PET
Sarajevski razgovori
Sinoć u emisiji prvog programa Federalne televizije BiH rasprava o inicijativi za pomirenje pod zvučnim nazivom REKOM. Sudjelovali su Nataša Kandić iz Beograda i Mirsad Tokača iz Sarajeva, koji je sa svojim centrom napravio popis poginulih na području BiH tijekom posljednjeg rata. Zajedno s franjevačkim časopisom Svjetlo riječi objavili su popis poginulih Hrvata temeljem kojeg je utvrđeno da ih je poginulo 7500. Kolegica Kandić rekla je kako bi takav popis trebalo napraviti i za Hrvatsku. Replicirao sam rekavši kako za to nema potrebe. Hrvatska je vlast napravila vrlo pedantne podatke o poginulima s hrvatske strane, dok je udruga Veritas napravila popis temeljem kojeg je tijekom rata poginulo nešto manje od 7000 Srba. Treba samo provjeriti podatke Veritasa i nakon toga bi lista smrti bila dovršena. Uz to, suprotstavio sam se namjeri Nataše Kandić i REKOMA da oni objave popis osoba koje su zločinci po njihovoj tvrdnji i procjeni. Po meni, o tome da li je netko zločinac ili ne može odlučivati samo sud. Sve drugo je suprotno principima pravne države.
SUB
Financijski stručnjak Mesić
Sinoć se Mesić iz Izraela očitovao o aferi Podravka na šokantan način. On je za HRT izjavio kako je uhapšeni Mladinić iz SMS-a dolazio kod njega tražiti pomoć u dobivanju kredita. Mesić veli kako mu je savjetovao zaduživanje kod Podravke, ali mu je Mladinić rekao kako je tamo već dužan. Meni je normalno da ljudi u potrebi traže izlaz i kucaju na sva vrata, no Mesić je mogao njemu samo savjetovati da se obrati banci. Sve drugo izlazi izvan okvira njegovih ustavnih ingerencija i direktno je uplitanje politike u privatno poduzetništvo.
NED
Koji je pravi SDP
U Globusu naslov “U SKH sam ušao tužan zbog Titove smrti”. Tako je, naime, interpretirana izjava Ive Josipovića koji u tekstu objašnjava da se u SKH upisao 1980., nakon Titove smrti. “Jedino čega se od političkih događaja iz mladosti sjećam je Titova smrt. Nisam plakao, ali mi je bilo žao, cijela je država bila tužna, bilo je i iznimaka, ali to su bila druga vremena i drugačiji načini razmišljanja.” Potpisnik ovih redova spada u one iznimke koji nije bio tužan kao Josipović i cijela država zbog smrti jednog diktatora. Dok Josipović lamentira nad Titovom smrti, istovremeno jedan drugi istaknuti član SDP-a i potencijalni predsjednički kandidat pohodio je Daksu, otočić kraj Dubrovnika, gdje se zajedno s hrvatskim biskupima poklonio žrtvama Titovih komunističkih pokolja i likvidacija. Koji je sad tu ispravan SDP-ovski, marksističko-lenjinistički stav? Onaj Josipovićev ili onaj Bandićev.
PON
Mesić u Podravci
Trenutni nam se predsjednik nešto strašno zalaže za uklanjanje politike iz Podravke. Radi li se zapravo o pokušaju da se vikom i galamom odmakne pozornost od njegove uloge u slučaju Podravka. Dobro obaviješteni krugovi tvrde kako je Mesić gotovo neposredno pred hapšenja šestorice optuženih za aferu Podravka danodnevno i po nekoliko puta nazivao novopostavljenog direktora Podravke Šestaka, koji je zamijenio Marinca, a sada su zajedno u zatvoru. Što se dakle ima predsjednik Republike petljati u rad Podravke? Ako Mesić doista želi odmicanje politike od Podravke i privrede općenito, neka se onda samo on u to ne petlja. Neka prepusti Podravku Jurčiću, jer on tamo neće predstavljati politiku. Onu HDZ-ovu i HSS-ovu. Nego SDP-ovu. Takvo rješenje po Mesiću očigledno nije politika.
