IVANA BOBAN

NOVI LJUBAVNI PAR U GLUMAČKOM SVIJETU Glumica iz nove hit predstave HNK priznala ljubav s kolegom: 'Jako sam sretna i ispunjena'

AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 30.09.2017. u 17:42

  • Darko Tomaš / CROPIX

     

    Ivana Boban, glumica zagrebačkog HNK i pripadnica ugledne umjetničke obitelji, kći umirovljenog nacionalnog prvaka Božidara Bobana i kazališne redateljice i profesorice Ivice Boban, od ovog tjedna igra ulogu Mine u predstavi “Tko pjeva zlo ne misli”, koju je u filmu utjelovila legendarna Mia Oremović. Naslov je gotovo pa rasprodan do listopada.

    Ova uloga, dakako, nije neki problem za iskusnu glumicu koja je više od 20 godina u nacionalnom teatru, a djetinjstvo je dobrim dijelom provela kod bake na Marulićevu trgu, pa se i danas živo sjeća posljednjih živućih pripadnika dinamičnog sitnopurgerskog mentaliteta čijeg je duha i nakon Drugog svjetskog rata ostalo u gornjogradskim i donjogradskim građanskim stanovima, po vežama, obrtničkim radnjama i gostionicama za gemišt, škropec i rakiju s nogu. U tom su duhu i neke od legendarnih rečenica iz filma koje su ušle u svakodnevni govor kao kakve poslovice, a nije da nema i onih koji gotovo pa cijeli film znaju napamet jer su ga gledali više od 20 puta.

    Oduševljenje

    - Ni za jedan naslov koji sam u životu radila nisam doživjela takvo oduševljenje unaprijed. Ovo ljeto srela sam skijaša Natka Zrnčića Dima - njegova sestra je asistentica na projektu - čija obitelj ne da zna film napamet, nego kod kuće komuniciraju pomoću Golikovih i Majerovih replika poput one slavne ‘ovde se puno pripoveda, a niš se ne pije’ ili ‘moja žena mnogo ni vredna, ali vređat ju ne dam’. Čisto idolopoklonstvo, kojim se nisam htjela opterećivati da me ne uhvati panika od uloge - govori glumica koja je imala sreću upoznati pokojnu Miju Oremović na snimanju nekog “pilota”.

    - Sjećam se kako mi je bila fascinantna s tim velikim očima, dječjom naivnošću, oduševljenjem. Veselila se tom pilotu kao da je holivudski - prisjeća se susreta s filmskom Minom glumica koja je sama film pogledala 15-ak puta. Redatelj Medvešek uputio ju je da je Mina na sceni kao slon u staklarnici: sva vehementna, puno govori, koliko pojede toliko i popije, usidjelica jakih reakcija, a opet jako naivna osim kad je riječ o penezima u banci.

    - Koje čuva i zapravo je ljubomorna na svoju sestru ‘koja je tak lepa i rihta se, a ona si nemre naći priliku’ - izustila je kao da je ispala iz Golikova filma, nastavljajući ozbiljno:

    Dvoje djece

    - Kako mi je baka iz centra, meni je zagrebački sleng u uhu odmalena, sluhist sam i vrlo sam brzo skinula melodiju i izgovora i glume. Malo je više, međutim, trebalo da se lik stopi s mojoj scenskom osobnošću. Songove smo djelomično koristili iz filma, a dodali smo još neke. Na žalost, ne pjevam kako treba jer ne smijem, Mina falša - kaže glumica, s kojom igra Zrinka Cvitešić kao Ana, Dušan Bućan kao Franjo te Krešo Mikić kao gospon Fulir. U predstavi će biti isječci iz starih reklama i radiodrama kao ilustracija duha Zagreba između dva rata, kada se čitao časopis Svijet, kupalo na Savi i vlakićem koji je davno nestao odlazilo na izlet u Samobor.

    Iz TV projekata najpoznatija po ulozi u seriji “Ne daj se Nina”, a trenutno angažirana u Kulenovićevu “Crno-bijelom svijetu”, Ivana Boban prošle je sezone u HNK igrala jednu od dadilja u “Ljudima od voska”, megauspješnoj i nagrađivanoj predstavi o kojoj su pisale sve vrste tiskovina.

    - Ansambl-predstava, nema velikih i malih uloga, baš tip predstava kakve volim. Matin tekst je izvanredan, što reći. Pisac je tu posve izložio samog sebe, svoj život. Ja zbog toga nisam imala problema na ulici, osobno, na svu sreću, imala sam u životu samo odlična iskustva s dadiljama. Imam odraslu kći od 20 godina, koja studira pravo, i sina od šest godina koji još nije krenuo u školu.

    Ta razlika u godinama između djece je kao da imaš dva jedinca, osobito danas kada smo okruženi raznim gadgetima - govori glumica, u čijoj obitelji nisu samo majka redateljica i pedagoginja te otac glumac velike ličnosti, nego i sasvim posebno mjesto u hrvatskoj i svjetskoj povijesti medicine zauzima njezin pradjed dr. Vatroslav Florschütz. Od mobilizacije do povratka u Zagreb, taj je vojni liječnik za Prvog svjetskog rata vodio dnevnik koji je pod nazivom “Kirurg na fronti” objavio HAZU, a sve zahvaljujući trudu njegove unuke Ivice Boban. Dr. Florschütz, koji je umro 1967. u Zagrebu, ostao je upamćen po tzv. balkanskoj metodi u kojoj kod ranjenika za brži oporavak preporučuje da se koljeno drži polusavinuto.

    Roditelji optimisti

    - Djed je ostavio za sobom stan na Marulićevom te jedan način života, odgoja u kojem se mnogo pridavalo edukaciji, kao i umjetnosti - govori Ivana Boban, koja je jedna od rijetkih glumica koje su imale priliku igrati u nikad obnovljenom zagrebačkom Paromlinu - koncem 90-ih tamo je izvela Stojsavljevićevu “Salomu” u režiji Saše Broz.

    - Paromlin je tada izgledao kao Trnoružičin dvorac. Suludo je što nikad nije iskorišten kao što su Francuzi prenamijenili pariški Beaubourg - kaže Ivana prisjećajući se te stare predstave.

    Iako je iz obitelji kazalištaraca, roditelji nisu isprve mirno prihvatili njezin izbor profesije.

    - Moji su se nadali da ću otići u nekom drugom smjeru. Čak su me, i kad sam upisala Akademiju, nagovorili da nekoliko mjeseci putujem, ne bih li se predomislila. Bila sam pola godine u Americi, dva mjeseca u Rusiji i pet sam mjeseci čuvala djecu u Parizu. Znala sam jezike, završila sam Klasičnu gimnaziju, no putovanje nije utjecalo na moju odluku da radim ovaj maratonski posao s mnogo oscilacija - kaže kći Božidara Bobana, koji je definitivno izabrao glumačku mirovinu dok je Ivica Boban (1942.) vrlo aktivna - na Akademiji, gdje je profesor emeritus, kao i na sceni. Posljednje što je režirala hvaljena je “Viktorija od neprijatelja” u Dubrovniku.

    Pisma i cvijeće

    Glumici koju je uvijek krasila ljepota nalik onoj ljepotica francuskih klasika i danas znaju reći “Joj, još si kao curica”.

    - Smijala sam se kad su mi nakon jedne probe nedavno bili rekli da će mi morati nešto učiniti s kosom jer izgledam previše lijepo za Minu. Rekoh, na to ste trebali misliti kad ste mi dali tu ulogu - kaže glumica, kojoj i danas stižu pisma, cvijeće, zahvale i komentari vezani uz predstavu. Ovo ljeto, kada je nastupala u predstavi “Othello” na Dubrovačkim ljetnim igrama, mediji su, s obzirom na to da je brak ostavila iza sebe, pisali da je s kolegom Lukom Dragićem u emotivnoj vezi.

    - Odgajana sam da svoj privatni život držim daleko od očiju javnosti i sklona sam tome. Svako izlaganje takve vrste stvara mi određenu nelagodu. No, kad nas je neki dubrovački šnelfotograf snimio, a da to nismo ni znali, što smo mogli... Reći ću samo da sam jako sretna i ispunjena. Na sceni pak, kao Mina, sve bih dala da me fotografira i primijeti gospodin Fulir - našalila se glumica, koja u slobodno vrijeme fizičku aktivnost upražnjava kroz satove joge koje ima u teatru. Nekad je predavala scenski pokret, završila je “Anu Maletić” i prethodno prošla brojne tečajeve društvenih plesova. Rijetko konzumira meso, uglavnom jede ribu. Pazi na glumačku duhovnu higijenu, čita, gleda filmove, upućena je u kazališna zbivanja ovdje i vani.

    Noć kazališta

    - I pritom smatram nepojmljivim da se Noć kazališta pomiče zbog 18. studenoga, u zemlji u kojoj je bio vrlo aktivan antiratni teatar, u kojem su glumci obilazili bojišnice. Potpuno je suludo tvrditi da kazalište, koje je oduvijek bilo ogledalo stanja u društvu, u kojem se propituje i promiči istina i istinske društvene vrijednosti, može biti ugroza pijeteta Vukovara ili Domovinskog rata. Upravo se u tom istom kazalištu svojim bivanjem na sceni borimo protiv jednoumlja, agresije neznanja i mraka. Tko danas misli da je teatar mjesto pukog kreveljenja i jeftine zabave, potpuno je pobrkao lončiće - zaključuje.

    Izdvajamo