a stoga i smanjenje mogućnosti zapošljavanja.
Kaznu plaćaju i rastavljeni roditelji s kojima silovatelji nisu živjeli, jer i njima “zakon jamči ne samo pravo nego i dužnost nadzora nad odgojem djeteta”.
