BIVŠI VATRENU

ISPOVIJEST OGNJENA VUKOJEVIĆA 'Možda se jednom vratim u Dinamo, ali na neku drugu funkciju. Vidim se kao trener ili sportski direktor'

Zagreb, 031214. Nogometas NK Dinamo, Ognjen Vukojevic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Nakon gotovo dvije godine praznih tribina, vatreni će 24. ožujka pred punim Dinamovim stadionom istrčati na utakmicu s Ukrajinom. Nekadašnji hrvatski reprezentativac i prijatelj ukrajinskog izbornika, bit će na važnoj utakmici

Među publikom koja gotovo dvije godine nije mogla na utakmice reprezentacije, 24. ožujka na okršaju protiv Ukrajine na maksimirskom stadionu, među navijačima će biti i naš bivši reprezentativac Ognjen Vukojević. Osim što je sedam godina igrao za reprezentaciju, dajući sve od sebe na poziciji zadnjeg veznog igrača u čak 55 utakmica, najbolje godine svoje nogometne karijere Vukojević je proveo u ukrajinskom klubu Dinamo Kijev. Tamo mu je jedan od boljih prijatelja bio legendarni igrač Andrij Ševčenko, danas izbornik ukrajinske nogometne vrste. Upravo s njim će se Vukojević nakon duljeg vremena naći u Zagrebu, a nakon što se prisjete zajedničkih dana u Ukrajini, svaki kreće na svoju stranu, Ševčenko na onu prvog čovjeka ukrajinske momčadi, a Vukojević u žestoko navijanje za hrvatsku reprezentaciju. U razgovoru za Studio iskusni nogometaš otkrio je i svoje planove za skori kraj igračke karijere koji će dočekati u dresu bečke Austrije, ali i koliko uživa u bračnom životu s bivšom Miss Hrvatske Andrejom Ćupor i u ulozi oca njihovu troipolmjesečnom sinu Luki.

- Svaki nogometaš zna kako je velika stvar igrati pred svojom publikom. Uostalom, nogomet se i igra zbog navijača, a posebno je velika čar igrati pred publikom u Maksimiru. Zato ne treba posebno ni naglašavati da ću i sam biti na tribinama i navijati iz svega glasa. Ovo je ipak neki novi početak, nadam se da je sad uistinu dosta nereda i izgreda huligana i da je ispred nas neka nova lijepa priča kakvu je naša reprezentacija i zaslužila - siguran je Vukojević.

Ukrajinski izbornik

Kad je u pitanju rezultat, kao i svi, Vukojević se nada pobjedi, koja je, unatoč kvaliteti ukrajinskih igrača, ali i izbornika, smatra, vrlo izvjesna.

- Novi ukrajinski izbornik moj je nekadašnji suigrač i prijatelj Andrij Ševčenko, koji pokazuje izuzetnu trenersku kvalitetu. Sigurno ćemo se vidjeti u Zagrebu prije utakmice i malo podružiti. U svakom slučaju, bit će teško, ali nadam se pobjedi - najavljuje nogometaš.

Tijekom vremena provedenog u reprezentaciji Vukojević je izmijenio tri izbornika, a dosadašnjim rezultatima Ante Čačića je, kaže, zadovoljan.

- Čačić je dosad kao izbornik opravdao povjerenje. Donio je dobru atmosferu u reprezentaciju, koliziju među igračima. Dečki igraju prilično dobro i nadam se da će na svjetskom prvenstvu u Rusiji imati bolji rezultat nego u Francuskoj gdje nismo imali sreće s Portugalom - priželjkuje Vukojević.

A na sam spomen Ukrajine i vremena provedenog u Kijevu, nogometaš, s nostalgijom, napominje kako Ukrajinu smatra svojom drugom domovinom.

- Te godine koje sam proveo u Ukrajini kao igrač Dinamo Kijeva zasigurno su najljepše razdoblje moje karijere. Za početak, Ukrajinci su super narod i nama vrlo bliski po mentalitetu. Kijev je vrhunski grad koji mladom čovjeku pruža mnogo toga. Drago mi je zato što sam pročitao kako se hrvatski i ukrajinski navijači dobro slažu te kako su se dogovorili da ova utakmica prođe bez izgreda i da se umjesto toga druže u Zagrebu - ispričao je Vukojević.

Beč je divan

Od hrvatskog dresa Vukojević se oprostio 2014., nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu. To je, kaže, bila vrlo teška i emotivna odluka, no danas ne žali zbog toga.

- Dao sam najbolje od sebe za reprezentaciju i u 31. godini odlučio da je dosta. Otišao sam na vrijeme, ponosan na godine provedene u reprezentaciji i nikad nisam zbog toga požalio. Dao sam uistinu svoj maksimum. Bolje je otići na vrijeme i reći hvala - napominje.

Svoje zadnje mjesece u bečkom klubu Austria provodi opušteno. Zbog ozljeda u posljednje vrijeme manje igra, no gradom je i dalje oduševljen.

- Beč je fantastičan grad, a što je najbolje, blizu je kuće, što je u mojim godinama vrlo bitno, s obzirom na to da živim na relaciji Zagreb - Beč jer moja je obitelj u Zagrebu - objašnjava.

Do isteka ugovora s Austrijom ostalo mu je još dva mjeseca, a to bi ujedno trebao biti i kraj njegove igračke karijere. No, svakako nije i kraj njegove nogometne karijere.

Dinamo i ja

- Na ljeto će se sve znati. Ili će to biti kraj karijere kao igrača ili će stići neka egzotična ponuda. Ipak, kraj je izgledniji i bliži. Upisao sam Akademiju HNS-a i upravo polažem za A licencu, a B sam već završio. U budućnosti se sigurno vidim kao trener, sportski direktor, u omladinskoj školi, nekoj mlađoj kategoriji... Nogomet je moj život - tvrdi Vukojević.

Iako je planirao karijeru završiti u zagrebačkom Dinamu, gdje je i počeo, to se nije ostvarilo.

- Nije mi žao što kraj nisam dočekao u Dinamu. Svoje najbolje godine dao sam Dinamu, i to u dva navrata. Dinamo je moja najveća ljubav i tko zna, možda se i vratim, ali na neku drugu funkciju. Puno njih je to napravilo - smatra Vukojević.

Najljepši poklon za kraj karijere mu je, reći će, rođenje sina Luke.

- Lukinim se rođenjem zatvorio krug, i onaj životni i igrački. Sve se lijepo zaokružilo. Jako sam sretan što sam postao otac pa kad završim karijeru, počinjem novi život s obitelji, a mislim da je to najbolji novi početak. Kad god dođem u Zagreb, uživam u svakom trenutku sa sinom i suprugom, pa čak i pelene mijenjam s ljubavlju - naglašava.

Slično kao i Vukojević, kraju igračke karijere bliži se i njegov kum Eduardo Da Silva. No, druženja s njime bit će u budućnosti rjeđa jer nakon ukrajinskog Šahtjora Dudu je otišao u Brazil, gdje nakon završetka karijere nastavlja i život.

Na pitanje što smatra najvećim uspjehom svoje karijere, Vukojević spremno nabraja:

- Najveći je uspjeh što sam odigrao sve što jedan igrač može. Bio sam u velikom klubu, odigrao 55 utakmica za reprezentaciju, bio sam na svjetskom i dva europska prvenstva, igrao sam s najvećim svjetskim igračima. Uglavnom, ostvario sam sve svoje dječake snove - zaključio je Ognjen Vukojević.

ELIPSO

Izdvajamo