U koprivničkom Županijskom sudu je, svjedočenjem zaposlenika iz kalinovačke tvrtke Rasco, nastavljena istraga protiv njihova kolege s posla Dražena Dorčeca, kojeg se tereti za dvostruko ubojstvo i pljačku u đurđevačkoj poslovnici Fine u subotu 14. listopada.

Oni su bili prve karike kod kojih je u subotu oko 11 sati počeo pucati Dorčecov alibi. Jednom od njih rekao je da nema pojma o onome što se dogodilo tog jutra u Đurđevcu, dok je drugom rekao da je upravo vidio puno policije, čuo što se dogodilo i to prokomentirao riječju: 'Strašno!'.

Tresle su mu se ruke, no objasnio je to time da mu je ubijeni zaštitar Miroslav Benšić bio rođak. Obojica su mu bili jamci za kredite, zbog kojih je stiglo i 17 opomena i jedno rješenje o ovrsi. No, nakon svake opomene Dorčec je platio rate kredita.

Samo nekoliko sati ranije Dražen Dorčec donio je konačnu odluku o pljački. Supruzi je u 6.10 sati rekao da ostane u krevetu jer neće moći ići na Ambientu na Zagrebačkom velesajmu jer mora na posao. Sve što je prethodilo i uslijedilo nakon pljačke potanko je opisao u iskazu istražnoj sutkinji. No vjerojatno će još puno toga imati reći u istrazi, tijekom suđenja. Prošle srijede, u bjelovarskom Okružnom zatvoru posjetili su ga otac Ivan i supruga Ljubica. No, kako smo doznali iz zatvorskih izvora, nije bio rječit. Puno rječitiji bio je u iskazima od 18. i 20. listopada koji donosimo u cijelosti.

Prije nego što opišem sam događaj, moram reći da ovu obranu dajem potpuno slobodno, ni od koga prisiljen, ucijenjen niti na drugi način nisam bio ni jednog trenutka pod prinudom jer je policija bila prema meni fer i korektna. Inače živim u mjestu Kalinovac kod Đurđevca, u Kolodvorskoj ul. 145A u kući mojih roditelja sa suprugom. U braku sam jednu godinu i nemamo djece. Završio sam srednju školu za strojarskog tehničara, IV. stupanj, a radim 12 godina kao skladištar u tvrtki Rasco u Kalinovcu. Zapravo sam skladištar unatrag četiri godine, a prije sam radio na drugim poslovima. Nemam nikakvih ni psihičkih ni fizičkih problema, nisam se liječio od ozbiljnijih bolesti, niti sam konzumirao bilo kakve lijekove. Ja djelo u potpunosti priznajem.

Nema igre na dug

Na ovaj potez odlučio sam se zbog silnih novčanih dugova koje sam imao. Podigao sam nekoliko kredita u raznim bankama, i to u Zagrebačkoj, Volksbank, Erste te Splitskoj banci, u poslovnicama u Đurđevcu i Bjelovaru, tako da mi je tu dug bio oko 40.000 eura, a još sam bio dužan jednoj gospođi, A. M. (podaci poznati redakciji), 30.000 kn, te svom ujaku 20.000 kn. Supruga i ja radimo, no naši prihodi su razmjerno mali jer ja zarađujem 4000 kn mjesečno, a supruga između 5000 i 5500 kn. Bankovne kredite utrošio sam za adaptaciju stana u kući mojih roditelja. Prije stupanja u brak, odnosno prije godinu dana, išli smo na adaptaciju zgrade, uredili smo si stambeni prostor na katu obiteljske kuće, renovirali smo garažu, sredili krov, kupili garažna vrata i sve je to dosta koštalo.

Kupio sam prije dvije godine novi auto također na kredit. Osim toga, bavio sam se klađenjem u sportskim kladionicama, i to u kladionici Žderić i 1. sportskoj kladionici. Znao sam se kladiti svakodnevno, i to za razne iznose od 50, 100 pa i 1000 kn, ovisno o tome koliko sam imao novaca. Međutim, ja nisam imao većih dugova u kladionicama. Mislim da se na dug u kladionicama ne može ni igrati.

