Glumca Sretena Mokrovića od listopada opet gledamo u televizijskoj seriji “Crno-bijeli svijet” čija se druga sezona počela prikazivati. Rođen 1957. u Zagrebu, iskusan glumac sa simpatijama gleda na Kulenovićev projekt, budući da serija govori upravo o vremenu njegove mladosti, vremenu Novog vala.
Od Kavkaza do ADU
- U to je vrijeme Zagreb bio središte važnih događanja, Teatar ITD bio je okupljalište mladih koji su voljeli kazalište, svijet se događao u trokutu Mali Kavkaz - Zvečka - Blato, gdje si mogao sresti profesore s Akademije, sve u blizini HNK gdje su gostovale predstave s BITEF-a koje su mi u umjetničkom smislu formirale ukus. U to vrijeme sva moja pažnja bila je usmjerena prvenstveno na glumu, dani su se provodili na predavanjima na Akademiji, pauze u spomenutom trokutu, a večeri na predstavama u kazalištu. Tako da sam se najviše i družio s kolegama s klase, ali također, iako možda manje nego prije, i s prijateljima iz gimnazije. Upoznao sam puno krasnih mladih ljudi, na tulumima sretao tadašnje zvijezde u nastajanju, Džonija, Davorina Bogovića, Mirka Ilića… - sjeća se danas Sreten Mokrović koji ranih 80-ih nije poznavao kolegicu Anicu Dobru, kultno lice televizije i kinematografije 80-ih koja mu danas u Kulenovićevoj seriji igra drugu suprugu.
- Ali sam je gledao kao sjajnu mladu glumicu u mnogim filmovima tadašnje kinematografije. Danas se družimo na setu CBS-a lijepo i prijateljski i uživam gledati kako Anica radi. Mislim da je zaista sjajna glumica i divan partner - hvali kolegicu glumac koji je Zagrebom vezan i rođenjem i odrastanjem. Loza Mokrovićevih podrijetlom je iz Kraja Gornjeg, mjesta na rijeci Sutli, na granici sa Slovenijom. Sreten Mokrović, rođen 1957. u Zagrebu, potekao je iz neumjetničke obitelji, a u svijet glume uvukla ga je njegova spontanost i intuicija u najranijoj dobi.
Djetinjstvo u centru
Majka mu je cijeli radni vijek radila kao službenik za pisaćim strojem, a na natjecanju u brzini pisanja bila je treća u Jugoslaviji, a otac je, reći će, bio vunderkind nemirnog duha koji je mnogo toga započinjao i sve mu je dobro išlo, mijenjao je poslove i gradove, a mirovinu je dočekao kao gastarbajter u Njemačkoj.
- Najranije djetinjstvo proveo sam u centru, pa otud i sjećanja na igre s prijateljem Mirom iz Gundulićeve, na prvi razred u Varšavskoj gdje sam znao zaspati pokraj radijatora na prvom satu. U trećem razredu preselio sam se u Folnegovićevo i promijenio školu. Puno je lijepih sjećanja na djetinjstvo, ljeta provedena na selu kod maminih roditelja. Pored puno divnih ljudi i sjećanja, možda ipak treba izdvojiti događaj kad sam uz očevu pomoć naučio voziti bicikl kružeći oko HNK! - sjetio se glumac koji ne igra na kraju u nacionalnom teatru, a koliko je poznato, više ni ne kruži oko njega.
Prva tri razreda srednjeg obrazovanja završio je u trešnjevačkoj gimnaziji.
Kraval u školi
- U četvrtom pak razredu, iz bunta prema nehumanom školstvu i neadekvatnom razumijevanju profesora za đačke probleme i uopće zbog velikog nezadovoljstva prema društvu i svijetu oko sebe, napustio sam školu i upisao se u večernju školu. Naravno, bez znanja moje majke, ali uz potporu mog prijatelja iz razreda koji je isto tako postupio. Kako mi je tada već bila sazrela ideja o tome da hoću biti glumac, i to samo glumac, vidio sam taj prijelaz kao dobru priliku za pripremu za prijemni ispit i uopće za rad na sebi, čitanju i posvetu glumi. Kako moja razrednica nije shvaćala ozbiljno moj izbor, pitala je moju majku zašto ja napuštam školu kad sam dobar učenik. I onda je doma nastao kraval. Na kraju sam pristao na kompromisno rješenje i završio 5. gimnaziju na Rooseveltovu trgu, gdje je danas muzej Mimara. Ali za mene oko studija nije bilo alternative. Morao sam biti glumac! O drugom pozivu nisam uopće razmišljao - bio je odlučan u tinejdžerskoj dobi. Jer već je kao dječak, na školskim praznicima u trenucima odmora spontano znao recitirati i uživati u tome da se kroz pjesmu izražava. Tada je osvijestio da je upravo to posao glumca i otada poželio postati glumcem. Jedan od Mokrovićevih prvih angažmana na televiziji bio je poštar Duje iz “Poštanskog sandučića”, gdje se pojavljivao uz Slavicu Knežević i pokojnoga Đorđa Rapajića.
TV i film
- Ejti, Pero i poštar Duje što voli vas i štuje. Da, zamislite da me i danas neki prepoznaju kao poštara Duju… Naravno da mi je drago, svima je osmijeh na licu i kažu da nisu propuštali emisiju, da su slali crteže itd. Slavica, Džo i ja smo u to vrijeme zaista bili popularni među djecom i roditeljima i s iskrenim veseljem radili emisiju.
