Ljubiteljima društvenih mreža blogerica Mateja vjerojatno je već poznata pod imenom Wibbly Wobbly Lifestyle, no mnogima je zapela za oko nakon nedavne fotografije i posta koji je podijelila.
Naime, healthy i lifestyle blogerica na Facebooku je podijelila fotografiju u grudnjaku čemu inače nije sklone, ali je odmah i objasnila zašto se ovaj put na to odlučila.
Njezin post prenosimo u cijelosti.
'Da, upravo sam stavila svoju sliku u grudnjaku na Facebook.
Zašto?
Pa podosta je očito da je nešto neobično na ovoj slici. Zavoji i šavovi na curi od 24 godine. Prva pomisao - plastična operacija. Ali zašto samo na jednoj?
E pa ispričat ću vam svoju priču, u nadi da ćete se pokrenuti i pregledavati se.
Imala sam 18 godina, zdrava k'o dren, ništa u životu mi nije falilo. I tako ja jednu večer, odlučim napraviti samopregled. I eto, napipam kvržicu. Sjećam se kao da je jučer to bilo, samo su mi suze krenule jer sam naravno pomislila da imam rak, svima bi to prvo palo na pamet. Plakala sam dobrih pola sata ako ne i više, onda sam malo došla k sebi i kao i svatko, otišla sam do mame da joj kažem što sam napipala. Naravno, nju je isto hladan znoj oblio, ali trudila se to ne pokazati, rekla mi je kako je i ona imala kvržicu koja je bila dobroćudna i da je sve uredu bilo i da ćemo otići kod doktora i na ultrazvuk da vidimo o čemu je riječ. Tako smo i napravile – bila je mala i dobroćudna kvržica.
Naravno svima je pao kamen sa srca, a doktor je rekao kako svakih 10-12 mjeseci moram dolaziti na kontrolu – je li naraslo, smanjilo se ili ostalo isto.
I tako ja svakih godinu dana na pregled i svake godine nova kvržica. I evo, 6 godina kasnije, ja imam 7 kvržica. Zašto? Ne zna se, jednostavno sam podložna.
Zašto sam tek sada operirana? Jednostavno, fibroadenom mi je od 1cm pola godine narastao do 1.8cm, a onda još 2 mjeseca poslije je narastao na 2.2cm i izbočivao mi se iznad površine kože.
Fibroadenom je dobroćudan tumor i nema potencijala postat zloćudan, ali jednostavno je prebrzo narastao. Maknula sam taj i još jedan (taj šav je ispod grudnjaka, kod pazuha).
Meni je stvarno smiješno, ali ja se nisam bojala operacije, niti sam se bojala da će postati zloćudno. Ono što je mene mučilo je – OŽILJAK. I tako se glupo osjećam svaki put dok to izgovorim/napišem. Zdravlje mi je u pitanju, a mene brine ožiljak. Ja suze lijem radi ožiljka dok postoje ljudi s opasnim zdravstvenim stanjem. Sama sebe sam se sramila i još uvijek se sramim što je meni to najveća muka u životu bila. S jedne strane se razumijem, ipak sam mlada, još uvijek ne u potpunosti izgrađena osoba koja traži sebe, točnije, samo mane vidi na sebi. Vjerujem da to čak ni s godinama ne odlazi, jednostavno nam je svima bitan naš izgled. Ali zdravlje je najbitnije, koliko god sad zvučim kao stara baba.
Jedino što mogu reći je da sam sretna što imam toliku podršku svoje obitelji, prijatelja i dečka zbog kojeg se osjećam prekrasno i voljeno bez obzira na to koliko šavova imala na sebi. U bolnici sam bila -jedan dan i doslovno u tih 7-8 sati koliko sam bila tamo nisam mogla posložiti kad da ko dođe me vidjeti koliko su se ljudi brinuli za mene i htjeli mi doći i biti podrška i ne dat mi da kroz ovo prolazim sama. I dok ovo pišem mi se stisnulo grlo i oči napunile suzama radosnicama. Stvarno ne mogu tražiti ništa više u životu.
Sretna sam.
Narančasta sam zbog antiseptika, jučer je operacija bila i jednostavno ne mogu to isprati kako spada.
Ako bilo tko ima kakvo pitanje, pišite u komentare ili inbox.
Sve vas volim, i zapamtite - Save the women, not the boobs.'