Moram reći da nisam posebno dugo planirao ovo što ću učiniti. Svega dan ili dva prije odlučio sam se to učiniti, iako ni sam ne znam otkud mi je ta ideja pala. Naime, nikad se nisam bavio ovakvim stvarima, nemam iskustva u svemu ovome, a napominjem da iz pištolja nikad nisam niti pucao. Ovaj pištolj s kojim sam ubojstva izvršio je od moga oca za koji on ne posjeduje dozvolu.

Što se tiče repetiranja i ubacivanja metka u cijev, to sam vidio kako se radi, ali osobno to prije nisam nikad sam činio. Da orobim poslovnicu Fine u Đurđevcu odlučio sam se također slučajno, jer sam tu znao zalaziti jedanput ili dva puta mjesečno kada bih plaćao račune. Nisam posebno nikada zagledao unutrašnjost poslovnice u smislu rasporeda prostorija, osiguranja, gdje je zaštitar i sl.

Pištolj uzeo od oca

Kada sam odlučio izvršiti ovo djelo, uzeo sam iz noćnog ormarića svoga oca njegov pištolj i potom sam krenuo. Te subote sam se digao kao i svakog dana oko 6 ili 6.10 sati, otišao sam u centar Kalinovca u trgovinu kupiti kruh i mlijeko za doma, te sebi uobičajen doručak, tj. pojeo sam dvije buhtle s marmeladom, kupio novine i pročitao ih. Tada sam donio definitivnu odluku, uzeo sam svoju staru kapu koju imam otprije i izrezao otvor za oči. Sjeo sam u auto i otišao u Đurđevac. Auto sam parkirao kod jedne stambene zgrade koja se nalazi kojih 200 m okomito u pravcu poslovnice na jednom šljunčanom parkiralištu koje je služilo samo za stanare i nije obilježeno.

Bio sam cijelo vrijeme sam. Potom sam se normalnim hodom uputio prema Fini, popeo sam se na ulazni podest gledajući s lijeve strane u pravcu ulaza. Na sebi sam imao tamnoplavu trenirku od šuškavog materijala te tenisice na nogama. Odmah kad sam izlazio iz auta stavio sam na glavu kapu, ali ona je bila sfrkana tako da se otvori nisu mogli vidjeti. Pištolj sam držao u desnom džepu jakne i držao sam ga u desnoj ruci, tako da se pištolj nije vidio, a metak je bio ubačen u cijev. Napominjem da nisam gledao koliko metaka ima u okviru, ali se vidi kroz rupice na vanjskom dijelu da se unutra nalazi streljivo.Kada ulazim u međuprostor između ulaznih i unutarnjih vrata stavljam kapu preko očiju i ulazim u poslovnicu. Moram napomenuti da me je bilo jako strah, bio sam sav uspaničen i to uopće zbog takve situacije kojoj nisam bio vičan, a isto tako sam se bojao i zaštitara kojega sam uočio s moje lijeve strane. U takvoj panici ja potpuno nesvjesno i bez razmišljanja pucam u tijelo zaštitara. Njega sam na prvi pogled uočio i prepoznao jer se radi o mom sumještaninu iz Kalinovca Miroslavu Benšiću. Nakon ispaljenja tog hica, ubrzanim korakom sam se uputio prema prostoriji gdje se nalazi trezor. Opet u panici i ne razmišljajući uočio sam jednu osobu koja mi se našla s lijeve strane i opet pucam, ponovno bez posebnog ciljanja, ovaj put mi je pištolj, čini mi se, bio i niže od grudnog koša, tj. u visini kukova. Ovu osobu nisam gledao niti bih je prepoznao. Ponovno ispaljujem samo jedan hitac.

Napominjem da ja nisam dobro poznavao raspored prostorija i zapravo sam namjeravao ići u pravcu šaltera znajući da se tu novci broje i drže. Međutim, kad sam išao prema drugom šalteru, slučajno sam uočio da su vrata od ove prostorije otvorena, a prostori su odvojeni samo niskim tzv. kaubojskim vratima. Stoga sam krenuo prema toj prostoriji gdje sam na povišenom pultu vidio svežnjeve novčanica. Uočio sam nekoliko osoba u ovim šalterskim prostorijama, i to prvo jednu ili dvije osobe iza zaštitara, zatim dvije ženske osobe koje su brojile novac u ovoj sporednoj prostoriji, za šalterom sam vidio jednu osobu i jednu s druge strane šaltera koja je čekala na red. Kad sam ušao u ovu sporednu prostoriju, ove dvije osobe su se sakrile ispod stola, a ja sam bez brojanja sve svežnjeve novčanica stavljao u najlonsku vrećicu koju sam bio ponio. Uzeo sam sve što je bilo na pultu, a radilo se o različitim apoenima novčanica. Sve je moglo trajati između pola, nikako čak jednu minutu, jer sam radio u brzini.