UTO
Treba li smijeniti Pusićku
Vesna Pusić, zastupnica u Hrvatskom saboru, u čije ime je zadužena za praćenje pregovora o ulasku Hrvatske u EU, učinila je nedopustiv politički gaf. Novinarima je, naime, progovorila o tajnom nacrtu sporazuma između Hrvatske i Slovenije. Ako je nacrt sporazuma tajan, onda je jasno da je on tajan za obje strane, i hrvatsku i slovensku. Hrvatska se strana toga držala, vodeći računa o hrvatskim interesima. Vesni Pusić nikada nisu bili na srcu hrvatski interesi, nego neki njeni, posebni. U sklopu kontinuiteta takve svoje političke linije ona je u ponedjeljak novinarima prepričavala “nacrt ugovora”, tvrdeći da je tekst dobila od slovenske strane. Pa od koga bi drugoga? Hrvatska (Jadranka Kosor) se, naime, kao pijan plota drži dogovora o tajnosti cijelog tijeka pregovora. U sklopu toga čak je “eliminiran” Davorin Rudolf, i to na veselje Vesne Pusić koja to nije krila, budući je on uvijek inzistirao, kao i u razgovorima o drugim hrvatskim teritorijima tijekom Domovinskog rata, da se nikome ne može prepustiti ni pedalj hrvatskog teritorija. Za manje stvari političari su u svijetu morali napuštati svoja mjesta i položaje. Vesna Pusić ne može više predstavljati Hrvatsku u europskim institucijama s obzirom na to da je o svojim saznanjima trebala prvenstveno obavijestiti Sabor, koji predstavlja u EU institucijama, a ne medije. Ona očito ne razumije temeljne principe visoke politike i diplomacije. Koristiti “navodno” povjerljive dokumente za vlastiti obračun s premijerkom, Vladom i u konačnici saborskom većinom neprihvatljivo je. U tankoćutnim odnosima Hrvatske i Slovenije takvi su potezi pogotovo nedopustivi. Hrvatski bi sabor stoga trebao odlučiti o tome može li ga Vesna Pusić i dalje predstavljati ili ne.
SRI
Granice van glave
Kolega Trkanjec u Jutarnjem od srijede tvrdi kako granica ionako postoji samo u glavama. No, tako nije mislilo i pisao ranije. Na primjer, tijekom Domovinskog rata, kada su u pitanju bile granice Hrvatske okupirane od velikosrpskih snaga, od istočne Slavonije do takozvane Krajine. Jesu li i tada te granice postojale samo u glavama ili se radilo o konkretnim teritorijima zbog kojih su izginule tisuće ljudi, a o materijalnoj šteti da ne govorimo. Neka kolega Trkanjec pita Istrane koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili za oslobođenje Istre od talijanske okupacije je li granica bila samo fikcija u njihovim glavama ili nešto što je nacrtano krvlju. Konačno, cijela povijest je povijest rata za granice. Upravo stoga o takvim stvarima kao što je granica prema bilo kome treba govoriti s punom ozbiljnošću, vodeći računa o mogućim posljedicama krivo napisanih riječi. Je li Sloveniji granica samo u glavama političara ili se radi o realnim političkim interesima, a koliko je Slovencima važno dobiti izlaz na otvoreno more, zajedno s podmorjem punim nafte i plina, vidljivo je iz činjenice da je Pahor odjednom promijenio retoriku i o Ljubljanskoj banci i o nuklearki Krško te nudi “povoljnije rješenje”. Trebaju li samo Hrvati biti ti kojima je granica samo pojam u glavi? Ili možda i u srcu. Meni je.
ČET
Dodig na poziciji
Biljana Plavšić iskoristila je zakonsku povlasticu koju su prije nje već iskoristili i neki drugi haaški osuđenici, pa i Hrvati. Prema zakonima nekih zemalja i principu Haaškog suda poslije dvije trećine kazne puštena je na slobodu. Srbi su joj priredili doček sličan onome koji je Hrvatska priredila Blaškiću. No, ni jedan političar do sada nije tako čvrsto stao uz osobu osuđenu za ratne zločine kao što je Dodig stao uz Plavšićku. U Švedsku je po nju poslao službeni avion Republike Srpske i osobno je dočekao u Beogradu. Time se do kraja identificirao sa zločinima velikosrpskog projekta koji su artikulirali i provodili Milošević, Karadžić, ali i Plavšićka. Biti će interesantno vidjeti kako će međunarodna zajednica, a pogotovo EU, reagirati na ovu drsku provokaciju i uvredu za žrtve.
