Od osobe koja je mislila da televizija nikada neće biti moj medij, pretvorila sam se ako ne u ovisnika, onda svakako u nekoga tko doista voli raditi na malom ekranu - zaključila je tako Barbara Kolar, poznato voditeljsko lice brojnih HTV-ovih showova, dok odbrojava “sitno” do početka svojeg novog projekta, magazinske emisije “Kod nas doma”. Emisija će krenuti u ponedjeljak, 18. rujna, u 17.20 sati na Prvom programu HRT-a, a Kolar će je naizmjence voditi s kolegicom Ivom Šulentić. Bit će to ujedno svojevrsni comeback za našu iskusnu voditeljicu nakon godinu i pol dana apstiniranja od malih ekrana.
- Veselim se emisiji, naravno. Svih ovih godina imala sam sreće surađivati sa zanimljivim i zabavnim ljudima tako da su moja televizijska iskustva redom sretna i pozitivna. Pa je nekako prirodno da uvijek želim još. Tijekom ovakvih duljih pauza nedostaje mi ta jedna sasvim posebna i specifična “strka i frka” vezana uz emisije uživo, kakve najčešće radim, a i najviše ih volim. Adrenalin “crvene lampice” studija u pogonu stvarno je odličan osjećaj - odgovara Kolar.
Ipak, bez obzira na Barbarino podulje profesionalno iskustvo, bit će joj to prva suradnja s urednicom “Kod nas doma” Majom Tokić, baš kao i s Ivom Šulentić, s kojom, doduše, neće istodobno dijeliti studio, ali će raditi u istom projektu.
Vrckave plave
- Jako mi je drago zbog toga. Obje smo brbljave vrckave plavuše koje vole putovati i nešto lošije vide. Ali kako pripadamo različitim naraštajima i imamo različite životne stilove i navike, vjerojatno ćemo kroz sve to davati neki drukčiji pečat svojem tjednu. HTV je razdvojio dva gotovo “standardna” voditeljska para u dva nova i mislim da je to zgodna promjena, ne škodi malo uzdrmati ustaljene navike. Uostalom, radila sam godinama na radiju s Ivanom Vukušićem, na televiziji s Duškom Ćurlićem, sad sam se, evo, i Ive dočepala - uz smijeh odgovara Kolar.
Inače, iza omiljenog televizijskog lica, ali i radijskog glasa, danas je više od 20 godina televizijskog iskustva. Na HTV je stigla 1996., kao nesuđena veterinarka s diplomom, i odradila toliko emisija da im se ne može sjetiti ni broja.
- Uvijek se nađem u neobranom grožđu kad se pokušavam prisjetiti svega što sam radila. Nedavno sam za Leksikon HRT-a zaboravila hrpu emisija. Sva su ta iskustva bila i zanimljiva i korisna - od Obrazovnog programa, preko kviza “Slagalica” koji pamti začudan broj ljudi. Tu su i brojne mozaične emisije, ljetni projekti, suradnje sa Sportskom redakcijom tijekom dvaju nogometnih prvenstava do, naravno, velikih showova - “Zvijezde pjevaju”, “Ples sa zvijezdama”, Ja to mogu”. Bilo mi je drago lani vidjeti reprizu emisije “Gušti su gušti” - sjetilo me kako smo se uz posao sjajno zabavljali na plus milijun u hladu... Obožavam nove izazove i uvijek se radujem vožnji na nekom novom kolosijeku - govori Barbara.
Krcat raspored
A zahvaljujući iskustvu koje ima već dobro zna kako organizirati dane kada je krcata poslovnim obvezama kao što će to biti sada. Naime, baš kao i sve ove godine, nastavit će s vođenjem jutarnjeg radijskog showa.
- Jedna sam od onih koji najbolje funkcioniraju kad je raspored krcat - ako imam samo jednu obvezu, odgađat ću je od nemila do nedraga s tendencijom da se pravim kako uopće ne postoji. Rekao bi čovjek da ću se popraviti jer sam to osvijestila, ali vraga. Zato je dobro kad mi radni dan mora ići po jasnim točkama: radio od 9 do 13, šetnja sa psom 13.30 do 15, odlazak na televiziju oko 16 sati. Još od 20 h stignem i u kino... Ne smeta me žustri tempo, dapače odgovara to i mojem temperamentu jer me potiče na još veću angažiranost. Ipak, bilo mi je teško jedno razdoblje kada sam radila ranojutarnji program.
Koliko god obožavam tu čudnu energiju koju imaš samo kad ustaješ prije zore, na duge staze me to beskonačno iscrpljivalo. A još sam i cijelo vrijeme bila ljuta na sebe zašto sam takva kenjkava jer bih čupava i krmeljava iz auta na semaforu gledala lijepo uređene ljude u tramvaju koji idu na poslove koje vrlo vjerojatno vole manje nego ja svoj ili su barem radni zadaci pred njima dugotrajniji i naporniji od onoga što mene čeka. Očito nisam u tolikoj mjeri jutarnji tip. Sad ustajem oko 6.30 i to mi je super - kaže Kolar.
Kako je vrlo spontana i izravna, s vrlo specifičnim smislom za humor, sve ove godine kotira kao jedno od najomiljenijih televizijskih lica u Hrvatskoj. No činjenica da je poznata osoba ponekad podrazumijeva i poneko ružno iskustvo.