Ja sam sa suprugom u braku godinu dana, prije toga smo hodali 7-8 godina. Pri zaključenju braka, a niti kasnije, nisam rekao za sve kredite koje imam, iako je jedan od kredita utrošen za kupnju automobila za nas, a ostatak je uložen u adaptaciju kuće. Ne mogu objasniti zašto joj za to nisam rekao, bojao sam se njezine reakcije, nisam je htio uplitati, no da sam joj rekao, do ovoga ne bi došlo

Sada trčećim korakom bježim prema izlazu, no usput se saginjem i ispaljujem po hitac na ove osobe koje su bile na podu, a koje sam prije ustrijelio. Ni sam ne mogu objasniti zašto to činim jer mi te osobe nisu predstavljale nikakvu prijetnju. To mogu objasniti svojim strahom i panikom. Trčim izravno preko ceste u pravcu obližnje škole gdje u jedan kontejner bacam kapu sa prorezima za oči, a koju sam cijelo vrijeme do tada imao na glavi. Iza školske zgrade se najprije presvlačim tako da skidam ovu gornju trenirku i stavljam ju u vrećicu koja je bila veća i u kojoj su već bili novci. Ispod sam imao donji dio trenirke koji imam i sada, a ispod sam imao jednu svijetlosivu trenirku. Sada se vraćam u istom pravcu kojim sam došao, tj. prema Fini, ali skrećem prema parkiralištu gdje mi je ostao auto. Idem normalnim korakom odnosno nešto ubrzanim da ne izazovem sumnju. Sjedam u auto i odlazim nazad prema glavnoj cesti.

Nakon toga dolazim kući gdje se ponovno presvlačim. Ovu trenirku iz vrećice, kao i novac, stavljam u crnu vreću za smeće. Kod kuće je samo supruga koja još spava, a roditelji nisu bili doma. Najprije sjedim i čitam novine kako bih se pribrao, a poslije toga se presvlačim u radničko odijelo, zatim iz ove sume novca odbrajam 30.000 kn, odlazim u Đurđevac u mjenjačnicu Kuna gdje kupujem 4000 eura i to vraćam A. M. s naslova svog duga. Otišao sam na posao iza gableca, a taj kasni dolazak sam opravdao time što sam već prije sa šefom dogovorio da me tog dana neće uopće biti jer sam najavio da odlazim u Zagreb na sajam namještaja Ambienta. Kad sam to dogovarao sa šefom, nisam još čvrsto odlučio da ću obaviti ovo razbojništvo, već sam bio na vagi i rekao sam supruzi da ćemo ići u Zagreb. Međutim, ujutro kad sam definitivno odlučio rekao sam ženi da ostane spavati, a ja idem na posao.

Te subote više nisam ništa radio kao ni u nedjelju, a u ponedjeljak sam rastavio pištolj, doma sam iza garaže na šljunčanom dijelu spalio trenirku i tenisice. Dijelove od pištolja sam razbacao na različitim mjestima. Neke sam bacio na obližnjoj oranici iza našeg dvornog mjesta, a dio sam pobacao na putu prema klijeti koju imamo u Budrovcu. Radilo se o prostoru koji vodi do klijeti koju imamo u Budrovcu, a nalazi se uz cestu na udaljenosti od nekih 2,5 do 3 km od kuće. Najprije sam metke bacio u jedno kukuruzište, zatim na 200 do 300 m dalje na jednom sporednom putu druge dijelove pištolja u drugo kukuruzište. Novce sam bez ikakvog prebrojavanja podijelio i stavio u dvije najlonske vrećice i potom sve to sakrio u pećnici koja se ne koristi, u očevoj staroj klijeti.