Mokrovićeva filmska te karijera u dramskog programu Televizije Zagreb također je počela ranih 80-ih, pa tako mladog Sretena Mokrovića možemo vidjeti u reprizama serija kao što su “Putovanje u Vučjak” i “Nepokoreni grad”. U njima je bio s generacijom koju su školovali Gavella i Spaić, koja je danas na odlasku.
- TV Zagreb u to je vrijeme imao uistinu zanimljiv dramski program, što serije, što drame... specifične i prepoznatljive, vrlo vješto napravljene u scenarističkom, redateljskom, glumačkom, scenografskom i svakom drugom smislu. “Kuda idu divlje svinje” i “Putovanje u Vučjak” neke su od nezaobilaznih serija. Rad u “Nepokorenom gradu” mi je, ako se dobro sjećam, bio prvi veći glumački zadatak i velik izazov. Pozorno sam pratio rad starijih kolega i učio… naravno i od redatelja Ede Galića - govori glumac koji se gotovo 50 puta pojavio na filmu i na televiziji, međutim nosećih uloga, koje bi ga obilježile, nije bilo do “Loze”, zapravo “Crno-bijelog svijeta”. Nije jedini veliki kazališni glumac koji je karijeru u filmu i u serijama prošao uglavnom kao efektni i sveprisutni sporedni lik.
- Ne treba zaboravit ‘Mamuticu’, gdje sam glumio suspendiranog policajca Božu u dvije sezone serije, ni inspektora Bobana u ‘Dobrim namjerama’… Čini mi se da bi bilo neprimjereno biti nezadovoljan, iako imam želju raditi na filmu… ma sve u svoje vrijeme, doći će i to...- razmišlja.
Nakon završetka Akademije zaposlio se Sreten Mokrović u Zagrebačkom kazalištu mladih na poziv umjetničkog ravnatelja Božidara Violića, a poslije prešao u Dramsko kazalište Gavella, pa onda nakon niza sjajnih ostvarenja u Gavelli, gdje je igrao i u kultnoj Magellijevoj predstavi “Mjesec dana na selu”, opet se vratio u ZKM gdje je pak dosad sudjelovao u nekim od predstava desetljeća kao što su “Moj sin malo sporije hoda”, “Garaža”, Lorencijev “Tartuffe” ili “Kristofor Kolumbo”. Ukratko, igrao je u većini predstava koje su obilježile noviju povijest ZKM-a. Je li ikad požalio što je napustio Gavellu?
- Nisam požalio. Ponekad je promjena potrebna. U ZKM-u sam radio na još nekoliko predstava u vrijeme dok sam bio u Gavelli, tako da me u ZKM-u dočekala prijateljska i radna atmosfera, dobrodošlica od cijelog ansambla… Upravo počinjemo rad na tekstu Ivana Vidića ‘Noćni život’ u režiji Paola Magellija i već smo svi uzbuđeni oko toga i veselimo se probama - najavljuje novi projekt.
‘Izbacivači’
Među ostalim, sudjelovao je Sreten Mokrović i u povijesnoj predstavi 90-ih “Izbacivači”. “Izbacivači” su lansirali Teatar Exit te Marija Mirkovića, Tarika Filipovića i Renea Bitorajca izbacili su u Kerempuh. Jesu li i Mokrovića “Izbacivači” negdje ili u nečemu izbacili?
- ‘Izbacivači’ zauzimaju posebno mjesto na popisu predstava koje sam radio. Po trajanju procesa stvaranja predstave, po uspješnosti predstave koja nas je iznenadila, jer nismo mogli odigrati onoliko predstava koliko je za nju bilo interesa. Po brojnim putovanjima diljem Hrvatske, pa čak i u Slovačkoj, bili smo i u BiH, po druženju uz pikado na turnejama, po publici koja je već znala tekst predstave napamet pa ga je s nama izgovarala i po još puno detalja koji su mi obilježile taj period života. Danas, gotovo 20 godina poslije, najradije se sjećam prijateljstava iz tog vremena.
Sreten Mokrović danas je u drugom braku, oženjen je za violinisticu Lauru Vadjon i u pedesetima je drugi put ostao otac, rodila mu se djevojčica Olga. - Naša Olga je posložila prioritete u našim životima tako da supruga i ja o tome nemamo puno za razmišljati, a vrijeme provedeno s njom je veliko veselje za nas - kaže glumac čiji je sin Ivan iz prvog braka filmski redatelj, a tata se nada da će uskoro zaigrati i u nekom sinovljevom filmu.
Muzika u domu
Budući da je oženjen za violinisticu, svakodnevica Sretena Mokrovića redovito je prožeta glazbom. Laura Vadjon, među ostalim, bitno je utjecala na suprugov glazbeni ukus.
- Donijela je u moj život muziku koju do tada nisam slušao. Danas, osim Dylana, Younga, Beatlesa, općenito rock’n’rolla, slušam Mozarta, Handela, Monteverdija, Vivaldija, Bibera… - tumači muzičke preference glumac koji je tijekom studija bio osnivač glumačke družine Akter, Teatra, dok je posljednjih godina na nezavisnoj sceni izvodio monodramu “Bankar anarhist” o zaduženju u francima.
- Da, sudjelovao sam u osnivanju AKTER-a, s Raletom Milenkovićem sam osnovao MM… Svaki od tih kazališta ima posebnu priču i čini mi se da zavređuje puno više prostora. Do nedavno sam igrao ‘Bankara anarhistu’ po predlošku F. Pessoae. Susreti s ljudima koji imaju kredite u švicarskim francima i koji su gledali predstavu, pritom su bili uglavnom srdačni… Ipak najdirljiviji mi je bio susret s ljudima iz Udruge Franak nakon premjere. Bili su iskreno zahvalni i dirnuti pričom - završava Sreten Mokrović.