Socijaldemokratska partija odlučila je još malo unaprijediti demokratske običaje u Hrvatskoj. Milanovićev SDP uskoro počinje s organizacijom predizbora za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike.
Predizbori, famozni primaries, strahovito su značajan dio američke političke procedure. Dovoljno je podsjetiti da su lanjski američki predsjednički izbori bili mnogo uzbudljiviji, dramatičniji i neizvjesniji u svojoj predizbornoj fazi, kada je Demokratska stranka birala između Hillary Clinton i Baracka Obame, nego na sam dan obračuna demokratskog kandidata, sadašnjeg predsjednika Obame, i republikanskog kandidata Johna McCaina.
Hrvatski predsjednički izbori neće, naravno, imati ni minimalni postotak značaja američkih već i zato što, srećom, predsjednik Republike u Hrvatskoj nije osoba koja presudno odlučuje o sudbini ove zemlje.
Bandić nema šanse na predizborima
Utoliko i predizbori u SDP-u nisu predizbori o kandidatu za stvarnog, nego samo za simboličkog šefa države.
No, odluka vodstva SDP-a da se krene u predizborni proces u našim je okvirima iznimno značajna.
Na općenitoj razini, ona je značajna jer tom odlukom SDP uistinu postavlja nove demokratske standarde u Hrvatskoj (što i jest jedan od primarnih zadataka te stranke).
Tko god bude izabran za predsjedničkog kandidata SDP-a, imat će puni legitimitet Socijaldemokratske partije: neće se, dakle, moći govoriti o kandidatu ovog ili onog lobija unutar SDP-a, nego o kandidatu SDP-a, kojeg su imali pravo birati svi članovi SDP-a.
U vodstvu SDP-a razmišljalo se i o mogućnosti da na predizborima glasuju svi građani koji se žele registrirati kao birači SDP-a, ali na kraju je zaključeno da bi to otvorilo prostor za manipulacije. - Tko može jamčiti da čovjek koji se tijekom predizbora registrira kao naš glasač, ustvari ne simpatizira neku drugu stranku? Ukratko, moglo bi doći do namjernog glasovanja protiv objektivno najjačeg kandidata SDP-a - rekao nam je ovih dana sugovornik iz užeg stranačkog vrha, obrazlažući odluku o predsjedničkim predizborima.
Ta je odluka konsekventna već prije najavljenom Milanovićevu planu da se i vodstvo stranke izabere izravnim glasovanjem članova.
Jasno je, dakle, da Zoran Milanović namjerava što je više moguće demokratizirati Socijaldemokratsku partiju i tako je učiniti drukčijom od Hrvatske demokratske zajednice.
Možemo li, uostalom, zamisliti predsjedničke predizbore u HDZ-u?
Vrlo teško jer se nitko ne bi usudio suprotstaviti Ivi Sanaderu ako on odluči postati HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike, kao što nitko ne bi imao hrabrosti javno se konfrontirati s bilo kojim HDZ-ovim kandidatom za Mesićeva nasljednika, kojega dr. Sanader odabere.
Milanovićev čvrst stav da članstvo SDP-a treba izabrati socijaldemokratskog kandidata za predsjednika Republike efikasno je sredstvo za rješavanje unutarnjih problema u SDP-u.
Primjerice, posve je jasno da zbog procedure predsjedničkih predizbora neki od eventualnih aspiranata za mjesto predsjedničkog kandidata a priori ispadaju iz igre.
To se, prije svega, odnosi na Milana Bandića koji ne bi mogao pobijediti na SDP-ovim predizborima čak i kada bi u SDP učlanio sve svoje glasače sa zagrebačkih izbora.
Velik dio SDP-a naprosto ne podnosi ni Bandićev stil vladanja, ni Bandićeve društvene veze, ni Bandićev svjetonazor: radi se o činjenicama s kojima se Milan Bandić, kao razuman čovjek, već odavno pomirio.
Nadalje, sasvim je jasno da se Zoran Milanović neće kandidirati za predsjednika Republike, kao što su javno priželjkivali neki uspješni lokalni SDP-ovci koji, međutim, nisu osobito talentirani za nacionalnu politiku.
Zoran Milanović nikad se nije niti kanio natjecati za mjesto predsjednika Republike (iako ga je Stipe Mesić na to bio nagovarao) naprosto zato što želi pobijediti na idućim parlamentarnim izborima i postati predsjednik Vlade.
Dužnost premijera, ponovimo, u hrvatskom je političkom sustavu znatno važnija od položaja predsjednika Republike.
Utoliko se Sanaderovo koketiranje s predsjedničkom kandidaturom može razumjeti, prije svega, kao strah od poraza na parlamentarnim izborima 2011. godine.
Jasno je, dakle, da će se na SDP-ovim predizborima sukobiti Ivo Josipović, kojega podržava Zoran Milanović, i Ljubo Jurčić, kojega podržavaju pojedini članovi vodstva SDP-a koji su svojedobno bili vrlo bliski Ivici Račanu (kao i neki koji su mu žestoko oponirali, ali se sada, tko zna zašto, prave da su mu bili bliski).
U takvoj konstelaciji snaga logično je očekivati da će SDP izabrati dr. Ivu Josipovića za svog kandidata na izborima za predsjednika Republike.
Predizbori za predsjedničkog kandidata, osim što imaju stvarno političko značenje kako za SDP, tako i za elementarne demokratske procese u zemlji, sjajna su reklama za glavnu oporbenu stranku.
Naime, prije dvije godine kada je SDP odlučio učiniti izbor Račanova nasljednika maksimalno javnim, kada su, znači, Socijaldemokrati doslovno pred TV kamerama birali novog predsjednika stranke, rejting SDP-a skakao je iz tjedna u tjedan.
Vrlo je vjerojatno da će i predsjednički predizbori izazvati sličan učinak.
U vrijeme kada građani, definitivno, više ništa ne vjeruju političkim strankama (pa zato masovno glasuju za protupolitičare poput Keruma), svaki čin potpune transparentnosti u donošenju političkih odluka više je nego dobrodošao. Predizbori za predsjedničkog kandidata jedan su od elemenata šire strategije SDP-a za pobjedu na parlamentarnim izborima 2011. godine.
Među drugim bitnim elementima važno je istaknuti SDP-ovu namjeru da stvori što opsežniji koalicijski blok koji će se temeljiti na savezu SDP-a i HNS-a, ali koji bi mogao obuhvatiti i neke druge stranke, bez nužnog lijevog predznaka.
Holjevac vs. Šprem
Uostalom, koalicija SDP-a i stranke s jakim nacionalnim atributima pokazala se najuspješnijom mogućom kombinacijom protiv HDZ-a na izborima 2000. godine.
U redu, političke su se okolnosti otad strahovito promijenile.
Međutim, HDZ se po mnogočemu, nažalost, vratio na ideološke pozicije od 3. siječnja 2000. godine, što može sugerirati da mu se treba suprotstavljati sličnim metodama.
Sasvim konkretno, to znači da SDP mora izaći na izbore s programom širim od svog temeljnog sustava vrijednosti, kako bi postao prihvatljiv velikoj većini birača koji su nezadovoljni Vladom Hrvatske demokratske zajednice.
Nadalje, SDP više neće rasipati energiju na unaprijed izgubljene bitke.
Posve je jasno da SDP nema nikakve šanse ikada pobijediti u Gospiću.
Nasuprot takvim, unaprijed promašenim ciljevima SDP će pokušati maksimalizirati broj glasova i zastupničkih mandata u onim dijelovima zemlje koji žele promjene.
Najboji primjer takve strategije jest Vukovar.
Naime, nakon što je Željko Sabo u prvom krugu izbora za vukovarskoga gradonačelnika postigao vrlo dobar rezultat, Zoran Milanović otputovao je u Vukovar, u Borovo naselje, i ondje, pred ljudima koji znaju baš sve o Domovinskom ratu, snažno podržao ratnog veterana Sabu.
U drugom krugu izbora gotovo je cijelo Borovo naselje glasovalo za SDP-ova gradonačelnika.
SDP se poslije lokalnih izbora našao u relativno komotnoj poziciji: obranili su sva svoja glavna uporišta, poput Zagreba, Rijeke i Koprivnice, preuzeli su Vukovar, bitno sudjelovali u razvlašćivanju HDZ-a u Dubrovniku, pobijedili su čak i u Opatiji, a jedini su bitni politički poraz, osim Piculina debakla u Velikoj Gorici, doživjeli u Istri gdje je Cuccurinova Ladonja preuzela velik broj njihovih glasova.
Baš zbog više nego solidnih izbornih rezultata, u vodstvu SDP-a ne uzbuđuju se osobito zbog najnovijeg “slučaja” Bandić.
Točno je da Milan Bandić želi Tatjanu Holjevac za predsjednicu Gradske skupštine, a Zoran Milanović na tome mjestu hoće vidjeti Borisa Šprema.
Točno je, međutim, da Milan Bandić nema niti jedan argument da bi osporio Šprema jer gospodin Šprem jest član njegove stranke, a gospođa Holjevac, koja će postati profesionalna potpredsjednica Skupštine, naprosto nije članica SDP-a.
I tako će se navodno žestok sukob u SDP-u oko mjesta predsjednika Skupštine grada Zagreba vjerojatno ugasiti i prije nego što se rasplamsao.
A Milan Bandić?
Bandić bi se, u skladu sa svojim briljantnim instinktom za političko preživljavanje, mogao prikloniti onoj strani za koju vjeruje da će 2011. godine pobijediti na parlamentarnim izborima.
Uz to, Milan Bandić je i ovaj gradonačelnički mandat osvojio kao SDP-ov kandidat.
Bandić bi se, naposljetku, ipak mogao prikloniti Milanoviću.
Štogod mislili jedan o drugom.
