Malo tko nije čuo za televizijski serijal Game of Thrones ili po naški Igra Prijestolja. Serijal je ime dobio po prvoj knjizi iz serije knjiga Songs of Ice and Fire i zapravo zbog popularnosti serije postao sinonim za cijeli serijal. Nakon što su vidjeli da su dobro zaradili od TV uratka, vlasnici licenci su se odlučili za virtualnu inačicu, a nakon jako lošeg RPG-a, sada dobivamo pričom vođen RPG, koji, gle čuda, je baziran direktno po knjizi, a ne seriji.
Knjiga > Serija > Igra
Igra kao i literarni predložak priču priča iz perspektive nekoliko likova, u ovom slučaju dva. Mord Westford je dio odreda Night’s Watch koji čuva Westeros od opasnosti “sa one strane zida”. On je upravo onakav surov, hladan tip kakvog očekujete kad znate da je proveo godine smrznut na dalekom sjeveru odvojen od voljene obitelji. Drugi igrivi lik kojeg ćete upoznati je Alester Sarwyck, plemić koji se vraća na sprovod svog oca nakon petnaest godina izbivanja. Naravno povratak nije idiličan pa Alester nailazi na neodobravanje; prvo što je nakon njegovog odlaska grad počeo polako propadati, a još više zato što se vratio kao svećenik vjere koja se kosi sa dominantnom na tom području. Priča i samo iznošenje priče je bez premca najbolji dio igre i vjerujemo da će to biti jedini razlog zašto će se većina odlučiti na igranje ove igre. Treba spomenuti da u dijalogu kao glavnom načinu naracije sudjelujete, a s obzirom da je cijeli serijal “paleta sivog morala” ni vaše odluke neće biti “crvene i plave” već poprilično kompleksne i “ljudske”.
Nažalost ostatak igre nije niti približno na istoj razini. Prvo što ćete izabrati svom liku je klasa, a svaki lik ima tri njemu specifične. Izuzev strijelca, ostale se klase ne razlikuju baš previše u praksi. Neke su malo više napadački orijentirane, neke obrambeno, neke su brže, a neke sporije, no kad borba počne razlike su stvarno minimalne. Naime borba je kombinacija realnog vremena i borbe na poteze. Ideja je vrlo zanimljiva, nema klasičnog pauziranja, već se vrijeme usporava kako biste odabrali određene poteze tako da nećete moći previše razmišljati. Ono što dolazi poslije samog izbora je ispodprosječno – vi i vaši protivnici ćete stajati i mlatiti jedni po drugima sa 5-6 različitih poteza koji nakon vremena svi počinju izgledati jednako. BioWare je bolju koreografiju borbe imao u KotOR-u koji je star skoro 10 godina, a da ne spominjemo novije naslove. Ovakav dosadnjikav i repetitivan način borbe nam nikako nije legao i u principu je po našem mišljenju (uz tehničku nedorađenost o kojoj ćemo poslije) glavni razlog zašto je igra podbacila. Na nesreću developera tematika je takva da nisu mogli biti previše kreativni sa neprijateljima, ali mogli su ih napraviti barem malo pametnije jer ovdje predstavljaju malo više od topovskog mesa.
Loot sistem je malo atipičan za današnje igre. Većinu igre ćete brojati svaki novčić koji trošite. Ono što neprijatelji ostavljaju nećete moći prodavati za veliku lovu, a s obzirom da je igra linearna te se neprijatelji neće respawn-ati, nema grindanja, ni zbog iskustva, ni zbog dodatnih zlatnika, a za ono oružje ili oklop koje vam se baš svidjelo ćete morati šparati dosta dugo. Na ovaj način se dodatno forsira realnost koju su developeri, kako se čini pokušali staviti u prvi plan.
Related contentSvijetlo i tamno
Ako je priča najbolji, gameplay osrednji, onda je tehnička dorađenost definitivno najslabiji aspekt igre. Igranje sa Morsom je pretežito mračno, tako da se manjak detalja ne primjećuje toliko, no kada se preselite u sunčaniji jug sve izlazi na vidjelo. Malo tekstura, jednolični prostori i općeniti manjak malo jačeg artističkog dizajna su samo neki od grafičkih problema. Ono što je dobro su izgledi likova koji, pogotovo u dijalozima, izgledaju vrlo dobro. Zvučni efekti u borbi su slabi, a glazba je više-manje preuzeta iz serije dok su govoreni dijalozi pristojno odrađeno, a čak je i nekoliko glumaca posudilo glasove “svojim” likovima.
Sve loše vezano za grafiku bismo i mogli nekako prihvatiti, ali ono što nas je ubilo u pojam je katastrofalna optimizacija i tehnička dorađenost. Možete li zamisliti da vam za učitavanje sačuvane igre treba i do 3 minute, a učitavanje u samoj igri je tako često da smo samo zbog toga skoro prestali igrati. Ne možemo shvatiti kako je za tako male, linerane prostore potrebno učitavanje skoro svaki puta kada otvorite vrata. A vjerovali ili ne iako je testno računalo iznad preporučene konfiguracije, čak i nakon smanjivanja grafičkih postavki smo proživljavali pad frame rate-a i na trenutke zamrzavanja prilikom brzog micanja kamere. U konačnici smo ostali dojma da je igra zapravo neka završna beta verzija, a ne gotov proizvod.
Drž’ se knjige (i serije)
Moramo priznati da smo u ovom slučaju bili žrtve vlastitih očekivanja. Razočarani smo igrom jer kao ljubitelji originalnih predložaka smatramo da su osnove za dobru igru tu. Čak su i ideje za određene stvari inovativne i da su bolje odrađene stvarno bi izdigle igru iz prosječnosti, no ovako tehnički apsolutno nedorađen proizvod možemo preporučiti samo onima koji su voljni istrpjeti sve ove probleme zbog izvrsne priče.