Čudesan je bio ovaj tjedan: Moammar el Gaddafi je od Ujedinjenih naroda naručio raskrajanje i nestanak Švicarske; Silvio Berlusconi nije predložio, nego naredio, pod prijetnjom sankcija, da evropski povjerenici i njihovi glasonoše umuknu pred javnošću, dopustivši da u ime Evropskog povjerenstva govori, eventualno, samo predsjednik Durăo Barroso.

Gaddafi, “vođa rujanske revolucije”, je u ovih 40 godina što je na vlasti priučio svijet kojekakvim svojim eskapadama, ali svejedno uspije s vremena na vrijeme iznenaditi.

Šefovi libijske i talijanske vlasti opet su uspjeli rječito šokirati svijet

Najavio je - prenosi švicarska agencija ATS izjavu švicarske zastupnice Christe Marwalder - da će na sljedećem zasjedanju Glavne skupštine Organizacije UN-a, pod predsjedanjem baš Libije, zahtijevati da se dokine Švicarska, da se kantoni s njemačkim jezikom pripoje Njemačkoj, oni s francuskim Francuskoj, a oni s talijanskim Italiji jer je Švicarska “mafija a ne država”, veli libijski vođa.

Poput Ahmedinedžada, koji traži nestanak Izraela, Gaddafi čezne za nestankom Švicarske. Zašto? Usudili su se uhititi Gaddafijeva sina Hannibala i njegovu suprugu jer su okrivljeni da su maltretirali poslugu. Prošla je godina i pô, ponizno se ispričao švicarski predsjednik Hans-Rudolf Merz, ali Gaddafi svoje tjera li, tjera.

Berlusconi se pak proslavio u Gdan’sku o 70-godišnjici izbijanja Drugoga svjetskog rata u Evropi. U utorak, prateći odande TV izvijest talijanskih novinara, naprosto sam se štrecnuo. Talijanske novinare malo zanimaju Angela Merkel i Vladimir Putin, domaćina Donalda Tuska ne spominju kao da ga ni nema, ali uredno uzimaju izjavu Berlusconija. Tusk - saznajemo iz drugih izvora - govori o Gdan’sku kao mjestu nade, spominje da je EU zasnovana i zatim Rimskim ugovorima osnovana da se rat u Evropi ne ponovi.

Situacija je teška, ali nije ozbiljna, što vrijedi u Italiji, ali i drugdje Flaianov opis

Merkel ima što reći o Hitleru i o krivici, Berlusconi nema što reći o Italiji u to doba, kao da je Mussolini s drugog planeta. O čemu onda ima govoriti u Gdan’sku, tom mjestu evropske nade i simbolu EU, ako je vjerovati domaćinu?

Berlusconi ondje kaže što nikome ne bi palo na pamet, kaže riječi koje će smjesta doći na prva mjesta međunarodnih portala: prijeti da će Italija odbiti glasati u Vijeću Evropske unije i tako “blokirati sav rad Unije” ako Durăo Barroso ne zabrani evropovjerenicima i njihovim glasonošama da javno iznose svoja gledišta.

Ipak, i Berlusconijevi ministri nešto govore, ponekad ne u punom suglasju s premijerom. I njegov ministar vanjskih poslova Franco Frattini, dok je bio potpredsjednik Evropskog povjerenstva, govorio je, i te kako je govorio, čak je i kritizirao Italiju kad je to bilo u njegovoj nadležnosti i u skladu s politikom Evropovjerenstva. Sada i Frattini puše u iste diple s Berlusconijem.

Premijer jedne od članica prijeti da će blokirati sav rad EU ako se svi ondje ne povinuju njemu - toga još nije bilo. “Superman uzvraća udarac”, piše Wall Street Journal i Berlusconijeve inicijative kontekstualizira u svijet stripa za nedorasle.

Talijanskog premijera je razjarilo što su pojedine načelne ocjene izrečene u ime Evropske komisije, čak citati međunarodnog prava, korišteni u unutrašnjoj raspravi sa strane oporbe.

“Situacija je teška, ali nije ozbiljna”, prosudio je svojedobno Ennio Flaiano, rimski novinar i Fellinijev scenarist.

Flaianova ocjena se nametala kao memento dok je evropovjerenik Joaquín Almunia prvu svoju konferenciju za novinare nakon Berlusconijeva ispada počeo pitajući predsjedavajućega smije li govoriti. Almunia se smijao, ali bilo je jasno koliko je iritiran. I kad je predsjednik, kao, odobrio - Almunia je dopitao: “I na talijanskome?”Sam Durăo Barroso je u četvrtak našao za shodno da se, nimalo ritualno, zahvali svim glasonošama, da kaže da je na njih ponosan, i da poruči - diplomatski, ali jasno - da je “Evropsko povjerenstvo originalna institucija, pa stoga ponekad neki ne razumiju kako funkcionira”.

Talijanska glasila su to rastrubila. Kako ne bi.

“Jadna Italija, s ovakvim informativnim sustavom”, zavapio je Berlusconi u petak, kao da nije upravo on najmoćniji talijanski medijski mogul, kao da u tome nije jedan od ključeva njegova utjecaja na javnost.

Flaiano je i posthumno u pravu: opasno je takve smiješne ispade ne shvaćati ozbiljno.
Inoslav Bešker