Glumica Ornela Vištica iza sebe ima poslovno burnu i kvalitetnu godinu, a jednu od upečatljivijih uloga odigrala je u filmu ‘Mrtve ribe’ Kristijana Milića koji je u četvrtak premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu. Film je osvojio Zlatnu Arenu za specijalne efekte, a nagrada je otišla u ruke Branku Rapalustu.
Vištica je već ranije za Jutarnji list rekla da je mnogi neće prepoznati u toj ulozi, a o tome sad svjedoče i fotografije koje je objavila na Facebooku. Glumi Ivanu, djevojku iz Hercegovine koja oboli od raka i stiže u Zagreb na liječenje. Gotovo istodobno njezin dečko, glumi ga Marko Cindrić, doživi prometnu nesreću i bori se za život.
Glumica je svoje iskustvo sa snimanja podijelila s obožavateljima i prijateljima na društvenim mrežama rekavši kako joj je ovo bio velik zadatak. ‘Moje lice je bila podloga da vizualno približimo koliko možemo izgled žene koja se bori s rakom. Kad sam se pogledala u ogledalo, shvatila sam da jedino moje što je ostalo na mom licu su oči’, napisala je i objasnila da je bila strašno nesigurna hoće li uspjeti odraditi kako treba.
Tko god je u svojoj okolini imao iskustvo s oboljenjem od karcinoma, zna da se radi o neopisivo teškoj borbi u kojoj oboljeli i njihovi najbliži ne znaju kako se postaviti, što reći, što pitati… Ukratko, Ornela je podijelila svoje iskustvo koje se na svu sreću svelo samo na ulogu i time je dirnula mnoge obožavatelje.
Evo što je napisala:
‘Nemojte sažaljevati ljude koji imaju rak!
Igrati ulogu žene koja boluje od raka, a paralelno se bori i za život čovjeka kojeg voli, pokušati osjetiti stanje osobe koja se bori s opakom bolešću bio je veliki zadatak za mene. Moje lice je bila podloga da vizualno približimo koliko možemo izgled žene koja se bori s rakom. Kad sam se pogledala u ogledalo, shvatila sam da jedino moje što je ostalo na mom licu su oči.
Sjeli smo u auto. I pomislila sam neću moći. Neću moći izgovoriti prvu rečenicu. Rasplakat ću se i nećemo moći snimati. Stisnula sam čvrsto rukohvat u autu, dok su mi kroz glavu prolazile slike svih onih ljudi koje sam srela, koji su se borili i koji se bore s tom bolešću. Oni ne plaču, oni se bore. Igraj! Govori! Diši! Razgovaraj! Bori se! Rak je poput boksačkog meča, na koji nikad niste pristali, niti ga tražili, a dan vam je da se borite, ne bira ni mjesto ni vrijeme ni godine ni osobe, može se dogoditi svakome od nas.
Moj zadatak kao čovjeka i kao umjetnika je osvještavati, pomagati i ukazivati na sve ono što se događa u današnjem društvu.
Budite u svakom trenutku podrška onima koji se bore, dajte im snagu i ono najvažnije LJUBAV.
Večeras, premijera filma, Mrtve ribe, redatelja Kristijana Milića na Pula film festivalu.’
U razgovoru za Jutarnji list prije nešto manje od mjesec dana rekla je da se teško ‘izvukla’ iz te uloge: ‘Kada glumac nema kostim na sebi, nego je potpuno ogoljen, do te mjere da nemate ni boju na licu niti kosu, imate samo svoje oči i glas kao glumački alat. Noći sam provodila razmišljajući o tome kako se može osjećati netko tko se bori za svoj život i život svog dečka. Trebala mi je velika koncentracija za ulazak u to stanje, a bilo mi je donekle teško i izaći iz njega.’