Ruža Tomašić: Spasila sam 13-godišnjakinju od zla prostitucije i heroina

Objavljeno: 01.08.2006

Saborska zastupnica HSP-a Ruža Tomašić, bivša kanadska policajka, od prve je plaće kupila pušku, ima smeđi pojas u kenpo karateu, jedna je od rijetkih policajki koja je vozila Harley i radila kao prikriveni istražitelj na suzbijanju narkomafije i prostitucije. U Hrvatsku se prvi put vratila 1990. godine kao šefica osiguranja pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, a 1998. godine s obitelji se trajno nastanila na suprugovom rodnom otoku Korčuli. Početkom godine javno je obznanila da na tom otoku cvjeta droga.

Prozvala je korčulanskog preprodavača Jakšu Cvitanovića Cvika, osobu sa 92 kaznene prijave, kao glavnog krivca i otvorila Pandorinu kutiju sprege kriminala, policije i vlasti i nemoći običnih ljudi da se suprotstave tom zlu. Stresni život ostavio je traga: preživjela je tumor, moždani udar, a sada je na bolovanju zbog upale žila i oslabljene cirkulacije.

• Kako je Ruža Tomašić zapravo završila u politici? Ni po čemu niste tipična političarka.

- Zapravo igrom slučaja. Kad smo se vratili u Hrvatsku, željela sam da kupimo neku kuću u okolici Zagreba i planirala nastaviti s policijskim poslom, htjela sam raditi u Interpolu u Hrvatskoj. To mi je stvarno bila želja. Međutim, moj je suprug želio doći na Korčulu, htio se vratiti ovdje i to smo učinili. Odjednom sam imala puno vremena, život na otoku ne nudi mnogo mogućnosti, i tako sam se aktivnije angažirala u stranci, došla u Županijsku skupštinu, a zatim i u Sabor.  

• I onda ste odlučili spojiti policijski posao i politiku.

- Svaki posao želim raditi kako treba i iza svakog posla želim vidjeti da sam nešto napravila. Politiku sam doista odlučila iskoristiti kao sredstvo, a ne cilj. Ja nisam ni na koji način, pa ni financijski, ovisna o politici i svojoj fotelji. Zato ne moram paziti što govorim niti kome stajem na žulj. Kad to više ne bude moguće, zahvalit ću se i otići. Da sam ja samo Ruža Tomašić s Korčule i da govorim ono što govorim kao saborska zastupnica, da upozoravam na probleme droge, bi li to netko čuo i bi li nekoga zanimalo? Bila bih samo luda baba koja priča po selu.

• Nije da vi samo upozoravate na probleme droge, vi ste, za razliku od drugih, vrlo konkretni: prozvali ste glavnog dilera, pomogli roditeljima ovisnika, pomogli i samim ovisnicima. Postoji li nešto konkretno nakon čega ste rekli: sad je dosta i upustili se u sve to?


-  Sve više sam slušala o tome kako je na otoku puno droge i proradila je policijska znatiželja. Počela sam istraživati, sve više ljudi mi je govorilo 'i moj sin je u tome, i moja kći se fiksa' i sve češće se spominjalo isto ime. Što sam više istraživala, saznavala sam do koje je mjere taj čovjek bahat i kako se uopće ne skriva. On ima tri BMW-a, glisere, kupio je Mercedes, i sve to kešom. Gradi nekakvu golemu vilu, ima masu radnika i svaki ih dan plaća gotovinom. Jedan mu je suradnik dnevno od droge donosio 20.000 kuna! I sve sam to skupljala, proučavala, nisam mogla vjerovati. I onda sam slučajno u jednom mjestu naišla na curicu od 13 godina koja je već bila na heroinu i prostituirala se za fiks. Ostala sam šokirana. Kad sam je pitala što to radi, odgovorila mi je da je baš briga jer tako neće doživjeti 18. rođendan, a do tada će živjeti kako hoće. Možete vjerovati da vam to veli dijete? Tada je u meni sve puklo, rekla sam si da ću to izvući na čistac pa makar riskirala i život. To smo dijete spasili. Smjestili smo je kod časnih sestara, ove je godine završila osmi razred i upisala srednju školu, dobila stipendiju i mjesto u domu i stvarno je u redu. Dogovorile smo se da ću joj biti kuma na vjenčanju i da ćemo tada novinama ispričati cijelu priču.

• Jeste li nakon svega razočarani?

