VOJNIĆ - Momčilo se bojao svega, od Roma koji su ga često dolazili na kapiju upitati ima li starog željeza, do komunalaca koji bi svako malo nešto radili na cesti koja vodi prema graničnom prijelazu Maljeva c. Imao je teške snove. Pričao bi o njima svojoj šest godina starijoj sestrični Anki Martinović, svakoga dana oko 14 sati, kada bi došao kod nje po ručak. Od poljoprivredne mirovine od 780 kuna sam se nije mogao hraniti. Ona je smatrala da je strahove imao od tolike samoće, (imao je samo brata koji je umro još prije rata, a nećak mu živi u Beogradu), pa je zaključila da je zbog toga malo obolio na živce. Sve do ponedjeljka, kada nije došao po janjetinu od Uskrsa, koji su u Krstinji proslavili dan ranije.
- Nazvala sam njegovu susjedu Ranku da pogleda gdje je, je li bolestan možda? Ona odmah nazvala natrag, počela se derati, eno ga mrtva, vikala je. Ja zvala sina, a on policiju. Ležao je na leđima, iza kuće kod bunara. Bio je prekriven svojom dekom iz kreveta u kuhinji gdje je spavao, na glavi mu je bila partizanska kapa. Posut je bio onim starim papirnatim jugoslavenskim dinarima. Jedna ruka mu je bila pod leđima, a druga, desna, krvava, bila je zavezana gumenom špagom, kakvom se veže žito, za stepenice - prepričala je Anka stravičan prizor kojemu je svjedočila sa prestrašenim susjedima.
- Tko je ubio ubogog Momčila?, jučer se osim dvadesetak mještana ovog u posljednjem ratu razrušenog i nikad obnovljenog kordunskog sela, pitalo i dvostruko više istražitelja. Kriminalisti su cijelo dopodne izuzimali tragove po pokojnikovoj kući, pa bi se dalo zaključiti da se uvod u tragediju odigrao upravo tu. Uniformirani policajci češljali su okolne livade i šumarke, a GSS-ovci su zaronili u bunar, svi tražeći predmet kojim je počinjeno ubojstvo. Iako su mediji prvotno objavili da je starac zadavljen, tragovi krvi upućuju da su ozljede zadane oštrim predmetom, možda nožem, ili pak pištoljem, što je manje vjerojatno.
- A zašto bi ga netko? Nije imao ni prijatelja niti neprijatelja, ni djece niti obitelji. Bio je siromašan, pošten i točan, pažljiv i nikome dosadan. Nikada se nije napio, niti je ikome bio dužan - razmišlja na glas baka Anka dodajući da se u njihovom selu nikada nije dogodilo nešto tako strašno.
Nada se samo da ga oni koju su ga ubili, nisu prije toga mučili. Nažalost, po onome kako je pronađen, čini se da su se ipak ostvarili njegovi najcrnji snovi.
Ubojica je, kao i svi drugi, bio brutalan i bešćutan. Kome je ostavio poruku s jugo dinarima i vojničkom kapom i zašto je riskirao i ubio starca u dvorištu, samo dvadesetak metara od prometne državne ceste s koje je vrlo lako mogao biti viđen?
