Objavljeno:  04.07.2009

Sanaderu odličje za izdaju

Ivo Sanader očekuje priznanje, možda i odličje za svoju izdaju i dezerterstvo. Suočen s masovnom negativnom ocjenom svoga odstupa naknadno smišlja argumente. Usput, javnost šiba kritikom da je nezahvalna i nesvjesna njegovih epohalnih zasluga. Ivo Sanader tvrdi da njegova ostavka za Hrvatsku predstavlja “značajan demokratski iskorak”. Pridonijet će, kaže, europeizaciji i Hrvatsku poučiti da nema nezamjenjivih. A sam naciju već šest godina uvjerava u svoju nezamjenjivost.

Ni sada njegovo povlačenje ne djeluje kao instrukcija da se uvijek može bez onoga koga nema. Jer Sanader ne odlazi. Formalno se povlači s funkcije premijera, ali instalira Vladu koju je sam sastavio, a karte je podijelio tako da za sebe rezervira ulogu premijera u sjeni, moćnog a bez ikakve odgovornosti. Uspoređuje se s Dioklecijanom, ali ne ide saditi kupus. Smatra se carem, postaje deus ex machina.

Teze o demokratskom iskoraku jednako su uvjerljive. Sanader je svoj odnos prema boljim demokratskim običajima pokazao ostavkom bez objašnjenja, a Saboru je mandat vratio u jednoj rečenici, bez osobne nazočnosti.

Građanski nepristojno, prema parlamentu i javnosti uvredljivo! A danas će svoju nasljednicu na čelu stranke dati izabrati javnim glasanjem HDZ-ova sabora, jer zna da u tajnom izjašnjavanju neće proći. Toliko o demokratskim iskoracima. Prije bi se moglo govoriti o rikvercu u demokratskim standardima. Ivo Sanader također tvrdi da je svojom ostavkom htio šokirati građane koji, žali se, ne razumiju nužnost radikalnog zaokreta i svaku mjeru štednje, svaki pokušaj da se obuzda golema potrošnja dočekuju na nož i s krajnjim nerazumijevanjem.

Vjeruje da će njegovo povlačenje iz politike pridonijeti da se Hrvati napokon suoče s realnošću.

Ali upravo se Sanaderova Vlada ponašala poput pijanog milijunaša. U šest je godina udvostručila inozemni dug, svake je godine vrtoglavo uvećavala državni proračun. Državna je potrošnja rasla i onda kada su se svi drugi ekonomski pokazatelji strmoglavili. Dan prije ostavke Sanader je još gradio Pelješki most i mljekarima obećavao pare kojih nema. Premda ga ekonomski savjetnici odavno upozoravaju da mora zavrnuti slavinu, da Hrvatska više ne može žderati vlastitu budućnost. Sanader sada svoju odgovornost prebacuje na druge, optužujući narod da će spiskati Hrvatsku. A nije ga ni pokušao suočiti s dramatičnim ekonomskim činjenicama, još manje zatražiti nacionalni konsenzus za nužne rezove.

Na koncu, Ivo Sanader tvrdi da je htio šokirati Europu. Europskim je političarima, kaže, objasnio da je njegova ostavka protest zbog njihova neprihvatljiva ponašanja spram Hrvatske; siguran je, dodaje, da će se sada otrijezniti.

Titranje je to domoljubnom uhu dragih žica. Sanader se opasno precjenjuje. Neće se zbog njegove ostavke uzbuniti Bruxelles. Niti će u međunarodnoj zajednici proizvesti nekakvu dramu. Svojim povlačenjem neće olakšati nego će otežati pristupanje Europi.

Njegovi nasljednici u Vladi po diplomatskoj i europskoj kapacitiranosti nisu mu ni do koljena, u HDZ-u avanzira s europskim vrijednostima posvađana ekipa.  U Sanaderov je odlazak bio ukalkuliran spektakularan povratak. Ali opće su reakcije na njegov špekulantski bijeg toliko negativne da je teško vjerovati u come back. Spin manevri njegova su specijalnost, ali ovaj put izgleda da se malo preigrao.

Broj preporuka: 0