- Postoje, naravno, razgovori za koje bih bila sretnija da ih nikad nisam vodila, ali pozitivnih je iskustava neusporedivo više. Svojedobno me jedan čovjek pratio i to je bilo iznimno neugodno. Mrsko mi je vidjeti kad netko neosnovano pokušava izvući neku korist od mene jednostavno zato što sam javna osoba, a opet s druge strane moram priznati da sam s tim statusom sigurno doživjela i cijeli niz povlastica. Pretpostavljam da je sve to u nekoj ravnoteži čak i kad ju ja ne prepoznajem - uzvraća. S druge strane, treba se znati nositi i s vlastitim egom. Naime, kada vas ne izaberu za vođenje nekog showa, a znate da ste bili u konkurenciji, treba moći nadvladati povrijeđenost i vlastitu taštinu.
- Mislim da me to što nisam odgojena u uvjerenju da sam Bogom dana i imam pravo na sve što poželim poštedjelo cijelog niza frustracija. Naravno da postoje projekti koje sam željela raditi, a nikad mi nisu ponuđeni. Nema se smisla oko toga pretjerano živcirati. Bude mi žao, itekako, ali vidjela sam što se događa ljudima koji ne mogu otpustiti nezadovoljstvo zbog neuspjeha ili nepravde i stalno se vraćaju na tu životnu epizodu. Sve se mjeri upravo time, to postaje podrijetlo svih zala i nesreće, a onaj tko je zasjeo na tvoje željeno mjesto smrtni neprijatelj. Bez veze je to. U ovom poslu nema egzaktnih mjerila ni jamstava - netko će dobiti posao jer je mlađi, ljepši, jer se sviđa pravoj osobi, jer su s njim već radili, jer s pravima sjedi na kavi. A možda je taj netko jednostavno bolji! Tu opciju povrijeđeni obično zaboravljaju - objašnjava Kolar. Danas joj je 47 godina, često se može čuti da izgleda odlično, no činjenica jest da su žene na malim ekranima uvijek više izložene kritikama što se tiče fizičkog izgleda od svojih muških kolega. Zanima nas koliko joj je naporno stalno voditi računa o svom izgledu, izluđuje li samu sebe time?
Reality show
- Došla sam do onog razdoblja života kad komplimenti dolaze s obaveznim nastavkom “za svoje godine”. Ponekad sam zadovoljna sobom, ponekad ne, s razlogom ili bez njega. Tipično ženski. Naravno da volim lijepo izgledati i da mi je žao kad mi to unatoč trudu ne polazi za rukom. Nije nikakva tajna da je vitka linija moja Ahilova peta. Ponekad mi se čini da posljednjih 35 godina živim u reality showu “Gore-dolje”. Uvijek kad sam u ovoj drugoj fazi nadam se da će se ta glupost konačno prestati prikazivati, ali uporno se vrte nove sezone. Trebala sam dosad ili prihvatiti da sam tijelo mekih rubova ili zauvijek jesti pet niskokaloričnih zalogaja na dan. Umjesto toga napisat ću knjigu “Kako mi je stražnjica upropastila društveni život”. Ne svojom veličinom, kako biste možda pomislili, nego mojim nastojanjima da je obuzdam. Jer jedan izlazak s prijateljima na večeru u stanju je, naime, uništiti rezultate višemjesečnog odricanja. Njušim bestseler - duhovito uzvraća.
Međutim, svoju strast prema hrani, ali i kuhanju, Barbara je okrenula u vlastitu korist. S prijateljicom Aleksandrom Aleksandrovom Oberstar prije nekoliko mjeseci pokrenula je blog nazvan “Spoonful of life”.
Voli kuhati
- Dugo sam se hrvala sama sa sobom oko realizacije te ideje. Pod dugo mislim godinama. Volim kuhati, kažu moji bližnji da sam neloša u tome. Važno mi je kako hrana izgleda, kako je servirana i voljna sam potrošiti dosta vremena da stol izgleda “kao iz žurnala”. S druge strane, volim taj socijalni aspekt hrane - ljudi s punim tanjurima i čašama koji se smiju i uživaju slika su nekog lijepog, opuštenog života. Nepoznatu zemlju savršeno doživiš kroz hranu, hranom se počastiš, nagradiš, ponekad i utješiš. Naravno da to nije idealan hobi za nekoga tko od jabuke dobije barem pola kile, ali to nisu stvari koje se biraju mozgom, nego srcem.
Aleksandra je bila onaj jezičac na vagi koji je presudio da blog zaživi jer bi mene do sudnjeg dana morile dvojbe zašto da sad ja nekome predlažem recepte kad nisam profesionalni chef, zašto da objavljujem fotografije koje nisu kao kad ih radi majstor tog zanata...? Reakcije su pozitivne, ali stignemo objavljivati manje nego što bismo željele. Nama je to ipak zabava, a ne posao - govori Kolar. I za kraj je pitamo ono već standardno pitanje, a to je je li se uz sve te projekte i interese koje ima u životu našla i neka nova ljubav. I dobivamo što smo tražili.
- Kopam po planeru i ne vidim ništa takvo. Možda je pravi trenutak da upišem. S detaljnim specifikacijama, naravno - uzvratila nam je Kolar uz smijeh.