Špijunka je prva uistinu zabavna hollywoodska komedija ovoga ljeta. Ne čudi, jer redatelj i scenarist Paul Feig i punačka Melissa McCarthy imaju dobru “kemiju”. Prvi put su surađivali u “Djeverušama”, film je nominiran za Oscara, a nominaciju je zaradila i ona, u “Specijalnim agenticama” Melissa je već bila megazvijezda, čitav je film sazdan na kontrapunktu njezina lika, prostačke ulične policajke, i onog koji je igrala Sandra Bullock, utegnute FBI-evke, a to što je rutinski humor prevladao nad svježinom, nije se osjetilo na prihodima, koji su bili impresivni. “Špijunka” predstavlja za oboje povratak u formu, što je dobrodošla vijest za nju jer su filmovi koje je snimila bez Feiga - “Krađa identiteta” i “Tammy” - bili poprilično slabi.
Bez obzira što su joj ovdje partneri Jude Law i Jason Statham (obojica igraju izvan kalupa, prvi - vrstan karakterni glumac - ljepuškasti je tajni agent, a drugi - zvijezda bezbrojnih akcijskih filmova - prebacio se u komičare), to je pravi ženski film, uostalom, poput “Djeveruša”.
Živopisne protagonistice
Melissa je, dakako, stožerna figura, agentica koja nakon godina uredskog rada napokon dobije priliku okušati se na terenu, što koristi za vrtoglavo mijenjanje garderobe i imidža, a uokolo nje nevjerojatna je galerija vrlo živopisnih protagonistica: Rose Byrne (također iz “Djeveruša”) glamurozna je intrigantica, no pravo otkriće je visoka i ne baš zgodna britanska glumica Miranda Hart (ako gledate vrlo dobru retro seriju “Zovite babice”, znate o kome je riječ), koja isprva preuzima Melissin posao u uredu CIA-e, a zatim iskrsava na najneočekivanijim mjestima.
Reklama za Balaton
Čak je i šefica te špijunske organizacije žena ( Allison Janney iz “Zapadnog krila”): ukratko, ciljana publika filma su gledateljice, međutim, ni muškarci neće imati ništa protiv te, povremeno urnebesne zafrkancije.
Jedan drugi aspekt posebno je zanimljiv. Nekoliko scena odigrava se u Parizu, nekoliko u Rimu, ali sva druga poprišta radnje su istočnoeuropska: zbivanja počnu u Bugarskoj, zatim se sele u Mađarsku, jednom se spomene i Hrvatska ( Miranda Hart nabaci kako će tamo na koncert Michaela Bubblea; pjevač je zbilja gostovao u nas lani u studenom), a bude li se snimao nastavak, bit će to, prema svemu sudeći, u Pragu jer se tako izričito kaže u finalu.
Svojedobno smo euforično popratili snimanje filma “Diana” s Naomi Watts, jer je nekoliko scena realizirano u nas, međutim, naše lokacije su “glumile” neke druge i gledatelj izvan Hrvatske nije imao pojma gdje se to zapravo odigrava.
Slično je i u seriji “Igra prijestolja”, no to je pustolovna fantastika, pa je samo zahvaljujući njezinoj golemoj popularnosti široka publika doznala da su dijelovi Kraljeva grudobrana simulirani u Dubrovniku i okolici.
Posve je drukčiji slučaj sa “Špijunkom”. Ovdje eksplicitno kažu da je to Budimpešta, krasan je to “reklamni prospekt” ne samo za mađarsku metropolu nego i za jezero Balaton, međutim, pravo otrežnjenje naših filmskih iluzija uslijedi kad počne odjavna špica: tu su navedena imena desetaka mađarskih filmskih djelatnika, i to na prilično važnim funkcijama: jasno vam je da naši susjedi nisu samo iznajmljivali lokacije - kao što je to najčešće slučaj kad se snima kod nas - nego su aktivno sudjelovali u projektu vrijednom 65 milijuna dolara.
Ništa čudno kada se nakon pada Berlinskog zida čitava istočna Europa počela nuditi Hollywoodu, a dotad vrlo zaposleni Jadran film zbog rata je pao u drugi plan, američki filmovi najviše su se snimali u Mađarskoj i Češkoj, dosta njih i u Bugarskoj, tu su i Rumunjska, Slovačka i Srbija: u takvoj konkurenciji Hrvatska će jako teško vratiti nekadašnji primat.
Treba imati strategiju
Mađari, Česi, pa i Bugari nude i vrlo dobre studije i filmske laboratorije, i to na razini koju Jadran film nije imao ni u danima svoje najveće slave, tako da ćemo morati smisliti puno kompliciraniju strategiju za hvatanje s njima u koštac. “Špijunka” je zasad za nas nešto nedostižno, ali možda tako ne mora i ostati.