Većina “alternativnih” ali i “mainstream” medija godinama preporučuju soju i njezine proizvode (tofu, mlijeko, umake, pudinge...) kao dobru zamjenu za meso jer sadrži pravo bogatstvo visokovrijednih proteina, nezasićenih masnih kiselina, vlakana, izoflavona i drugih tvari koje obećavaju zdravlje i vitalnost.

Potrošački bum je nastao nakon što je 1999. američka agencija FDA odobrila oznaku “dobro za srce” za sojine proizvode. Štoviše, preporučili su da se svaki dan pojede 25 grama sojinih proteina (čaša sojina mlijeka ili jogurta), jer će ta količina sniziti razinu kolesterola. Preporuku je poslušalo 85 posto Amerikanaca koji vjeruju da je soja hrana vitalnosti i svaki treći je koristi.

Kako prenosi Slobodna Dalmacija , potrošnja soje se u Europi u ovom desetljeću svake godine udvostručuje, no o njezinim štetnim učincima u medijima se gotovo i ne piše, a među stručnjacima postoji značajno neslaganje o korisnim učincima soje.

Izazvala menstruaciju kod 4-godišnjakinje!?

više iz rubrike ZNANOST

Tako je Američko udruženje za srce 2006., nakon što je proučilo 22 studije o soji, utvrdilo da ona ne može spriječiti srčani infarkt, pa je FDA povukla preporuku “dobra za srce”, a njemačko udruženje za dječju medicinu upozorava da davanje sojina mlijeka djeci može narušiti hormonalnu ravnotežu.

Nedavno je australski magazin “Nexus” objavio zastrašujuću priču Elaine Hollingsworth o štetnim učincima soje na zdravlje, ali i o obmanama velikih korporacija, lošoj znanosti, makinacijama u donošenju propisa... što je bacilo ozbiljnu sumnju na ovu sveprisutnu grahoricu. Autorica tvrdi da dugotrajno konzumiranje soje izaziva rak i druge za život opasne bolesti, uništava hormonalni sustav, kako ljudi, tako i životinja, te potiskuje seksualni nagon.

Dječak postao - cura!

Navodi svjedočenja roditelja čije su četverogodišnje djevojčice dobile menstruaciju, mladića kojima su u pubertetskoj dobi narasle dojke veličine ženskih, ili im se nisu razvili spolni organi, a navodno sve zbog povećane konzumacije sojina mlijeka.

Najgore je svjedočenje šokirane majke koja je opisala tragično djetinjstvo svojega sina kojega nije mogla dojiti, pa ga je hranila pripravkom sojina mlijeka za dojenčad koje joj je preporučila njezina liječnica. Kao rezultat dječaku se nisu razvili spolni organi, ali su mu zato narasle dojke, pa je odbijao ići u školu dok mu nije obavljena obostrana mastektomija.

Ne znajući što je uzrok zdravstvenih problema, ta je obitelj nastavila piti sojino mlijeko, pa sada njezin sin (21) mora otići na još jednu obostranu mastektomiju. Estrogen sadržan u soji je isti onaj koji se prepisuje ženama u menopauzi, kako bi se utjecalo na razinu njihovih hormona, što se čini nelogičnim, upozorava Hollingsworth, a mnogi dobro obaviješteni znanstvenici tvrde da je kontinuirana upotreba soje u pripremanju dječje hrane oblik genocida.

Opasni aluminij

Jedan od glavnih krivaca zašto je soja toliko opasna krije se u činjenici što njezino zrno sadrži velike količine aluminija (u majčinu mlijeku ima od 4 do 65 ng/ml aluminija, dok dječja hrana napravljena od soje sadrži između 600 i 1300 ng/ml).

Druga opasnost proizalzi iz visoke koncentracije mangana (sojino ga mlijeko sadrži 80 puta više nego majčino) koja povećava rizik od izraženih problema u ponašanju poput ADHD-a, tvrdi prof. dr. Francis Crinelle, profesorica pedijatrije sa Sveučilišta u Kaliforniji. Za sada su samo vlasti u Velikoj Britaniji počele ozbiljno shvaćati upozorenja nezavisnih znanstvenika i razmišljati o zabrani prodaje dječje hrane na bazi soje.

Da bi se dobilo sojino mlijeko, potrebno je provesti cijeli niz postupaka tijekom kojih se radi lakše probave proizvoda dodaje 12 kemikalija, od kojih je većina opasna, pa čak i smrtonosna, piše Hollingsworth. Ona navodi da se kao nusproizvod ovog postupka dobiva lecitin koji je uvijek užegao, sadrži veliku količinu otapala i pesticida, a taj se “toksični otpad” naziva “zdravim dodatkom hrani” iako izaziva oštre bolove u zglobovima i teški oblik gihta.

Za komentar ove tvrdnje zamolili smo doc. dr. sc. Dubravku Škevin s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.

- Lecitin kao sastojak većine ulja, pa tako i sojina, u prehrambenoj industriji se koristi kao emulgator u proizvodnji čokolade ili margarina, u pekarskoj industriji, te u medicini kao lijek jer ima važnu ulogu u strukturi živčanog sustava - kaže dr. Škevin.

 - Osim toga, lecitin ima sinergističko djelovanje s drugim antioksidansima. Najčešće se proizvodi metodom hidracije dodavanjem vode ulju, pri čemu sluzne tvari nabubre i odvoje se od ulja. Tako dobiveni talog se osuši i standardizira dodavanjem ulja. Iz ovoga je jasno da lecitin ne sadrži nikakva otapala. Današnja prehrambena industrija radi na osnovama modernih znanstvenih spoznaja i cilj joj je prozvodnja kvalitetne i zdrave hrane. I nema mjesta tvrdnji da je lecitin soje uvijek užegao, niti da je toksičan - kaže dr. Škevin.

Fermentacija smanjuje rizik Mnogi ponavljaju da Azijke imaju izuzetno malo problema s menopauzom i osteoporozom. No, soja ne predstavlja najveći dio azijske kuhinje i nije genetski modificirana, tvrdi Hollingsworth. Azijci konzumiraju soju u vrlo malim količinama - 7 do 8 grama dnevno - a većina te soje je prethodno fermentirala da bi se iz nje djelomično uklonili toksini. Japanci jedu male količine tofua i misoa kao dio juhe bogate mineralima, nakon čega slijedi meso ili riba, što neutralizira dio opasnosti. Osim toga, Azijci jedu puno manje industrijski obrađene hrane.

Demencija Dr. Raymond Peat je u opsežnom istraživanju na uzorku od 8000 američkih Japanaca s Havaja pokazao da je konzumiranje tofua povezano s demencijom i moždanom atrofijom u kasnijim godinama života, a na autopsiji je kod ispitanika koji su obilno jeli tofu čak otkriveno oteknuće moždane šupljine i smanjenje težine mozga.

Od glumice do aktivistkinje Australka Elaine Hollingsworth autorica je bestselera “Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti”. Ova energična 74-godišnjakinja u mladosti je bila hollywoodska glumica, s umjetničkim imenom Sara Shane. Nakon što je oboljela od raznih kroničnih bolesti, počela je istraživati prirodne načine liječenja te osnovala Zdravstveni centar “Hipokrat” u Queenslandu u Australiji.