Odluka Ive Sanadera da pokupi svoje krpice i napusti kapetansko mjesto posve je neshvatljiva, krajnje neozbiljna, neodgovorna i duboko razočaravajuća. Odluka je skandalozno neozbiljna i neodgovorna, prvo, zato što ničim nije obrazložena.
Za šokantni otkaz narodu Sanader nije iznio ni jedan jedini razlog, što je ne samo suprotno elementarnoj pristojnosti, nego je i krajnje podcjenjivački prema biračima i prema funkciji koju je obavljao. Svatko ima pravo na povlačenje, ali načinom na koji je to izveo premijer na odlasku cijelom je narodu pljunuo u lice.
Drugo, Sanaderov je odlazak neshvatljivo neodgovoran zato što će dodatno dramatizirati ionako tešku hrvatsku situaciju. Predsjednik Mesić konstatira svoju posve opravdanu začuđenost izborom trenutka. Moćni premijer, koji je de facto funkcionirao kao kancelar, napušta vladu u “kritičnoj gospodarskoj situaciji”, što će, kako primjećuje šef države, uzrokovati političku nestabilnost i štetiti međunarodnoj reputaciji Hrvatske. Tim se neminovnim konsekvencama svoga odlaska Sanader nije zamarao.
Treće, premijerova je neočekivana i ničim obrazložena ostavka neozbiljna i prema državi ekstremno neodgovorna zbog ekipe koju kani instalirati za svoje nasljednike. Jadranka Kosor sigurno nije dorasla zahtjevnoj funkciji šefice vlade. Jedina joj je kvalifikacija lojalnost prema dosadašnjem premijeru, što nikako ne može biti argument za njeno lansiranje na najvažniju državnu funkciju.
Ako Sanader sa svojim kapacitetima nije bio dorastao nevoljama u koje je Hrvatska upala, ako on više nije znao izlaz, a nije, kako će jadna “Drvena Marija” kormilariti državom i sve zgusnutijim problemima. Utoliko su duboko neodgovorni i HDZ-ovi koalicijski partneri koji su spremni staviti potpis pod takvo rješenje, obrazlažući to potrebom da se ne stvaraju krize i Hrvatska politički ne destabilizira. Ali kriza je Sanaderovom ostavkom već proizvedena. Politička stabilnost već destruirana.
Hrvatskoj je u ovom trenutku prije svega potrebna vlada koja će se znati nositi s problemima i koja će imati snažan politički legitimitet, što se bez izvanrednih izbora ne može ostvariti. Svojim povlačenjem Sanader vraća mandat narodu, pa je jedino ispravno da narod i odluči o budućem mandataru.
Četvrto, Sanaderova je odluka vrhunac neozbiljnosti i neodgovornosti pogotovo ako iza nje stoji namjera da se napuštanjem premijerske funkcije osigura bolja startna pozicija za ulazak u predsjedničku ili neku drugu političku utrku. Ako se zaista pokaže da on odlazi samo zato da bi se vratio, ako je njegova ostavka, kao što tvrde neki njegovi prijatelji, tek “vrhunski spin”, onda bi mu zauvijek trebalo zalupiti vrata pred nosom. Zato što je državne poslove iskoristio za vlastitu kombinatoriku, zarad vlastitih se ambicija ružno poigrao s funkcijom i interesima nacije, ignorantski demonstrirajući prezir prema onima koji su mu na izborima poklonili povjerenje.
Nije Sanader kukavica, dosad je znao povući i vrlo hrabrih poteza. Ali je uvijek bio bahat. Na odlasku njegova je bahatost eksplodirala u nepodnošljivom, u demokratskom svijetu nezamislivom obliku. Uživao je najvažniju državnu funkciju, pokazao je da se prema toj činjenici ni na koji način ne osjeća obaveznim. Načinom na koji odlazi iz Banskih dvora presudio je svom političkom kredibilitetu i ljudskom integritetu.
Jelena Lovrić
