Još krajem prošlog mjeseca u britanskom Guardianu ovo su hollywoodsko ljeto nazvali “ljetom kobnog usuda”. Ne čudi, jer su neposredno prije u američkim kinima jedan za drugim izranjali skupi blockbusteri “Zemlja: Novi početak”, “Misija: Bijela kuća”, “Usamljeni osvetnik” i “Pacific Rim” te svi odreda bilježili porazne rezultate. Napadala se politika hollywoodskih “majora” koji ulažu i po 300 milijuna dolara u pojedini film (istina, nijedan hollywoodski proizvod ovoga ljeta nije toliko koštao, no kada bi se budžetu pribrojili reklamni troškovi, “Usamljeni osvetnik” bi se približio toj cifri), preferiraju se franšize i izbjegavaju originalni filmovi srednjeg budžeta.
Obilato se citiralo i Spielberga, koji je uvijek oprezno baratao novcem i nije dozvoljavao da ni njegovi najspektakularniji filmovi prijeđu budžet od 200 milijuna.
Ispostavilo se da su “majori” ipak bili u pravu, ne svi, jer je nekima ljeto prošlo sjajno, ponajprije kompaniji Universal, dok je Disney morao otpisati 190 milijuna dolara na račun podbačaja “Usamljenog osvetnika”, međutim, kada se podvuče crta, prihodi s američkog filmskog tržišta u završnici ljeta možda nadmaše rezultate iz 2011., koji su se smatrali najboljima u posljednjih pet godina: tada je ukupni bruto promet iznosio 4 milijarde i 400 tisuća dolara, a 2013. bi po mnogim pokazateljima mogla biti i jača. Čak je nešto malo porasla i gledanost u odnosu na prošlu godina, no glavni razlog za dobre rezultate je sve više 3-D filmova za koje se plaća skuplja ulaznica i bolje iskorištenje luksuznih IMAX dvorana.
Tržišta van Amerike
Podaci za promet u svjetskim kinima još nisu dostupni, no taj je po svoj prilici još bolji nego lani. Što sve Hollywood nije poduzimao kako bi uvjerio tržišta izvan Amerike da su mu Pariz, Berlin, Tokio, Beijing i Rio de Janeiro podjednako važni kao i New York ili Los Angeles?! Organizirao je tamo svečane premijere, dovlačio na njih svu silu glumaca, trošio na marketing u prekomorskim zemljama puno više nego ikad, pa i ne čudi što se zarada tako povećala. Uzmimo samo primjer prvoplasiranog filma ovoga ljeta. Prvi “Iron Man” je prije pet godina skoro 55 posto svojih prihoda ostvario na domaćem, američkom tržištu, “dvojka” je već bila kozmoplitskija (dijelom se odigravala u Monte Carlu) pa se omjer zarade popravio na skoro pola, no “trojka” je napokon postigla zadovoljavajući rezultat: 66,3 posto ukupnih prihoda zgrnuto je na stranom tržištu, a na američkom samo 33,7.
Online bez ograničenja
Najveći fenomen u ovoj godini svakako je Kina, čije je filmsko tržište lani poraslo u odnosu na prethodnu godinu čak za 36 posto te postalo drugo po jačini na svijetu, odmah iza američkog. Hollywood se udvara Kini kako zna i umije: prošle je godine snimljena nova verzija “Crvene zore” Johna Miliusa, u kojoj su umjesto Rusa Ameriku trebali napasti Kinezi. Trijezno se procijenilo da to ne štima, da film time automatski gubi kinesko tržište, pa su Kinezi zamijenjeni Korejancima - i to onim sjevernima. “Iron Man 3” sadrži čak scene kojih nema u američkoj verziji, u kojima figuriraju kineski glumci, ne bi li se film nekako dodvorio tamošnjoj publici. A “Pacific Rim” Guillerma del Tora? U Americi su ga proglasili debaklom, jer do danas nije dostigao bruto zaradu od 100 milijuna dolara, a koštao je dvaput toliko, no u Kini je najveći hit godine: još prošlog vikenda preskočio je brojku koju će u Americi s mukom ostvariti tek narednih dana. Nije loše prošao ni još jedan američki podbačaj, “Zemlja: Novi početak” s Willom Smithom i njegovim sinom Jadenom. Nije bez vraga što je mali Jaden igrao u “Karate Kidu”, prvom skupom hollywoodskom filmu koji je Kinu predstavio u iznimno pozitivnom svjetlu.
Dok u većini zemalja Hollywood dominira kao nikad u svojoj povijesti, Kina ga drži na distanci kvotama uvoza (samo dvadesetak naslova smije u tu zemlju), cenzurnim prohtjevima i zatezanjem isplate ostvarene zarade. Koliko je to zemlja golemog potencijala svjedoči i kompanija Youku Tudou koja je omogućila Kinezima da gledaju online, putem svojih mobitela i tableta, američke serije: kod njih nema nikakvih kvota, publici ništa ne ograničavaju, a zastrašujući je podatak da je seriju “Živi mrtvaci” dosad vidjelo 160 milijuna korisnika te usluge.
Fenomen Grua
Glede isplativosti, horori su i dalje najunosnija investicija, koštaju malo, a donose popriličnu zaradu: to je slučaj s filmovima “Čistka” (taj se uopće nije pojavio na našem kino repertoaru) i “Prizivanja” (stiže tek početkom rujna). Solidno prolaze i komedije kao što su “Obitelj Miller” i “Specijalne agentice”, međutim, ukoliko se u njima dosta brblja, kao što je slučaj s potonjim, ne čudi što je tri četvrtine njegove bruto zarade od 204 milijuna dolara ostvareno u Americi. “Gru na tajnom zadatku” je poseban fenomen: kompanija Illumination Entertainment ulaže dvostruko manje u svoje crtiće od Disneyja i Pixara, ali računa na privlačnost franšize, pa je njihov film najunosniji animirani proizvod ovog ljeta.
Loš domaći box office
Je li “Usamljeni osvetnik” medijski najeksploatiraniji ovogodišnji debakl zato što su se producent Jerry Bruckheimer i redatelj Gore Verbinski oglušili o činjenicu da suvremene gledatelje ne zanimaju vesterni? Svakako ne. Problem je u tome što se nisu držali koncepta svog serijala “Pirati s Kariba”: da je “Usamljeni osvetnik” od samog početka koncipiran kao akcijska komedija, a ne kao mlitav hibrid pustolovne melodrame s nešto malo humora i potkradanja špageti vesterna, sve bi završilo drukčije. Neslavan rekord postavio je triler Roberta Luketica “Paranoja” s Harrisonom Fordom, financiran uglavnom francuskim novcem: nikad se nijedan film s tim glumcem u glavnoj ulozi nije tako slabo otvorio u američkim kinima, zaradio je samo 3,5 milijuna dolara.
Hrvatsko se tržište u odnosu na ono što se odigrava u svijetu doima provincijalno. Ovdje caruju “Štrumpfovi 2”, jedini film koji je uspio prebaciti brojku od 100 tisuća posjetitelja i bruto zaradu od 3 milijuna kuna, a tek je u trećem tjednu prikazivanja. Intrigantno je samo to da su nove “Zvjezdane staze” prvi film iz tog serijala koji se uspio ugurati na domaću top listu. Po svemu drugome ljeto 2013. bilo je slabašno i bilo bi najbolje što brže ga zaboraviti.