ODLIKAŠI IZ STRAĆARE

FOTO Kako pomoći romskoj obitelji Zahirović: Žive bez struje i vode u 10 kvadrata, a djeca su odlikaši

Boris Kovačev/Cropix

Objavljeno: 13.05.2011

Školarci iz obitelji nemaju radni stol, a matematiku vježbaju na zidovima od dasaka. Zadaću pišu ležeći na podu ili krevetu. Niti majka Mirsada iti otac Rašid nikad nisu sjeli u školske klupe

ZAGREB - Hrvatski jezik odličan, matematika odličan, priroda i društvo odličan, likovna kultura odličan…. Mirsada Zahirović sjedi na krevetu skromnog doma u Romskom naselju Savica-Šanci. U krilu drži svjedodžbe i pohvalnice koje je njezino četvero djece dobilo za odličan uspjeh u školi. 36-godišnja Mirsada nikada nije išla u školu, no zna pročitati da su njezina djeca iznimno dobri đaci.

- Pogledajte, same petice - pokazuje nam dok s drugom rukom pridržava 25 dana staru Stelu, 11 dijete u obitelji. U školske klupe nikada nije sjeo ni njezin suprug Rašid, kao ni njihovo dvoje najstarije djece 20-godišnji Kemal i 18-godišnji Mehmed.

Rijetko izostaju

Elizabeta, Silvija, Frančeska i Frančesko Zahirović učenici su 2. razrede Osnovne škole „Lovre pl. Matačića“ u zagrebačkom Folnegovićevom naselju. Njihove učiteljice Sabina Mance i Iva Černošek za njih su samo pune hvale. Svi prekrasno sastavljaju, imaju lijep rukopis, odlični su matematičari. Elizabeta od sve djece u razredu najljepše crta. Silvija pleše u plesnoj grupi, a ove je godine nastupala i na Lidranu. Rijetko izostaju, a uvijek nadoknade školske obveze.

- Sada kada se rodila beba Elizabeta i Silvija u dogovoru s nama ostaju na smjenu kod kuće pomoći mami. Drugi dan kad dođu imaju prepisano svo gradivo i napisane zadaće - priča učiteljica Sabina Mance. Kroz njezin su razred prošli mnogi učenici romske manjine, no nikada, kaže, nije imala tako pametnu i pristojnu djecu Rome.

- Svi ih vole. Djeca se u razredu nadmeću tko će s njima sjediti - kaže učiteljica Sabina. Puna je hvale i za njihove roditelje. Uvijek su, ističe, redoviti na roditeljskim sastancima i informacijama. Kao ženu posebno ju fascinira to kako Mirsada u teškim uvjetima u kojima žive, bez struje i vode, djecu održava tako urednima i čistima.

Kad odrastu i Silvija i Elizabeta i Frančeska žele postati policajke.

Najstarijoj od njih Silviji ta će se želja, međutim, teško ostvariti. Iako ide tek u drugi razred ona ima već 15 godina, pa će najkasnije za dvije godine morati napustiti redovno školovanje. Neće joj pomoći ni to što je superodlikašica. I njezine sestre i brat stariji su od druge djece u razredu. Elizabeta ima 13, Frančeska 11, a Frančesko 9 godina.

Nisu imali vremena

- To su prekrasna djeca. Jako smo ponosni na to što su naši đaci. Pojavili su se prošle godine na testiranju za upis u prvi razred. Odmah su pokazali iznadprosječne sposobnosti. Iznenadili smo se kako dobro govore hrvatski jezik. No, Elizabeta je tada imala 12, a Silvija već 14 godina - priča ravnateljica škole Zdenka Kapović. Dodaje da su u školi imali dosta učenika pripadnika romske manjine. Sada ih imaju 13, no nikada nisu imali tako staru djecu koja tek kreću u školu.

Ravnateljica Kapović se sjeća da je tatu pitala zašto djevojčice nisu ranije dali u školu, a on je odgovorio kako za to nisu imali vremena.

‘TO JE OBITELJ KOJOJ VRIJEDI POMOĆI’

Zahirovići su jedna od onih obitelji kojima je vrijedi pomoći. Oni uvijek poslušaju svaki savjet, svi ih hvale. Ali, nažalost, oni imaju taj problem da je samo otac prijavljen i to kao strani državljanin sa stalnim nastanjenjem. Njegova supruga i djeca nemaju papire - kaže voditeljica nadležnog Centra za socijalnu skrb Peščenica Marija Knezović.

Napominje kako nije točno da im Centar nikada ništa ne pomogne, navodi uputnice za Caritas, pučku kuhinju...

- Ali ne možemo im dati stalnu pomoć jer nemaju papire. Pokrenuli smo stvarno sve što je bilo moguće, njihova socijalna radnica ima veliko razumjevanje za tu obitelj - kune se Marija Knezović.

Ipak, njihova socijalna radnica, s kojom s mo imali prilike razgovarati telefonom nam nije ostavila dojam nekoga tko obitelji Zahirović uvijek i u svakom trenutku želi pomoći. O 13-članoj obitelji uopće nije željela govoriti. Pravdala se kako ima puno sličnih slučajeva, ali je i ona potvrdila da o Zahirovićima svi koji ih upoznaju imaju vrlo pozitivno mišljenje.

Zahirovićima, kako je sama rekla, želi pomoći i Višnja Fortuna iz zagrebačkog Graskog ureda za socijalnu skrb, no kaže kako njezin ured ne može odraditi ono što je u ingerenciji Centra za socijalnu skrb.

- Centar im mora pomoći da ishode sve potrebne dokumente - kaže Fortuna.