Kad se male ruke slože, sve se može. Čak i osloboditi vlak iz snježne mećave. A kad se male ruke slože s arhitektima, invalidima, pljačkašima, maloljetnim delinkventima i palikućama, onda dobijemo Osnovnu školu “Erika Mann” iz Berlina. Svi su oni, naime, raspalili svoju maštu kako bi stara pruska građevina, koja je učenike trebala disciplinirati već svojom strogom i pravocrtnom arhitekturom, oživjela novim izgledom. Sada se kroz njene hodnike šulja veliki srebrni zmaj u potrazi za snom i dok se tako sneno penje katovima škole, posvuda ostavlja svoje sjajne ljuske. One ispočetka trepere i svjetlucaju, no kako se mitski reptil približava svom konačištu, i škola postaje sve više začarana. I postaje svijet srebrnog zmaja koji govori kroz nos.
Povijesno zaštićena zgrada
- Započeli smo ovaj ambiciozni projekt kao studio sa 11 studenata arhitekture. Oni su organizirali radionice za 20-ak učenika Osnovne škole ‘Erika Mann’ na temu ‘Prolaz kroz vrt budućnosti’, a polaznici su radili papirnate kolaže. Rezultat tih radionica su neviđeni svjetovi kojima su učenici dali imena poput ‘Vrući vrt’, ‘Vrt izgubljenih tragova’ ili ‘Vrt s najviše boja’. Bilo je inspirativno slušati učenike kako svoje imaginarne krajolike objašnjavaju osjećajnim vokabularom i pustiti ih da nas svojom maštom vode kroz njihov prozračni, zlatni, ledeni, mekani, pojastučeni, pahuljasti, pernati, krzneni, mazni, neprobojni, blistavi, žalosni, sićušni, rastezljivi i bodljikavi svijet. Ovo je jasno pokazalo da su djeca s manje kvalifikacija i iskustva mnogo slobodnija i izravnija u svojim reakcijama - kaže Susanne Hofmann, direktorica arhitektonskog studija Baupiloten iz Berlina.
 |
 |
Iz ovih su živopisnih dječjih želja, objašnjava Hofmann, njeni studenti i suradnici u studiju razvili osjećajnu, ekspresivnu arhitekturu koja eksperimentira s prolaznim materijalima kao što su svjetlo, zrak i toplina. Time su, kaže, jednoj ozbiljnoj i autoritarnoj zgradi dali razigranu osvijetljenost i novi život boja.
- Studenti arhitekture su detaljnije istraživali izmišljene učeničke krajolike kroz specifične prostorne fotomontaže i razvili njihove ideje u modele kako bi u konačnici dobili jedan prototip. Jednom u dva tjedna prezentirali bi svoj rad učenicima koji su vrlo jasno govorili što im se sviđa, a što ne. Žudili su za arhitekturom koja sjaji, zvuči i nekako živi kroz promjenu - kaže Hofmann.
Zatvorenici šivali zastore
Nakon mjeseci zajedničkog maštanja i zanesenog projektiranja, fantaziju je ipak trebalo satkati od nečeg opipljivog. Dizajn stepeništa, hodnika i prostora za odmor trebao je u izvedbi potpuno poštovati striktna pravila sigurnosti djece i protupožarne zaštite, a trebalo je očuvati i povijesno značenje zgrade. A zadatku izrade krilatih postolja za sjedenje i ostalog nesvakidašnjeg namještaja odazvala se cijela lokalna zajednica. Čak i ona iza rešetaka. Većinu namještaja izradili su zatvorenici iz najvećeg njemačkog zatvora Tegel. Zatvorenici vješti s metalom izradili su garderobu i sav namještaj u prizemlju, kao i strukture za garderobu na prvom katu.
 |
 |
Zatvorenici koji su sudjelovali na radionicama za tapeciranje namještaja sašili su staklene i metalne tkanine u garderobi na prvom katu, a zatvorenice su šivale svilene zastore. Institucije koje pružaju pomoć ljudima s psihičkim poremećajima izradile su komplicirane ormare na prvom katu. Osobe s invaliditetom izrađivale su rep zmaja na trećem katu, a i maloljetni delinkventi sudjelovali su u izradi pojedinih predmeta. Jedna skupina mladih bravarskih šegrta napravila je impresivnu metalnu klupu u hodniku. Mladi, neafirmirani slikari oslikali su cijeli prostor. A Bernhard Deutz, proizvođač glazbala, za školu je dizajnirao instrument koji se sastoji od 16 harfi i ugrađen je u stepenište kao integralni dio glazbenog obrazovanja učenika. Ugradili su ga opet zatvorenici, no i roditelji i učitelji su bili uključeni u projekt obnove škole. Očevi su se pobrinuli da 135 okvira za slike bude postavljeno u galeriji na drugom katu, a učitelji su postavljali zastore na prvom katu.
Simbol života i učenja
| San i java: Dječje fantazije i želje arhitekti su spretno pretvorili u realnost |
- Projekt je oduševio vlasti u Berlinu kao egzemplarni model suradnje između različitih aktera u lokalnoj zajednici. Arhitektura koja je proizašla kao rezultat ekstenzivne mreže suradnika i nezaustavljive energije naših studenata i nije mogla biti drugačija. Snažna kreativna suradnja i kontinuirana razmjena ideja s učenicima učinila je revitalizaciju škole izvanrednim zadatkom - zaključuje Hofmann. Najsretniji su, dakako, u samoj školi. Ovako je u jednom pismu arhitektima nakon uređenja škole tu sreću sročila ravnateljica Karin Babbe.“Govor kroz nos je za nas postao sveobuhvatni simbol života i učenja. I srebrni zmaj govori kroz nos u školi ‘Erika Mann’. Njegovi tragovi promiču život i učenje. To su tragovi neophodni za edukaciju u 21. stoljeću. Uz pomoć svijeta srebrnog zmaja koji govori kroz nos modernu školu razumijemo kao kuću života i obrazovanja za svu djecu.”.
| Baupiloten - arhitektonski studio za studente Arhitektica Susanne Hofmann osnovala je Baupiloten kao zajednički projekt s Tehničkim sveučilištem u Berlinu 2003. U njemu studenti arhitekture razvijaju svoje projekte pod nadzorom starijih kolega i u studiju se zadržavaju otprilike godinu dana. Rad u Baupilotenu daje im priliku da u praksi testiraju znanje koje su stekli na fakultetu kroz konkretne projekte. Zbog toga i Sveučilište financijski sudjeluje u radu Baupilotena, a sredstva prikupljena kroz tržišne projekte pokrivaju troškove rada ostalih ovlaštenih arhitekata koji u njima sudjeluju. |
Goran Milaković