Grižnja savjesti u subotu

Ja ne znam koliko je novaca u pećnici ostalo. Ja  za sebe nisam novac trošio osim spomenutog vraćanja duga A. M., te sam preko banke za svog ujaka dao 20.000 kn.

Moram reći da sam ja svega zapravo postao potpuno svjestan tek u subotu nakon što se sve završilo. Počela me gristi savjest, nisam mogao spavati. U utorak su policajci došli do moje firme i obavili sa mnom razgovor, pristao sam na poligraf iako sam bio svjestan da ga neću proći.

Dražen Dorčec iskaz je nastavio 20. listopada pred istražnom sutkinjom u kojem kaže kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao nakon uhićenja kod istražnog suca 18. 10. 2006. te nadodaje:

Ja sam pucao u zaštitara i čovjeka koji se nalazio u poslovnici Fine ne s ciljem da ih ubijem već da ih zaplašim, a na upit suca zašto u tom slučaju nisam pucao u zrak ili nekamo drugamo, a ne u njihova tijela, ja izjavljujem da sam tako pucao iz straha i panike. Prvo sam pucao u zaštitara, mislim da sam s njim imao nekakav kontakt, no nisam siguran, u smislu da je on dok sam počeo vaditi pištolj pokušao mene rukama spriječiti, vjerojatno nešto u smislu da me spriječi u vađenju pištolja. Iako sam namjeravao uzeti novac sa šaltera, prvo sam krenuo prema zaštitaru s namjerom da ga prisilim da legne na pod da bih ja mogao uzeti novac. Ovaj građanin koji se nalazio u Fini i u kojeg sam pucao, a napominjem da je osim njega bilo još ljudi ali ne znam koliko, mene ni na koji način nije pokušao omesti u mojoj namjeri, ja sam u njega pucao pretpostavljam radi toga jer je bio na pravcu moga kretanja.

Bilo me je jako strah zbog situacije kojoj nisam bio vičan, a bojao sam se i zaštitara. U takvoj panici, nesvjesno i bez razmišljanja pucam u tijelo zaštitara. Njega sam na prvi pogled uočio i prepoznao jer se radi o mom sumještaninu iz Kalinovca Miroslavu Benšiću. Nakon ispaljenja tog hica, uputio sam se prema prostoriji gdje je trezor. Opet ne razmišljajući uočio sam jednu osobu koja mi se našla slijeva i opet pucam...

(...) Oštećenika zaštitara sam poznavao, čak smo i neka daljnja rodbina, no s njim nisam nikada razgovarao o novcu ni o Fini, niti sam znao da je on tamo zaštitar. Meni nije poznato koliko sam ja ukupno novca uzeo, ali je činjenica da sam uzeo samo papirnate novčanice a nikako ne sitan novac.

O trošenju novca i o skrivanju istoga, osim onoga što sam izjavio kada sam bio ispitivan 18. listopada 2006. g., a kod čega u cijelosti ostajem, ja sam još na tekući račun svoje supruge Ljubice u Zagrebačkoj banci položio iznos od 31.000,00 ili 32.000,00 kn, i to negdje u subotu prije 10 sati prije podne, s tim da sam ja već bio kod kuće u Kalinovcu i vratio sam se nazad u banku.

 Pored tog iznosa, koji sam joj uplatio na tekući račun, ja sam i njoj osobno u ponedjeljak dao isto 32.000,00 kn. Mene je supruga pitala od kuda mi novci, ja sam joj rekao da su to novci iz banke. Naime, mi smo imali ranije jednu ušteđevinu koju sam ja potrošio, no ona nije znala da sam ja to potrošio. Mi smo inače imali ušteđevinu upravo u iznosu od 32.000,00 kn.

Ja supruzi nisam ništa govorio da sam joj još uplatio iznos od 31.000,00 kn na tekući račun, a ona nije korisnik usluge da joj banka putem SMS poruke šalje stanje tekućeg računa i promjene na mobitel. Ja ne znam kako bih opravdao pred suprugom novčani iznos koji sam joj položio na njezin tekući račun kada bi ona dobila.Ja sam novac položio na tekući račun svoje supruge jer je ona bila u minusu, no ne toliko jer toliko niti ne može biti. Nisam vidio da li je građanin kojeg sam ubio imao kod sebe kakav novac, niti sam ja njemu bilo što uzimao.

