PORT-AU-PRINCE - Senegalski predsjednik Abdoulaye Wade predložio je stvaranje nove države u Africi gdje bi se preselili Haićani koji su preživjeli katastrofalan potres. Wade tvrdi kako to ne bi bio prvi takav slučaj u povijesti podsjećajući na stvaranje države Izrael. Tu je ideju iznio i predstavnicima 53 afričke države koje ga sada razmatraju.
Smatra kako Haićani, zbog pet stoljeća ropstva, imaju pravo na državu u Africi.
- Oni na život u Africi imaju pravo koliko i ja - tvrdi u svome prijedlogu predsjednik Senegala.
- Ne možete mi reći da je to nemoguće. Moguće je ako će tako htjeti Haićani - rekao je Wade za Reuters na marginama konferencije u Dakaru.
Dojava SMS-om
Četrdesetak stranih ekipa i 161 pas tragač ne odustaju od pročešljavanja ruševina jer šanse za izvlačenje živih ipak postoje i nakon više od tjedan dana. Poznati su slučajevi sretnog spašavanja i nakon više od dva tjedna.
- Prva 72 sata su najvažnija. Nakon toga se šanse za preživljavanje drastično smanjuju. Zato moramo žuriti - izjavio je Španjolac Jose Ignacio Bugella Yudice, jedan od 1739 međunarodnih spasilaca koji su na Haitiju i danas, gotovo šest dana nakon razornog potresa, tragali za živima ispod ruševina.
- Najveću šansu imaju male osobe, kojima je potrebno malo kisika. Zato djeca, koja su inače krhkija, mogu biti pronađena živa. No, sve, naravno, ovisi o njihovu fizičkom stanju nakon potresa - objašnjava voditelj spasilačkog tima iz Kostarike William Hernandez. No, stručnjaci ističu da najveću opasnost uz ozljede predstavlja dehidracija, čemu u slučaju Haitija odmaže vrućina od 30 stupnjeva Celzijevih. Sve se više poziva u pomoć zato utišava. Susjedi i obitelj navode spasioce na mjesta gdje su čuli zapomaganje, no ako psi ne potvrde znakove života, bez obzira na molbe, timovi žure dalje.
- Psi nam daju odgovor na pitanje ima li živih ispod ruševinama. Mi potom označujemo mjesto i osiguramo ga. Izvlačenje može trajati deset minuta ili nekoliko sati - objašnjava španjolski spasilac.
Strane ekipe su u devastiranom Port-au-Princeu do nedjelje izvukle 71 osobu iz ruševina, a broj onih koje su prije njihova dolaska spasili obitelj i susjedi još se točno ne zna. Broj poginulih je, prema procjenama UN-a, između 100.000 i 150.000, i to samo u glavnom gradu. Sretni slučajevi se čine poput kapi u moru tužnih priča, no daju timovima poticaj da ne odustanu.
Nakon SMS-a poslanog UN-u troje ljudi - Mariju, sedmogodišnju Ariel i Lamy spasili su iz razrušenog supermarketa u kojem su bili zatočeni stotinjak sati. Imali su ludu sreću jer su se našli zatrpani hranom i vodom.
Drugi je SMS usmjerio ekipe prema ruševinama hotela Montana, gdje je suvlasnica spašena nakon četiri dana čekanja. Dva člana australske novinske ekipe vlastitim su rukama otkopali 18-mjesečno dijete koje je ležalo uz mrtve roditelje.
Tajne preživljavanja
- Nije plakala. Izgledala je iznenađeno kao da prvi put vidi svijet oko sebe - opisao je spasitelj novinar Robert Penfold. U UN-ovu sjedištu, koje je postalo grobnica za mnoge, izvučen je Dane Jen Kristensen.
Tajna za preživljavanje, objašnjavaju stručnjaci, ne postoji. Sve ovisi o osobnoj izdržljivosti, stanju organizma i sposobnosti tolerancije nedostatka vode. Djeca i starije osobe su najranjiviji. Zaštitnu ulogu imaju hormoni poput adrenalina koji stvaraju štit od dehidracije i pokreću mehanizme štednje vode. Ključni su i snaga duha te smirenost zatrpanih osoba.
