Nacionalni interesi Republike Hrvatske, kada je riječ o već dugogodišnjem prijeporu sa Slovenijom, sasvim su jasni. Prvo, u hrvatskom je interesu da što prije uđemo u Europsku Uniju i utoliko je dobro da je krajem ljeta postignut načelni sporazum sa Slovenijom, te da su pregovori deblokirani.
Ovdje, naravno, stalno moramo voditi računa o činjenici da su pregovori deblokirani pod snažnim pritiskom EU, koja više nije mogla trpjeti da Slovenija zbog bilateralnih razloga zasutavlja proces ulaska Hrvatske u Uniju; pregovori nisu deblokirani zbog dobre volje Ljubljane i Zagreba.
Drugo, Hrvatska teško da može učiniti bilo kakav ozbiljan teritorijalni ustupak prema Sloveniji, jer bi to u sadašnjim političkim okolnostima moglo dovesti do pada bilo koje hrvatske vlade. Kada sam u petom mjesecu ove godine testirao nekoliko bivših visokih dužnosnika HDZ-a na ideju o “Dimnjaku”, dakle o prolazu kojim bi Hrvatska trebala omogućiti Sloveniji da izađe na otvoreno more, svi su mi rekli da bi, u tom slučaju, došlo do potpunog raskola u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, te da bi Sanader ostao usamljen.
Ne vjerujem da se politička volja HDZ-a promijenila u proteklih nekoliko mjeseci.
Treće, europska je diplomacija dosta jasno rekla da Slovenija ne može dobiti “Dimnjak”, jer bi to moglo izazvati više sličnih zahtjeva među drugim članicama Europske Unije, koje bi, jedna od druge, potraživale određene teritorijalne ustupke.
Kako, dakle, Slovenija ne može dobiti “Dimnjak”, ali kako se, ipak, Sloveniji nije moglo ne dati baš ništa, u članku 3b još uvijek tajnog hrvatsko-slovenskog Sporazuma spominje se mogućnost dodira Slovenije s otvorenim morem. Hrvatska je, očigledno, ipak pristala i na rješenje kojim bi Slovenija mogla dobiti određeni oblik izlaza na otvoreno more, iako nitko u hrvatskom državnom vrhu to ne želi potvrditi.
Zauzvrat, Hrvatskoj se, u tom istom tajnom Sporazumu, jamči da može ući u Europsku Uniju prije pravorijeka u arbitražnom postupku.
Naš ulazak u EU ne ovisi o vremenu i ishodu arbitražnog postupka, što za Hrvatsku definitivno jest povoljno. Ako Slovenci opet ne blokiraju pregovore. Naime, vrlo je moguće da Borut Pahor ne preživi dogovor s Jadrankom Kosor. Bude li se dogovor slovenskog premijera s hrvatskom premijerkom testirao na referendumu, Pahor bi mogao izgubiti.
A tko nam, onda, jamči da eventualna Janšina vlada ponovo, barem privremeno, neće blokirati pregovore, neovisno o međunarodnom pritisku? Slovenija, definitivno, nije hrvatski neprijatelj, iako se tijekom zadnje dvije godine slovenska Vlada često ponašala neprijateljski.
Slovenija i Hrvatska morale bi funkcionirati kao prirodne saveznice. Sporazum Račan - Drnovšek, koji je danas, naravno, nemoguć, vodio je prema uspostavi produktivnih odnosa između Zagreba i Ljubljane. Na taj se dogovor više nema smisla vraćati, ali svatko u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, mora biti svjestan da su određeni ustupci neizbježni.