- Naravno. Kako ne bih bila razočarana? Mislila sam da ću ja samo pokrenuti priču, da će ostali stati iza mene. Roditelji ovisnika su mi stalno govorili da krenem u to, da oni imaju strašne priče i dokaze, da ćemo tome zajedno stati na kraj. Ja sam bila sretna, mislila sam da ćemo sada stvarno počistiti kuću. Međutim, oni su se povukli. Ni jedan nije istupio da spasi svoje dijete. Kažu, imamo još djece, moramo paziti. Zanima me kad su odlučili zaštititi jedno dijete i otpisati drugo i kako je moguće da je roditelju jedno dijete važnije od drugog?

• A Cvik je na slobodi.


- To me nije iznenadilo. To sam na neki način očekivala.

• Jeste li osobno upoznali Cvika?

- Viđala sam ga i nakon što se ovo sve pokrenulo, no nismo nikada razgovarali. Nije mi se obratio.

• A jeste li pitali policajce kojima je pobjegao u čemu je štos?


- Ja ću saznati istinu, bez brige, ali čekam da prvo završe interne istrage.

• Biste li vi, da ste ministrica policije, dali ostavku nakon ovoga?

- Ne znam, ne mislim da je ministar kriv ako je netko na terenu pogriješio. Kriv je ako ne istraži pogrešku, ne kazni odgovorne i ne obavijesti javnost o tome tko je pogriješio. Većina policajaca je poštena i vrijedna i radi svoj posao odgovorno. Iza takvih policajaca ministar mora stajati, ali i javno sankcionirati krivce.

• Bili biste prva ministrica policije u nas. I inače ste netipična političarka.

- Ja sam inače netipična žena (smijeh). Čujte, takva sam kakva sam i neću se zbog toga nikome ispričavati. Ali barem svi znaju da sam prirodna. Ono što kažem, iza toga stojim.

• Nema vas, poput kolegica, na modnim revijama, mondenim domjencima, otvorenjima striptiz-bara...

- Bože sačuvaj, nikad ne bih otišla u striptiz-bar, bila ministrica ili ne. Čovjekovo ponašanje govori o njegovim prioritetima. Ne zanimaju me ni modne revije, iako mi stižu pozivnice. Jednostavno ne razmišljam o modi. Oblačim ono što mi se sviđa i u čemu se osjećam dobro. Baš me je neki dan nazvala jedna stilistica i ponudila mi usluge. Kaže da bih trebala malo poboljšati svoj imidž, da bih se trebala mlađe nositi. Ne znam što joj to znači, da bih trebala oblačiti minice i dekoltee i staviti ekstenzije? E da, i da bih se trebala ženstvenije ponašati. (smijeh)

• Jeste li je angažirali?


- Ne, to mi nije važno. Važno mi je da sam prikladno odjevena u svim okolnostima i da se dobro osjećam sama sa sobom.

• Što mislite o feminizmu?


- Feminizam je u biti dobar, no ovisi o tome tko ga prodaje i za što. Puno puta služi ženama da se skriju iza njega. Ja se zauzimam za ravnopravnost spolova, ali u svim prilikama. Ne podnosim da žene kažu, na primjer, ja želim biti policajac kao i muškarci, imati isti posao i istu plaću, ali kad dođe do tučnjave, onda se pozovu na to da su žene. Ili smo ravnopravni ili nismo.

• Ali obično nemamo ni istu plaću, otpuštaju nas kad ostanemo trudne, prijete zbog majčinstva...


- E, to je pravi problem koji se nikome ne da rješavati. U Saboru o tome samo raspravljamo već godinama i nikome se time ne da baviti. Obično su najglasniji muškarci. Puna su im usta 'više žena ovdje, više žena tamo'. A ne čine apsolutno ništa da naprave nešto po tom pitanju. Samo da se ljudima zamažu oči.

• Feminističke su analitičarke u posljednje vrijeme prepoznale jedan fenomen u konzervativinim strankama - sve više jakih 'superžena' koje se ponašaju potpuno suprotno nauku svoje stranke.


- Ali ja nisam ta! Ja sam jedna vrlo konzervativna žena, kuham, čistim, peglam, imam vrlo konzervativnu obitelj!

• Nedavno ste reagirali kao 'superžena'. Došli ste u središte skandala kad ste se razračunali s kolegom zastupnikom koji vam je uputio seksualnu aluziju. Što se zapravo dogodilo?

- Dogodilo se da je netko želio maknuti naglasak s problema droge i prikazati mene kao ženu koja samo čeka da namlati nekog muškarca.

• Dobro, jeste li ga ošamarili?


- .... (smijeh)

• Niste o incidentu obavijestili ni saborski odbor, ni Vladin ured ni Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova.