Zašto je lagao ženi?

Ja sam sve kredite koje sam imao podignuo prije braka, moja supruga nije znala za sve kredite koje sam ja imao, a moje mjesečne obveze po osnovu plaćanja rata za podignute kredite su iznosile negdje oko 4500 kn. Ušteđevinu sam potrošio dijelom za kredite, a dijelom za plaćanje drugih obiteljskih računa i redovne troškove života.

Ja sam sa svojom suprugom u braku godinu dana, prije toga smo hodali nekih 7-8 godina, ja njoj pri zaključenju braka, a niti kasnije, nisam rekao za sve kredite koje imam. Ja ne mogu objasniti zašto joj za to nisam rekao, bojao sam se njezine reakcije, nisam je htio uplitati, no da sam joj rekao, do ovoga svega ne bi došlo. Ja sam unazad najviše pet mjeseci počeo klađenja, ne mogu niti otprilike reći koliko sam mjesečno ostavljao novca u kladionicama, iznosi su bili različiti, a u kladionice sam odlazio gotovo svakodnevno. Ja sam novac za klađenja realizirao na način da sam posuđivao od drugih ljudi te sam povremeno i dobivao nešto u kladionicama. (...) Ništa više nemam za iskazati.

Dorčecovi odgovori na pitanja zamjenika županijskog državnog odvjetnika: Ja nisam bio dužan novac nikom drugom osim ovih osoba koje sam nabrojao. Ja sam supruzi dao 32.000 kn, a rekao sam joj da sam taj novac podigao u banci. Ja prije nisam znao da moj poznanik iz Kalinovca Benšić radi u ovoj poslovnici kao zaštitar.

Odgovori na pitanja branitelja, odvjetnika Krešimira Papca iz Koprivnice: Rukavice na rukama nisam ni u jednom momentu imao i nisam razmišljao o tome da bi zbog toga mogao biti otkriven. Ja sam isti dan vratio A. M. ovaj dug jer me požurivala. Ja pištolj nisam nosio sa sobom da bih nekoga usmrtio već ustrašio. Žao mi je ovih ljudi, znam da je Benšić bio otac dvoje djece i kajem se.

Kamera 4, 14. 10. 2006., 9:17:28 Dorčec stavlja kapu preko očiju i ulazi u poslovnicu. U panici i bez razmišljanja puca u tijelo zaštitara. Njega je, kaže u iskazu, na prvi pogled uočio i prepoznao jer se radi o njegovu sumještaninu iz Kalinovca Miroslavu Benšiću	Kamera 4, 14. 10. 2006., 9:17:30 Nakon ispaljenog prvog hica u zaštitara, ubrzanim korakom kreće prema prostoriji u kojoj se nalazi trezor, iako je prvo mislio krenuti prema šalterima
Kamera 1, 14. 10. 2006., 9:17:31 Uočio je jednu osobu koja mu se našla na putu s lijeve strane i opet puca, ponovno bez posebnog ciljanja, a ovaj put pištolj mu je bio niže od grudnog koša, odnosno u visini kukova. Osobu nije gledao, a ne bi je, kaže, niti mogao prepoznati	Kamera 6, 14. 10. 2006., 9:17:38 Ubojica nije poznavao raspored prostorija u poslovnici. Kad je krenuo prema šalteru, slučajno je ugledao tzv. kaubojska vrata i tamo vidio svežanj novčanica. Uzeo je sve što je bilo na pultu, a sve je, po njemu, trajalo manje od minute
Kamera 4, 14. 10. 2006., 9:17:49  Nakon što je uzeo novac, trčeći bježi prema izlazu, no usput se saginje i ispaljuje hitac u građanina koji je bio na šalteru. Tvrdi da mu nije uzeo novac	Kamera 4, 14. 10.2006., 9:17:52 Nastavlja prema izlazu i ispaljuje još jedan hitac u svog rođaka Miroslava Benšića koji leži mrtav. U iskazu sucima tvrdi da ne može objasniti zašto je to učinio jer mu te osobe nisu predstavljale nikakvu prijetnju. Pretpostavlja da je to učinio u panici

Dušan Miljuš