ZAGREB - Odjeven u tamno odijelo, stojeći za crvenom pozornicom, ozbiljno i dostojanstveno umjetnik Dalibor Martinis počeo je čitati govor. Izrekao je nekoliko rečenica, a zatim su prevoditelji, njih dvanaestoro, svatko u svojoj kabini i svi u isti glas, započeli govoriti na 12 razičitih jezika.

Činilo se da prevode ono što je rekao. Tako je započeo Martinisov performans “Simultani govor” koji je napunio dvoranu Gorgona (sjedilo se i na stepenicama) Muzeja suvremene umjetnosti. Dalibor Martinis, dok je čitao, podsjećao je na političara koji želi prenijeti vijesti koje i nisu baš najugodnije, no on sve ipak ima pod kontrolom.

Izgubljeni u prijevodu

A govor, od 20-tak minuta, bio je o mnogočemu: o ratu u korist kapitalista, o tome kako umjetnici nisu više ovisni o slici, kako smo napokon slobodni, o tome kako “to nisu bile prave hulahopke jer kad bi se malo cure nagnule naprijed, moglo se vidjeti da su to najlonke zakopčane za haltere”...

Iako su prevoditelji govorili istim, ravnomjernim tonom, povremeno bi se zvuk jednog od njih pojačao i nadglasao druge. No, ono što su oni izgovarali nije bio prijevod, nego transkripti govora političara i umjetnika: Duchampa na kineskom, Warhola na arapskom, Lenjina na turskom, Maljeviča na japanskom, Osamu bin Ladena na španjolskom, Mao Ce-tunga na francuskom... Martinis je, pak, čitao “Govor svih govora”, sastavljen od dijelova govora ovih umjetnika i političara, među kojima i Srećka Bijelića.

Koliko smo izgubljeni u prijevodu i tko to može znati? Koliko govor Fidela Castra na mađarskom ili Marinettija na swahiliju gubi u prijevodu, i je li smisao isti u drugoj kulturi? Što nam o prošlom i ovom stoljeću mogu reći ovi govori?...

Lekcija o razumijevanju

Martinisova “lekcija” o razumijevanju i nerazumijevanju, nije razočarala poklonike velikog performans umjetnika. Performans je dio ciklusa “Data recovery” koji govori o “pokušaju povrata fragmenata akcija, događaja ili situacija koji nestaju u društvenom gubitku memorije”.