Do prije nekoliko godina široj je javnosti bila nepoznata. U rodnom gradu pod Marjanom znali su je kao kćer Ivana Gudelja, nekadašnjeg Hajdukova igrača i jednog od najboljih nogometaša s ovih prostora, kojega je u uzletu do svjetskih visina zaustavila bolest. Unatoč tome, za sve koji su ga gledali, bio je i ostao nogometna legenda. Ivana Gudelj, a o njoj je riječ, također se u djetinjstvu bavila sportom. Plivanje u Mornaru i tenis u TK Splitu bili su odabir u tom razdoblju, a sklonost umjetnosti je izrazila plesanjem folklora u KUD-u Jedinstvo. Danas joj to iskustvo itekako pomaže u životnom pozivu - glumi.
Ivana je stalna članica dramskog ansambla HNK u Osijeku. U kolovozu je navršila 26 godina i premda je iza nje već nekoliko uloga u kazalištu i u TV serijama, pozornost je na sebe skrenula nominacijom za Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladog umjetnika do 28 godina. Zaslužila je to izvedbom uloge Natalije Ivanovne u Čehovljevoj drami “Tri sestre” HNK u Osijeku. I premda joj je nagrada izmaknula, mlada Dalmatinka koja sedam godina živi, školuje se i radi u Slavoniji prezadovoljna je što se našla u konkurenciji za nagradu.
Čehovljev lik
- Nominacija za ulogu Natalije Ivanovne u predstavi ‘Tri sestre’ motivirala me za daljnji rad i najveće mi je priznanje u karijeri. Ja sam samo mlada umjetnica koja želi ostvariti ciljeve bez uzdizanja u oblake, jer kako kažu ‘ko bi doli, sad je gori’ i obratno. Nikada ne znam što mi donosi sutra, ali jedno znam, a to je: ostani svoj do kraja, nikad ne odustaj i slijedi srcem svoje snove - kazala nam je Ivana, istaknuvši da se u ulozi Natalije Ivanovne dobro snašla, iako dosad nije imala prilike igrati takav tip uloge.
Čehovljev lik Natalije Ivanovne usporedila je Ivana s današnjim vremenom. Natalija, naime, u Čehovljevu tekstu kao obična provincijalka postaje supruga bogatog Andreja Prozorova i rađa mu dvoje djece “koje obožava, ali istovremeno joj služe za razrušavanje onog lijepog sklada, mira i društva koje su nekoć u kući, u kojoj žive i Andrejeve tri sestre, imali”. K tome, ima i ljubavnika.
Zašto gluma
- I danas ljudi ulaze u brak zbog koristi, trpe se nesuglasice radi mira u kući, a druge osobe to koriste. Želimo znati kakva je psihologija tih ljudi i upravo o tome piše Čehov. Inače sam osoba koja obožava promatrati druge ljude, jako me zanima njihovo mišljenje, zaintrigira me ljudska psihologija. Ali znatiželjna sam isključivo zbog posla kojim se bavim, jer mi pomaže u stvaranju uloga. Nataliju sam tijekom rada zavoljela. U privatnom životu ne bih nikada gazila preko leševa za svoje ciljeve, ali ona je to tako dobro odrađivala i uspijevala u svemu- govori.
Zanimljivo, Ivana nije kao djevojčica maštala o glumačkom pozivu. Dogodilo joj se to, kaže, preko noći i “samo sam osjetila poziv iznutra koji mi je govorio da se pokušam okušati u glumačkom svijetu”.
- Od tog poziva strašno sam ustrajala na tome i svim silama željela upisati glumu, ne sluteći da će me život odvesti u predivni Osijek - kazala je Ivana, otkrivši i dodatnu zanimljivost - najveći slavonski grad sudbinski je vezan za njezinu obitelj. Naime, otac Ivan svojevremeno je u Osijeku služio ondašnju JNA.
- Kako god okrenemo, Osijek nam je suđen. Na mjestu gdje je tata služio vojsku, danas je Umjetnička akademija na kojoj sam studirala. Čak je i sestra Đana jedno vrijeme govorila da će i ona u Osijek, pa ćemo vidjeti. Svi putovi vode u prelijepu Slavoniju.
Teret prezimena
Htjela ne htjela, Ivana se kroz život morala nositi i s teretom prezimena koje nosi i oca koji je veliko nogometno ime.
- Vrlo sam ponosna na svoga tatu i uvijek ću biti, ali ljudi su takvi da moj uspjeh gledaju kroz njega. To je, nažalost, tako i mislim da se nikada neće promijeniti. Ne obazirem se na njih i to što se okolo priča. Želim opravdati svaku priliku koju dobijem. Moj tata je Ivan Gudelj, ja jesam njegova kćer, ali nisam on, nego Ivana Gudelj. U početku mi je bilo teško, ali sada se kockice slažu na svoje mjesto. Ja gradim svoju karijeru i ono što mogu reći je da se nadam uspjehu, poput onog koji je on ostvario.
Na žalost, njezinu i njihovu obiteljsku sreću danas više ne mogu dijeliti s majkom Mirjanom koja je preminula prošle godine od teške bolesti.
- U životu imam dvije osobe koje su mi inspiracija i motivacija. Jedna je moja pokojna majka Mirjana s kojom sam uvijek pjevala, glumila, sve oponašala, a ona je u tome bila izvrsna. Ne zato što je moja majka! Sada, kada sam završila fakultet i bavim se ovim poslom, shvaćam koliko je zapravo bila talentirana. Mislim da trebala biti glumica, ali evo, ja sam krenula tim stopama i nastavljam tamo gdje smo stale nas dvije. Druga osoba je moj otac Ivan koji mi je pokazao kako se ostavlja srce na terenu, u mom slučaju u kazalištu ili određenom projektu. Beskrajno sam mu zahvalna na tome. On je i moj životni uzor i voljela bih glumiti kao što je on igrao. Veoma sam povezana i sa sestrom Đanom. Njezino rođenje je nešto što najviše pamtim iz doba odrastanja u rodnom Splitu jer sam žarko željela imati brata ili sestru s kojima bih se družila. Ona mi vrijedi bogatstvo i ne mogu zamisliti život bez nje, iako je razlika među nama 10 godina. Split? Kada pomislim na rodni grad, sjetim se srednje škole i da mogu, odmah bih se vratila u te godine. Toliko bezbrižnosti i lijepog odrastanja, upravo me hvata nostalgija - zaključila je mlada glumica koja bi se voljela naći na sceni s Krešimirom Mikićem, Goranom Bogdanom, Vlastom Ramljak i Nives Ivanković, a u izboru između kazališta i TV-a, odgovor je: “Kazalište je moja prva ljubav!”