Puna dva sata i 20 minuta svirali su puni snage i elana, kao da su na početku karijere, a publika je od početne suzdržanosti kraj dočekala na nogama, rasplesana i raspjevana

SPLIT - Lijepu noć dalmatinsko-keltskog prijateljstva priredili su Simple Minds u petak navečer u splitskoj Spaladium Areni. Puna dva sata i 20 minuta svirali su puni snage i elana, kao da su na početku karijere, a publika je od početne suzdržanosti kraj dočekala na nogama, rasplesana i raspjevana.

Prijateljstvo je iskovano odmah pri izlasku velikih Škota na pozornicu, Jim Kerr s Hajdukovim šalom, a dio publike sa znakovljem njegovog Glasgow Celtica pokazali su da će se dobro slagati, i tako je bilo veći dio koncerta koji se dugo očekivao kao događaj kojim se Split želi vratiti na koncertne zemljovide. Nažalost, nakon prvih desetak dana turneje i očite prehlade Jim Kerr nije mogao pružiti sve što može svojim glasom kojim je u osamdesetima osvajao stadione, no tutnjava preostale četvorice predvođene sjajnim gitaristom Charlesom Burchillom bila je dovoljna da pokrije taj nedostatak, koji ni sam pjevač Mindsa nije skrivao, nego je povremeno pozivao publiku da pjeva umjesto njega.

Naravno, publici ipak još uvijek nije sasvim sjeo novi album, odlični Graffiti Soul, pa je vrhunac - nakon kombiniranja starog i novog materijala - došao tek s vječnim (Don't You) Forget About Me, koja je uz pomoć skandiranja iz publike potrajala dobrih deset minuta.

Regularni dio koncerta je nakon sat i 40 okončan nevjerojatnom izvedbom davnog hita New Gold Dream, s nekadaąnjom dobitnom kombinacijom sjajnih gitara i ritam sekcije s jedne i elektronskog zvučnog tepiha s druge strane. Ni bis nije bio ništa manje upečatljiv, a potrajao je duže nego im inače traje na turneji - Alive & Kicking, pa prvi singl s novog albuma Rocket, potom smirenje s možnom baladom Belfast Child, i onda eksplozija na kraju s desetominutnom Glorijom Vana Morrisona u duetu Jima Kerra i splitske publike.

U prodaju je pušteno nešto više od 6500 karata, sve su prodane, pa je prazan ostao samo gornji red tribina za koji ulaznice nisu ni puątene na blagajne. Ostatak je bio dupke pun, a lijepo je bilo gledati rame uz rame nekadašnje fanove, danas četrdesetogodišnjake, i tinejdžere, možda i djecu onih prvih. - Split je napokon dokazao da je ipak grad, kad je bilo ovako puno na bandu koji više nije top, zamisli kako bi bilo na nekoj pravoj atrakciji, rekao nam je na izlasku iz Spaladiuma Lvky, oduševljen kao i ostatak publike.

Premda relativno kratko, zagrijavanje je Simple Mindsima trebao prirediti Vlatko Stefanovski sa svojim triom. Odlično je to zvučalo, Vlatko je bio virtuozan kao i obično, no pred polupraznim gledalištem koje se natempiralo na glavne zvijezde njihovih četrdesetak minuta može samo postaviti pitanje logike da se kombiniraju ovakva dva izvođača - toliko različita da usluga nije napravljena ni jednima ni drugima.