- Nisam. Od mene nikad nećete tako nešto čuti. Za mene osobno to nije bio posebni incident. Ja sam u Kanadi radila kao jedina žena sa 69 muškaraca. Nisam imala manju plaću ni lošiji posao, ali seksualnog uznemiravanja je bilo. I znate što sam naučila? Nitko ne voli tužibabe. Možete se žaliti šefu, on će to primiti, proslijediti dalje, ali poslije vas svi drugačije gledaju. Tako da sam ja odavno naučila sama rješavati svoje probleme. Još od malih nogu. Živjela sam sa šest sestara i jednim bratom. Mi smo se naučile izboriti za sebe.

• A kako da se obrani žena koja nema smeđi pojas u kenpo karateu i boji se da će joj zlostavljač višestruko vratiti?


- Imam 1,80 metara, 78 kila i znam borilačke vještine. Ali to nema veze s tim. Takva sam oduvijek, ne bih ostala dužna ni da sam upola manja. A taj se stav uči u obitelji. Ako vas cijeli život odgajaju da čistite za bratom jer ste žensko, da ne možete u taj zanat jer ste žensko, da se ne možete baviti tim sportom jer ste žensko, onda ne možete imati taj stav. Kuhat ćete kolegama kavu i trpjeti uvrede jer su vas davno naučili da ste niži rang. A muškarci koji napastuju žene su kukavice, taj neće vratiti. Osim toga, recite mu da ste baš jučer sreli njegovu ženu i da je morate obavijestiti kakav je njezin suprug super kavalir.

• Znači, ne preko institucija?

- Ne znam, ne mogu si zamisliti situaciju nejake žene koja ide tužiti i čeka pravdu. Treba pokazati stav i mislim da bi napadači uzmaknuli. Prečesto sam svjedočila tome da vam institucije ništa ne riješe, samo vas još izlože.

Nisam kao ministrica Lovrin, znam razliku  između pojedinih droga

• Pomaže li u borbi protiv narkomafije novi Kazneni zakon po kojem se za preprodaju jointa može dobiti tri godine zatvora?

- Ne. Sad ćemo još gore kažnjavati male dilere, a puštati velike. A mali dileri su zapravo ovisnici koji dilaju za svoje potrebe. Ako ih želimo maknuti s ceste, treba im propisati liječenje, na taj će način prestati biti ovisnici, a time i dileri.

• Ministrica pravosuđa kaže da ne zna razliku među drogama. Jeste li vi kad što probali?


- Ne, osim što su nam na policijskom fakultetu u Kanadi jednom donijeli marihuanu i zapalili je da je vidimo i osjetimo miris. No, nema mjesta gdje je policija posve nedužna. Tada su nam donijeli razne droge i nestala je određena količina tableta. Kasnije su ih pronašli u sobi jednog kolege. (smijeh) No, dobro znam razliku između droga i znam da sve počinje s travom.

• Što biste učinili da kod svoje djece nađete joint?


- Uh, nemojte to ni govoriti. Neće mi se to dogoditi. Otkad su živi slušaju kakvo je to zlo. Vodila sam ih da vide kako izgledaju narkomani. Osim toga, odmah bih ih skužila. Istrenirana sam da to prepoznam.

Da je Tuđman htio ubiti Paragu, on bi to i učinio

• Bili ste šefica osiguranja pokojnog predsjednika Franje Tuđmjana?

- Da, od 1990. do 1992. godine. Organizirala sam osiguranje kad je on jednom prigodom došao u posjet dijaspori u Kanadi i tako sam ga upoznala. Dok je bio tamo, prišao mi je i pitao bih li ja došla u Hrvatsku i organizirala njemu osiguranje. Ja sam, misleći da se šali, rekla: 'Da, naravno. Kad me trebate?' On je odgovorio: 'Sada'. Ja sam se nasmijala i rekla da nema problema. Međutim, kad je servirana večera, on me je ponovno pozvao i pitao kad stižem u Hrvatsku. Shvatila sam da je ozbiljan i začuđeno sam ga pitala što ću mu ja, pa zar on u Hrvatskoj nema ljude koji će ga osiguravati. Rekao mi je da su vremena teška i da treba nekoga kome će vjerovati. Rekla sam da ću razmisliti.

Porazgovarala sam s mužem i on mi je rekao: 'Ne brini, imaš izgovor. Imaš posao i dvoje male djece.' Tomislav je tada imao dvije godine, a Zrinka jednu godinu. Rekla sam da znam da imam izgovor za svakoga, ali ne i za samu sebe. U 20 dana sam organizirala neplaćeno na poslu, našla nekoga tko će čuvati djecu, sredila papire i otišla u Hrvatsku. Dvije godine sam vodila osiguranje Banskih dvora. Par mjeseci nakon što sam došla, dovela sam za sobom i djecu, nisam mogla izdržati bez njih. Bili su tu par mjeseci. Bila sam izluđena. Znala samo što se po Hrvatskoj događa, prva bih vidjela slike izmasakriranih tijela, a u Zagrebu stalne uzbune, ne znam što je s djecom. Onda sam ih vratila natrag u Kanadu. No, nakon dvije godine, i sama sam oboljela. Dobila sam tumor i vratila se u Kanadu, gdje sam bila do 1998. godine i konačnog povratka s obitelji. Liječnici su mi rekli da je tumor posljedica stresa, no tada nisam vjerovala da stres može izazvati bolest. Sad vjerujem.

