- Kupujem parcelu na Mjesecu - ironično je otpovrnuo duhoviti Boka. - Samo mi se čini da je i tamo sve manje privlačnih lokacija...
Pljuvačka nije serum
Četiri dana nakon tog razgovora, zbog huliganskog divljanja prekinuta je utakmica u Puli. Ugašen je jedan nogometni klub, nacija se hranila i naslađivala intervjuom Zdravka Mamića u kojemu se obračunavao s ministrom Željkom Jovanovićem, a beskrajni dan hrvatskog nogometa začinio je hračak ministra sporta.
Hrvatski nogometni savez brani se šutnjom, iako su baš te uvrijeđene frajle s debelim naslagama pudera na licu dovele nogomet do smrtne postelje. Svijeća gori, naručuju se vijenci, huligani uživaju u svojoj moći i nemoći države, koju tuku “k’o šugave pse”, Zdravko Mamić još ne pomišlja na uzmak, a ministar Jovanović, nimalo akademski, ruši ono malo simpatija koje je pobrao zbog najavljenih promjena.
Ali, doktore, pljuvačke na špiglu nisu serum koji će izliječiti nogomet, koji je, bez premca, najgori u Europi. Nigdje na svijetu, osim u Egiptu, ponekoj banana državi i Hrvatskoj nema takvog nogometnog nereda. Vrijeme je za hitnu intervenciju Uefe, vrijeme je za dolazak inkvizitora Platinija u Zagreb i postavljanje namjesnika u Rusanovu ulicu. Jer ovo više nitko ne može raskužiti.
Vatreni nisu redari
Logičan je “Bokšićev bijeg na Mjesec”. On ne vjeruje da bilo tko iz generacije ‘vatrenih’ može u toj anarhiji zavesti red jer to nije u stanju ni država, ni doktor Jovanović, čije cjepivo je izazvalo ozbiljne poremećaje i nuspojave, ministar nije shvatio da su riječi opasno oružje, bumerang. Iako voda na kraju sve opere, samo tintu ne, doktor je digao ruke od nogometa i okrenuo se - školstvu, akademicima, itd. Boban je odustao, u Italiji ima ugodan i cijenjen posao, a Bokšić smatra da ni Davor Šuker ne može očistiti smeće:
- Kada vidim Santiago Bernabeu, s respektom ulazim na stadion, u dom Real Madrida. I mislim: ‘Davore, pa ti si ovdje, na ovom svetom mjestu, bio broj devet, a ostatak života ćeš se tući sa županijskim delegatima, huliganima, bankrotima...’
Nakon toga još samo jedna misao ovog inteligentnog momka, koji “traži parcelu na Mjesecu”:
- Hrvatski nogomet će nestati. Nogometna publika će zaboraviti i Dinamo i Hajduk jer im televizija nudi Ligu prvaka, najbolje natjecanje koje je čovjek osmislio. Ljudi će početi navijati ili već navijaju za Real, Barcelonu, Manchester United, oduševljavati se Messijem, Ronaldom, Rooneyjem, za Dinamo i Hajduk već sad ih je malo briga...
Nogomet ćemo spaliti u bakljadama, talentirane Kovačiće, Vukušiće, Haliloviće će pohapsiti menadžeri bogatih zapadnih klubova, a mi ćemo se još godinama pitati - što je ostalo? U oporuci piše. Hrvatski nogometni klubovi su u 21 godini samostalne države četiri puta igrali u Ligi prvaka, sedam puta je nacionalna momčad igrala na finalnim turnirima europskog i svjetskog prvenstva, jednom smo bili treći na svijetu, imamo u Dražanu Jerkoviću i Davoru Šukeru dva najbolja strijelca svjetskih nogometnih prvenstava.
Usred anarhije
Pobijedili smo, ne jednom, Italiju, Njemačku, Englesku, Argentinu. Imali smo u Tomislavu Iviću, Ćiri Blaževiću, Otti Bariću i Branku Zebecu velike trenere. Imali smo Bernarda Vukasa, Baku Sliškovića, Vladimira Bearu, Alena Bokšića, Stjepana Bobeka, Cicu Kranjčara, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Davora Šukera. Danas imamo Luku Modrića. Imali smo i jednog nogometaša, čiji rekord Leo Messi i Cristiano Ronaldo još nisu srušili, Josip Skoblar je u jednoj sezoni u Marseilleu zabio 44 gola.
Ali za 20 godina uništili smo i s lica zemlje izbrisali Varteks, Marsoniju, Kamen Ingrad i Karlovac, dopustili da životare Segesta i Orijent, diskreditirali smo poganim jezikom sve što je valjalo. Napunili smo jedino kesu nogometnom savezu i onima koji su bili oko nogometa, i danas, usred ove anarhije, buncamo kako će naši momci pobijediti Španjolsku ili Italiju.