Ipak ne. Nisam ušao u super-finale. Volio ih reći da je bilo za dlaku, ali nije. Tu se našlo njih petero, koji su sinoć održali svoje završne nastupe u skijaškom centru Levi na ivici Polarnog kruga na sjeveru Finske. Na kraju se ispostavilo presudnim ono što se od početka naslućivalo - internet glasovi su odlučili one najuspješnije, tako da su njih petero: Malezijac Harith Iskander, Filipinac Alex Calejja, Indijac Mino van Nassau te David Kilimnik iz Izraela i Katerina Vrana iz Grčke.
Na ovoj web stranici će se moći vidjeti njihove nastupe te svojim glasom podržati osobu za koju mislite da zaslužuje status Najduhovitije na svijetu, na ovom takmičenju koje organizira Laugh Factory iz Los Angelesa. Moj glas odlazi kolegici iz Grčke. Što se mene tiče, završio sam negdje na sredini tablice, između 9. i 11. mjesta; jednostavno - broj glasova sa interneta je bio nedovoljan za kombinaciju bodova dobivenih na nastupu, koji je bio na razini 8/10 i doista ispod mojih očekivanja. Bio sam dobro prepoznao potrebu da domaću publiku nasmijem šalama vezanih uz neke lokalne teme i karakteristike, kao i onima koje su baš univerzalne.
Međutim, zaključak je, sadržajno gledano, da ljude van Balkana baš previše i ne zanimaju neke naše osobine, a Fince (i ogroman broj Malezijaca, koje je na ovaj show nekako prizvao ondašnji kolega!) još uvijek ne interesira Donald Trump.
Ne znam da li me tješi ili dodatno rastužuje činjenica - i da sam imamo skoro savršen nastup, ne bih ušao u super-finale. Nakon mog nastupa sva trojica iz žirija odali su mi priznanje da sam bio među par 'the smartest' nastupa u toj večeri, a dvojica su imali identičan savjet - uključi se u neku satiričnu produkciju! Treći je pak poručio da se jednostavno usmjerim na univerzalne teme, jer je to jedina perspektiva za jednog 'imigranta' na zapadna tržišta. Iako tehnički ima pravo, radije ću se put savjeta prve dvojice iskusnih kolega. Ostaje samo pitanje da li kod nas ili negdje na Zapadu?
Za ovo drugo bih morao krenuti, možda ne od početka, ali bih svakako za početak trebao potrošiti nekih pola godine na dovođenju svog engleskog u prvi govorni jezik. Bez obzira što ga govorim jako dobro, njegova upotreba na sceni zahtjeva trenutno i potpuno izbacivanje svog materinjeg jezika iz sustava! A kakvo je samo to druženje bilo! Namjerno kažem druženje, više nego li natjecanje, jer je kao organizacija, ovo ipak bilo ispod razine originalne ideje i poprilično pretencioznog naslova Naduhovitija osoba na svijetu (The Funniest Person in the World!
Improvizacija je dobrodošla u komediji, ali samo na sceni, dok je u organizacijskom dijelu nešto što treba izbjegavati! Ni meni ni mojim kolegama nije jasno kao to da je jedna od najvećih produkcija komedija u svijetu Laugh Factory iz srca Hollywooda sebi dopustila toliko propusta?
Jedan od primjera koliko američke kolege baš i nemaju znanja o ostatku svijeta je i taj da smo svi koji smo ušli u završnicu ovog natjecanja dobili ček (ček!) od tisuću dolara. Međutim, za unovčavanje tog čeka u europskim bankama treba nekih pet do osam tjedana i uz naknadu od nekih 120 eura! Pored toga, imena na tim čekovima su ona koja koristimo na sceni, a ne ona koja imamo u dokumentima, tako da sam ja u banku ponio i osobnu i vizitku na kojoj piše Pedja. Pravila su se mijenjala nekoliko puta tijekom ovog natjecanja, a i samo prebrojavanje glasova je na kraju bilo dovedeno u pitanje, s nekim još uvijek otvorenim tavkama.
Pored toga, među komičarima je postignut konsenzus da je glasanje na internetu pogrešna stvar te da ga treba zadržati samo i jedino kao inicijalno predstavljanje komičara u natjecanju. Sve ostalo treba prepustiti žiriju i publici - uživo!
Moje mišljenje je da je Katerina Vrana iz Grčke najduhovitija među nama komičarima, međutim ogromni projekt iza kojeg stoji malezijski kolega Harith Iskandar bi u konačnici mogao polučiti uspjeh koji on toliko želi! Ostale finaliste ne bih komentirao, jer sam imao svoje favorite.
.jpg)
Njemački comedy superstar Michael Mittermayer te Irac s australskom adresom Jimeoin, nisu ušli u super-finale, a ni meni ni dijelu komičara nije jasno kako? Sustav bodovanja je svakako prekompliciran, jedino nam nije jasno je li to napravljeno namjerno ili je još samo jedan u nizu propusta u organizaciji ovog svjetskog natjecanja. Oduševio me finski kolega Harri Soinila s, po meni, najinteligentnijim nastupom te večeri, a najveseliji je bio Brazilac Murilo Couto, koji je prekršio sva pravila oko izbjegavanja psovki!
Posebno priznanje bih odao slovenskom kolegi Tinu Vodopovecu koji je s uvjerljivo posljednjeg mjesta po internetskim podovima, izvanrednim nastupom sebi priskrbio komplimente žirija i mnogo bolji konačni plasman na kraju!
Zaključak - ako želiš svjetsku karijeru, moraš biti dio svijeta.
Domaća stand-up komedija, iako rastuća, nije dio te svjetske mreže, već još uvijek egzotična destinacija u koju ponekad svrati netko od njih te iz koje dolaze jako talentirani komičari, ali za koje se vidi da im nedostaje utakmica u nogama na gostujućem terenu.
Amerikanci?
Da bi u stand-up komediji napravili nešto što će doista biti i svjetski relevantno - morat će malo više slušati taj svijet, a malo manje - samo sebe. Prvi čovjek ovog natjecanja Jamie Masada, vlasnik i osnivač Laugh Factoryja, priznao je propuste, i one tehničke i one filozofske te prihvatio moju ponudu da mu napravim elaborat s analizom i preporukama kako bi to trebalo izgledati sljedeći put.
Wish me luck! I na kraju, najbolji mogući kraj turneje - nastup za naše ljude i regionalna stand-up defloracija Helsinkija. La Commedia è finita!