Crkva neka se radije bavi duhovnim stvarima”, poručio je voditelj Ureda argentinske državne predsjednice želeći utišati glas Argentinske biskupske konferencije od 11. ožujka ove godine. Eto, posvuda se čuju političari koji bi htjeli da se Crkva ne bavi ovim svijetom. Biskupi su pak poručili: “Zahtijevamo od Argentinaca, a nadasve od političara da pokažu veličinu”. Riječ je o tome da zemlji prijeti ekonomska i opća politička kriza - a predsjednica države želi od središnje banke uzeti milijarde dolara kako bi njezina vlada platila inozemni dug.
To se, eto, ne događa u nekoj državi u kakvoj živimo, nego u mnogo većoj - Argentini. Biskupi su se ondje usudili izjaviti da je “Crkva zabrinuta za zdravlje nacije”. Imaju li oni na to pravo? Još tumače: “Domovina je dar, a država zadaća”. Dar treba ljubiti i čuvati, a zadaću odgovorno rješavati. Domoljublje bez preuzimanja i političke odgovornosti udaljilo bi vjernike od života, državu bi vodili samo oni koji nisu vjernici. Biskupi - vrlo pozorno - ne nude svoja politička rješenja nego potiču vjernike da ih kao građani odgovorno pronađu i provode. Profesionalni političari - koji su naučili mjesto naroda vladati - posvuda jednako tvrde neka se Crkva radije bavi duhovnim stvarima.
Odgovorni u Crkvi znaju da su i političke i gospodarske prilike u državi također predmet odgovorne duhovnosti. S tim se izravno može povezati današnje misno čitanje iz evanđelja po Ivanu: “Otac ne sudi nikome, sav je sud predao Sinu - i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji” (Iv 5,21-47).
Bog je u Isusu postao Sin Čovječji - pa su sve ljudske muke i njegove. I u sva se ljudska pitanja mora uplitati kao u svoja. Tjerati Crkvu iz rješavanja tekućih društvenih pitanja je doslovno nijekanje osnovne kršćanske istine o utjelovljenju - odvajanje Boga od svijeta. Vjernik slobodno i odgovorno u svjetlu vjere izabire političko usmjerenje, stranačku pripadnost, ali uvijek zna da to što čini na svoju odgovornost nastoji činiti u jedinstvu s utjelovljenim Bogom.