• Je li bilo opasno čuvati Tuđmana u to vrijeme?

- Ne znam, meni se nikad ne čini da je opasno ono što ja radim. Ni sada ovo s drogom, ni onda u osiguranju. Radim svoj posao i želim ga obaviti na najbolji mogući način. Ali nisam bila u posebno opasnoj situaciji, nisam nikad izlazila s predsjednikom Tuđmanom na teren.

• Što danas mislite o njemu?


- Imam respekt prema njemu. Imao je veliku volju i strašno puno energije. Radio je mnogo, ali nije znao odabrati suradnike i savjetnike. (smijeh) Kao šef, meni je bio super. Ma što tko rekao, on je poštovao ljude koji nisu imali dlake na jeziku i koji su mu rekli što misle u oči.

• To baš ne podsjeća na pokojnog predsjednika...

- Čujte, ja sam govorila, možda zato što nisam mogla snositi nikakve posljedice. Nisam imala povlastica, pa mi nisu mogle biti ni oduzete. Što mi je mogao reći? Vrati se u Kanadu? Pa ne bi me baš kaznio... (smijeh)

• Koliko ste imali pristupa povjerljivim informacijama? Dobroslav Paraga i danas tvrdi da ste ga upravo vi upozorili da Tuđman želi ubiti njega i Antu Paradžika.


- To su teške gluposti. Slušajte, bila sam član HSP-a i prije nego što sam počela raditi u Tuđmanovu osiguranju i on je to znao. I sad će meni doći Tuđman i reći mi: 'Čuj, by the way, da ti kažem, ubit ću ti par čelnika'?! Osim toga, ako je Tuđman htio ubiti Paragu i Paradžika i ako je ubio Paradžika, zašto nije ubio Paragu? Zar stvarno mislite da je Paraga imao tako dobro osiguranje da se njega nije moglo ubiti? Kome je Paradžik, koji je trebao postati predsjednik stranke,  najviše smetao? Tuđmanu ili Paragi? To vam je po onoj: kazat ću da mi ne kažeš.


Volim čitati špijunske trilere, ali na engleskom

• Kako ste se nakon Kanade navikli na život na otoku?

- Jako teško, posebno na početku. Otok je super za zdrave umirovljenike, koji ne trebaju puno doktore i koji uživaju u miru. Ja nikako nisam taj tip. Bilo mi je strašno dosadno, nisam znala kuda ću sa sobom. Djeci je, pak, s druge strane, bilo super. Prvi put su osjetili slobodu, mogli su biti vani do kad hoće, a ja sam se osjećala potpuno sigurno. Moja prijateljica nije mogla vjerovati kad sam joj rekla da mi je 10-godišnji sin negdje u mjestu u 11 sati na večer. U Kanadi je to nezamislivo, tamo djecu pratiš u stopu. No, druga je priča njihova škola. Mi smo kod kuće govorili hrvatski, ali onih 200 riječi koje koristite u svakodnevnom životu. Svladavati gradivo na hrvatskom bilo je stvarno teško, osobito lektiru. Nju bih ja prva čitala i prevodila im na engleski, a zatim, kad bi shvatili o čemu se radi, razgovarali bi o tome na hrvatskom. Djeca, na moju radost, žele i dalje ostati na otoku: 17-godišnja kći Zrinka završava pedikersku školu i želi kod kuće otvoriti salon. Godinu dana stariji sin Tomislav završava automehaničarsku školu.

• Kako ubijate vrijeme kad ne radite?

- Dok nisam oboljela, uređivala sam s mužem kuću. Kad se opuštam, volim čitati špijunske trilere, Ludluma i Grishama osobito. Još ih čitam na engleskom, lakše mi je. A svako jutro počinjem kavom i križaljkom. Televizor palim samo kad su vijesti. Sapunice ne gledam. (smijeh)


Kristina Turčin

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Glavni krivac bizarnog incidenta pokušao je lažirati automobilsku nesreću u kojoj je on navodna žrtva i tako izvući novce od osiguranja, na sreću, ostao je samo pokušaj. Pogledajte snimku!

SA ŽITOM U PLODINAMA

Dobitnici nagradne igre sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada

Dana 15. listopada 2012.godine izvučeni su dobitnici u nagradnoj Igri Sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen