Dušan Bućan (1976.), kazališni, filmski i televizijski glumac, voditelj “Farme” te natjecatelj showova “Zvijezde pjevaju” i “Tvoje lice zvuči poznato”, od konca ožujka okušat će se u ulozi voditelja showa posvećenog hipnozi na Novoj TV. Koncept emisije “Zvijezde pod hipnozom” takav je da voditelj Dušan Bućan i hipnotizer Timoteo Crnković u studiju jednom tjedno ugoste hrvatske celebrityje i ponekog skeptika koji su pristali proći kroz proces.
- Riječ je o scenskoj hipnozi, ne o hipnoterapiji. Gosti, prema uputama hipnotizera, ulaze u stanje opuštenosti, stanje izvan dnevne konfuzije misli u kojem imaju mogućnost koncentrirati se isključivo na jedan zadatak. Svi zadaci koje ćemo im ponuditi bit će na razini zabave, nikoga nećemo poleći na kauč i pitati ga ima li kakvih seksualnih problema. Recimo, neki će gosti pred kamerama čak i progovoriti kineski - otkriva glumac Bućan koji će uskoro zaigrati u Čehovljevu “Ivanovu”, što će biti prva režija Litvanca Eimuntasa Nekrošiusa u zagrebačkom HNK.
- Igram Borkina, upravitelja Ivanovljeva imanja i njegova daljnjeg rođaka. Jedan dosta živahan lik, dobre životne energije. Frajer je, naime, prešao 30 kilometara s puškom i s osam čaša rakije u sebi... sviđa mi se. Definiran je - smije se glumac koji se ne treba puno prilagođavati za ulogu Borkina, s obzirom na to da je i sam zemljoposjednik na imanju 60-ak kilometara od Zagreba. Bućani su, inače, podrijetlom graničari s Korduna i odlučio je život provesti na djedovini, 20 kilometara od Kupe. Svaki dan putuje na posao sa sela u grad.
Život na selu
- Imam kuću od 150 kvadrata, podrum, jedna etaža, potkrovlje i bok. Grijem se na drva, sam ih skupljam i cijepam. Jednu zimu sam se bio zeznuo, imao sam polusirova drva i bilo mi je hladno. Rekao sam, ne’š majci više, tako da sad u proljeće i ljeto skupljam suhe grane i nije mi zima. Kad živiš u prirodi ništa ti nije nadohvat ruke, o svemu moraš unaprijed misliti, sve uzimaš u dvostruko. Tvoj odnos prema stvarima ukratko je drugačiji - kaže glumac koji ne voli ni vrt ni motiku i nikakvu hranu sam ne proizvodi.
- Na Kordun sam otišao zbog životinja i prirode. Igram se Pečorina... uzjašem konja, obilazim šumu i ladanje. Još kao dijete sanjao sam da imam ergelu. Zasad imam tri konja: Samsona, Hanu i Zou, ždrijebe. Zatim četiri psa: tornjaka, njemačkog terijera i dva mješanca. Postoji i mačka, ali ona dođe i ode. Malo je kod mene, malo u selu.
Nije uvijek sve idilično kako se čini kad se na seoski život gleda iz perspektive histerije gradske vreve.
- Da, da... zna biti naporno, kuća je rupa bez dna, gradiš ovo, gradiš ono. Voziš sat vamo, sat tamo. Ponekad ti se ne da, umoran si poslije nekog snimanja...
Uskrs u HNK
Dušan Bućan od 2007. godine član je zagrebačkog HNK, gdje je u posljednje vrijeme igrao u predstavi “Lulu” koju je prema Wedekindu režirao Jernej Lorenci. Kod Lorencija je Bućan ušao u legendu. U tumačenju jednog od ljubavnika glavne junakinje, u nekom trenutku predstave okreće se leđima publici i na nekoliko sekundi stoji spuštenih gaća. Legenda kaže da je neka gospođa u gornjim ložama u tom trenutku premijere ljutito zalupila vratima lože i napustila teatar.
- Znači od svega što radim moja je guzica ostavila upečatljiv trag? A gospođa, ne znam, možda joj se nije svidjela moja guzica... Ma lako je na sceni skinuti gaće, flaf i doviđenja. Puno je teže na sceni iz sebe izbaciti točnu emociju. Mnogim redateljima prije Lorencija nisam dozvolio da me skinu jer nisam vidio točan dramaturški razlog za obnaživanje. Inače, odlična je bila zafrkancija s kolegama na toj predstavi. Svi glumci ispred mene moraju biti ozbiljni u trenutku kada ja okrenem leđa publici. Pred Uskrs mi je došlo da ih malo zabavljam, ofarbao sam si jaja, jedno u zeleno, jedno u crveno. Neću nikad zaboraviti izraze lica svojih kolega, sjećam se kako se Mirta Zečević savijala da suzdrži smijeh - otkriva Dušan Bućan koji je, među ostalim, sjajno odigrao ulogu Erica Bloma u lijepoj maloj predstavi u režiji Borisa Liješevića “Bella figura” prema Yasmini Rezi.
- Ma razmišljam o tome da je taj lik mladog intelektualca sve ono što ja nisam. Ne volim tu rolu, on je sve što ja mrzim - govori o suzdržljivom liku nesalomljive (malo)građanske distance glumac koji se pojavio u mnogim televizijskim serijama: “Naša mala klinika”, “Bitange i princeze”, “Ljubav u zaleđu”, “ Počivali u miru”, “Luda kuća”, u tinejdžerskoj seriji “Nemoj nikome reći”... Glumom se počeo baviti kao dijete, upisao je dramsku grupu zbog neke starije cure, osmašice koja mu se silno sviđala.
Brojne ponude
- Ne znam gdje je ta cura danas. Ne znam je li me dobro uputila u karijeru ili me zajebala. Možda sam mogao biti neki bogati ekonomist. Jer, da imam pet života, ne bih stigao isprobati sve zanimacije i poslove koji me privlače. No gluma je ipak broj jedan. Daje ti ljepotu da zagrebeš neki život, neki osjećaj, neki lik, da izvučeš iz sebe nešto što inače ne poznaješ. Svi u sebi nosimo hrpu likova, pa je uvijek dobro jednog od tih nekakvih sebe isprobati na sceni. Eto, volio bih da mogu biti i rock zvijezda, ali sumnjam da ću doživjeti da mi 50 tisuća ljudi vrišti ispod bine. Da, volim popularnost, kako ne... - kaže glumac koji u seoskoj idili živi s djevojkom Ivanom Stanić, grafičkom dizajnericom po struci koja se svojedobno bavila gimnastikom na konju.
Tijekom dosadašnje glumačke karijere mnoge su ga gospođice i gospođe tražile i sanjarile o njemu.
- Dobio sam više zanimljivih ponuda preko društvenih mreža. Ponajviše je ponuda, pa i za brak, stizalo, zamislite, nakon - realityja “Farme”. Neke starije gospođe uglavnom su mi nudile više od toplog krila i ramena za plakanje, među ostalim, ponudile su se da me zbrinu. Jedna starija kolegica, nije izvođačica i već je u penziji, rekla mi je nešto vrlo zanimljivo. Da sam “vrijedan grijeha”. Dobro zvuči... - nasmijao se Bućan.