ZAGREB - Je li se izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić (42), pogotovo u posljednje vrijeme, zaista tako drastično promijenio, ili se samo promijenila percepcija javnosti o njemu, a on je - zapravo - cijelo vrijeme bio i ostao isti? Bilić je, naime, u nepunih pet godina prošao put od jedne od simpatičnijih i pozitivnijih osoba na hrvatskoj javnoj sceni do ćudljivog i najčešće depresivnog negativca, sklonog zakulisnim dealovima, a nepristupačnog za javnost i medije.

U posljednje vrijeme mnogi su se pitali što je s Bilićem, je li ušao u krizu srednjih godina. Neki su se čak i zapitali je li poludio, ne misleći, naravno, doslovno. Možda je poludio preteška riječ, ali u zemlji u kojoj svatko želi biti izbornik, svatko ima pravo postaviti pitanje i izraziti mišljenje o aktualnom izborniku.

A takvo mišljenje o Slavenu Biliću, koje je dovelo do toga da se postavljaju takva pitanja, većina javnosti stekla je temeljem niza njegovih privatnih i javnih poteza, izjava, odluka...

- Okidač za takve analize prvenstveno su loši rezultati i slaba igra reprezentacije, bez ideje, koncepcije i strategije, sada već dulje vrijeme - smatra jedan njegov bivši suradnik. - Od poraza od Turske u četvrtfinalu EP-a u Austriji 2008., preko neuspjeha u kvalifikacijama za SP u Južnoj Koreji 2010. do posljednjeg poraza protiv slabašne Gruzije u objektivno najlakšoj grupi u kvalifikacijama za EP 2012. u Ukrajini i Poljskoj - dodaje.

Bilić je goleme simpatije javnosti stekao odmah na početku izborničkog mandata 2006. jer je nakon depresije u koju je reprezentacija upala tijekom šest godina pod vodstvom Mirka Jozića, Otta Barića i Cice Kranjčara, vratio karizmu reprezentaciji. Pozvao je mlade igrače, počeo širiti dobre vibracije i premoćno pobjeđivao svjetske velesile poput Engleske i Italije.

Sada se na loše igre i rezultate nadovezala i loša atmosfera oko reprezentacije na koju su utjecale i posve normalne i očekivane medijske kritike. Bilić je, pogotovo nakon Gruzije, novinare optužio za svojevrsnu urotu, požalio se da ga seciraju i kritiziraju preko svake mjere i maksimalno zatvorio reprezentaciju prema medijima.

Prije pet godina karizmu mladog i uspješnog izbornika počeo je graditi i uz pomoć medija i novinara, koji su mu davali podršku kao treneru još od 2001. kada je preuzeo Hajduk bez ikakva iskustva, a on im se odužio jer je uvijek bio spreman braniti svoje odluke, poteze i rezultate pred strogim sudom javnosti.

U posljednje vrijeme to se promijenilo, a nedavno je iz reprezentacije za glavnog trenera Crvene zvezde otišao i jedan od njegovih pomoćnika, Robert Prosinečki. Dotad se nitko iz stožera reprezentacije nije posebno izdvajao: četvorica pomoćnika - Robert Prosinečki, Aljoša Asanović, Nikola Jurčević i Marijan Mrmić - imali su ravnopravan status. No, neki koji su upućeni u rad reprezentacije sada tvrde da je upravo Prosinečki davao profinjen ton u igri izabrane vrste.

“Sve će biti u redu” jedino je što je nakon posljednjeg rezultatskog razočaranja u Gruziji u svoju obranu rekao Slaven Bilić, s dugom bradom koju je mjesecima puštao i s kojom je izgledao poput klošara. Zbog te brade, koju je obrijao uoči utakmice s Francuskom 29. ožujka, možda je i djelovao pomalo “poludjelo”. No, bilo je tu još detalja koji su mogli dovesti do takve slike.

- Iako je velike simpatije stekao s imidžem mladog cool urbanog alternativca, ljevičara s rinčicom na uhu, rockera i intelektualca, diplomiranog pravnika iz građanske obitelji koji odlično govori četiri strana jezika, potpuno neočekivano počeo je otvoreno koketirati s Crkvom - smatra njegov dugogodišnji prijatelj.

Bilić je, naime, javno govorio o svojim čestim kontaktima s velečasnim Zlatkom Sudcem koji je reprezentaciju posjetio na Europskom prvenstvu u Austriji u lipnju 2008. godine. Zatim je u kolovozu 2010. reprezentaciju odveo kardinalu Bozaniću kojemu je darovao dres Darija Srne. Na utakmice je počeo nositi medaljon svetog Ante, križ koji je kupio u svetištu Lourdes u Francuskoj, i dva medaljona pape Ivana Pavla II., a na desnom zapešću nosi narukvicu od desetak malih pločica s likom Majke Božje, koju je kupio u Međugorju.

Dotad se činilo da Bilić predstavlja neku novu Hrvatsku, bio je drugačiji od ostalih nogometaša jer je bilo poznato da naginje lijevoj političkoj opciji, da simpatizira Račanov SDP, da je na prvim izborima glasao za HNS te da je njegov otac od 1971. bio blizak Savki Dabčević-Kučar.

Simpatije javnosti stekao je i zbog mirnog i povučenog obiteljskog života te privrženosti obitelji. Svojedobno je otkrio da ima tri velike tetovaže: crveno-plavi simbol s imenom supruge Andrijane napravio je za desetu godišnjicu braka, na lijevoj ruci istetovirao je tibetanskim pismom ime sina Lea, a na desnoj nadlaktici ima veliku tetovažu sa simbolima četiriju osnovnih prirodnih elemenata - vode, vatre, zemlje i zraka - koji se stapaju sa ženskim licem koje simbolizira njegovu kćer Alani.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG