Nakon sedam godina provedenih na svjetskoj modnoj sceni, 13 naslovnica prestižnog Voguea, suradnje s najvećim dizajnerima poput Karla Lagerfelda i Toma Forda, najuspješnija hrvatska manekenka Kristina Šalinović odlučila se povući iz modnog biznisa. Djevojci iz Makarske koja je nevjerojatnom brzinom počela postizati uspjeh u svjetskim prijestolnicama mode poput Pariza, Milana, Londona i New Yorka, tek je 26 godina. I upravo zato je apsurdno zazvučalo kada je najavila svoje umirovljenje.
Mlađe kopije
- Istina, zvuči smiješno. Bolje je reći da sam odlučila objesiti štikle o klin. No stvarno već duže vremena razmišljam o tome, zadnje dvije godine. Nažalost, situacija je sada takva, što je najbolje opisala moja bivša draga menadžerica rečenicom: ‘Nikad više modela, a nikad manje posla’. A time i novca. Prije se lako moglo zaraditi 10 tisuća eura, a sada vam je zagarantiran tek minimalac od 150 koji nam isplaćuju. Nekad si za editorijal mogao dobiti na lijepe oči, za odrađenih deset strana 300 funti, a sada je to tri puta manje, ako ih i dobiješ. Ljudi misle da sam plaćena za svaki Vogue, a od 13 njih ni za jedan nisam bila plaćena, jer je to čast. Na taj način ti i gradiš svoj book, svoj životopis, a tebi on mora uvijek biti ispunjen slikama. I biti u Vogueu je reklama puno veća nego što je sam sebi možeš platiti - objašnjava Šalinović. Pa iako ju je moda i dalje veselila, smanjena zarada i nesmiljena konkurencija u djevojčicama koje su ušle u taj biznis djelovala je za ljepoticu iz Makarske demotivirajuće.
- Ako netko misli kako modeli nisu iskompleksirani, varaju se. Zapravo su to žene koje imaju najviše kompleksa. Kako i ne bi imali kada dođeš na casting sa svojih 26 godina i dođe curica od 16 koja ima sličan izgled kao ja, slične crte lica. Jako je lako naći sličnu osobu i naravno da će uzeti nju jer ima manje iskustva i samim time je jeftinija za klijenta. I nakon nekog vremena s obzirom da imam 26 godina, razmišljala sam, što se sada i ostvarilo, što ću u budućnosti raditi da si osiguram jednog dana mirovinu, a opet da osjetim jednako veselje kao na početku manekenstva. A tada sam bila stvarno presretna. Ali nakon nekog vremena izgubiš taj entuzijazam. A ja sam naučena ili napraviti 100 posto ili nikako. I zato sam se odlučila povući dok imam ime i dostojanstvo, nego zeznuti na kraju karijeru i postati predmet izrugivanja - govori Šalinović.
Frizerka na putu
Na modnu scenu, onu inozemnu, stigla je 2009. Bilo joj je tada 19 godina, no unatoč brojnim ponudama nije se htjela početi ozbiljnije baviti modelingom dok ne završi srednju školu. Tek kada je završila za frizera i vizažista, s nekih 19 godina odlučila je otputovati van. Već u listopadu 2010. dobila je čast koja se pruža tek malobrojnima - u Parizu je otvorila reviju Marca Jacobsa za Louis Vuitton. I danas to smatra svojim najvećim profesionalnim uspjehom.
- Znam da svima to izgleda kao streloviti uspjeh, ali prvih godinu i pol nije mi bilo ni najmanje lako. Imala sam plavu kratku kosu i nisam baš dobivala poslove iako sam uspjela raditi s Lorenzom Rivom, jednim od najstarijih talijanskih dizajnera. Imala sam ponudu i za Armani, ali nažalost nisam dobila taj angažman. Prolazila sam kroz svakakve faze, no na kraju na van se vidi samo uspjeh - odgovara. No ipak u samo godinu i pol uspjela je dogurati do 29. mjesta na listi najboljih svjetskih top-modela, u međuvremenu je radila i za Channel, Yamamota, snimila naslovnice Harper’s Bazaara...
- Kada uđeš zrele glave u posao, a to ne možeš kada ti je tek 15, 16 godina, i znaš se postaviti, puno lakše možeš odrediti u kojem će ti smjeru ići karijera. Ako si dijete, što i jesi sa 16, realno si do prije tri godine ispred televizije jeo Čokolino i gledao crtiće, naravno da je s tobom lako manipulirati. Ja se primjerice nikad nisam htjela slikati gola i ostala sam pri tome. A koliko god ja cijenila tu kulturu, kreativnu, maštu, nažalost, sada se u tom svijetu jako puno toga promijenilo. Sada samo uspijevaju cure koje su kćeri poznatih osoba poput Gigi Hadid i Kendall Jenner. To su djevojke iz bogatih familija koje nemaju pametnijeg posla, pa se bave time, a ja znam jako puno cura iz Milana koje su prelijepe i ne mogu se probiti. Drugo što se traži je da ste prisutni na društvenim mrežama i da imate puno sljedbenika. Prijateljica mi je ispričala kako je na jedan casting za kampanju za donji veš stigla prelijepa djevojka, prava bomba. No posao nije dobila jer nema profil na društvenim mrežama. Angažirali su umjesto nje ‘srednju žalost’ koja ima 15, 20 tisuća sljedbenika na svom profilu, to je sada cijela poanta posla jer je to njihova velika besplatna reklama i idu za tim - kaže Šalinović. Progovorila je i o opasnosti anoreksije posebno za mlade djevojke koje još nisu formirane ličnosti.
- Teško je kada te netko non stop procjenjuje, ali to je dio posla. I sada je samo pitanje koliko si ti zreo i jak u glavi i koliko to možeš dobro prožvakati. Čula sam priče od svoje tadašnje cimerice, kako su neke djevojke jele ili možda bolje rečeno pile komadiće vate natopljene narančinim sokom.
Kristina Šalinović s dečkom Enricom Miglioratiom, foto: Livio Andrijić / EPH
Stiskanje trbuha
Naravno, nitko ne želi pričati o tome dijelu, nego samo kažu, premršav si, idi doma. Predebeo si, idi doma. Onda se ta jadna djeca poplaše i misle da su oni krivi. Pa i ja sam uhvatila sebe prije, tri četiri mjeseca, kako kad jedem konstantno stišćem trbuh jer na snimanjima morate biti potpuno ravnog trbuha, to vam usade u glavu. Kad se osvijestiš, brzo to prođe, ali ako vam to usuđuju kao tinejdžeru, to može otići u totalno krivom smjeru - govori Šalinović koja je i sama izrazito vitka. Visoka je 181 centimetar i teška oko 54, 55 kilograma, no njoj je te mjere kao i kameleonsko lice koje krase nebesko plave oči, genetika dala. No kao vrlo mladoj djevojci njezina prirodna mršava građa bila je veliki teret.
- Ima lijepi broj tetovaža, nije bitno koliko ih je. Oduvijek sam to vidjela kao jednu divnu umjetnost. Svaka moja tetovaža ima svoju priču i označava jedan period mog života. Među najstarijima je violinski ključ u obliku srca i jedna je od onih koja mi je najvažnija. Jer, kada sam bila u srednjoj školi, vršnjaci su me dosta maltretirali. I dandanas čujem svakakve povike, no tada mi je bilo grozno i nalazila sam utjehu u glazbi. Vikali bi mi: ‘Vidi ove što je mršava, vjerojatno šmrče, vjerojatno se drogira, vjerojatno stavlja prste u usta’. Dobacivali bi: ‘ Pojedi nešto, zašto ne jedeš’.
Talijan u Zagrebu
I kada sam stavila svoju prvu tetovažu, bilo mi je 19 godina, počela sam se osjećati puno sigurnije u svojoj koži. I tu je ljubav krenula. Tako sam upoznala i svog dečka Enricea jer sam se došla kod njega tetovirati kad sam bila u Milanu - priča Kristina. Tada još budući par počeo je razmjenjivati poruke, izlaziti na piće, koncerte i na kraju su započeli romansu koja traje posljednje dvije godine. Kako je Enrico Migliorati cijenjeni talijanski tattoo majstor, a Kristina se ionako mislila povući iz manekenstva i vratiti u Zagreb, pala je odluka da pokrenu zajednički biznis. Tako su prošli tjedan u Petrinjskoj ulici u Zagrebu otvorili studio za tetoviranje Nero Ink, a uskoro će Šalinović otvoriti frizerski salon također u strogom središtu Zagreba koji slijedi najnovije svjetske trendove.
- Da, može se reći da sam dovukla Talijana u Hrvatsku. Ma zapravo Enrico nije došao samo radi mene. Kada je došao sa mnom proslaviti Novu godinu u Zagreb, rodila mu se ljubav u Hrvatskoj. Voli naš mentalitet, nismo glasni, imamo nekakav opušteni pristup koji mu se sviđa i voli našu hranu. Najdraže mu je kad skuham gulaš ili leću s domaćom slaninom. Obožava naše more, a ove godine planiramo napraviti turneju kroz Hrvatsku i BiH. Dakle, nije samo što sam ja tu, nego mu se sviđa sve u paketu - odgovara podsjećajući s novo odrezanim šiškama na Milu Jovovich u filmu “Peti element”.
- To mi i Enrico kaže - uzvratila je na kraju Šalinović uz smijeh.