Splićanka Nataša Janjić (31) pomalo ulazi u već zrele glumačke godine ali pravu veliku kazališnu ulogu još nije napravila, premda je među najtraženijim i najplaćenijim domaćim glumicama, a glumom se bavi od djetinjstva, kao amaterka u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Danas je tražena i kao filmska glumica, popularna i u susjedstvu, pa je u Srbiji 2009. snimila glavnu rolu Katarine u visokobudžetnom filmu “Sveti Georgije ubija aždahu“. Ukupno je snimila desetak filmova i desetak manjih televizijskih rola, među kojima se ni jedna posebno ne ističe. U posljednje je vrijeme sve više tražena u stranim filmskim koprodukcijama.
Ruzinava zvijezda
Filmovi u kojima je glumila uglavnom se nisu baš proslavili, no to nije do glumice već do naše (a i susjednih) kilave filmske proizvodnje, gdje na sceni, ma o kojoj se temi radilo, nema više od dva autora sposobna da napišu korektan scenarij, a redatelji već šezdeset godina, iz generacije u generaciju, do u beskraj razvlače spore kadrove tankih pričica protkanih nemogućim dijalozima. Nataša Janjić još jedan je od “živih dokaza” da imamo glumce, ali baš nemamo kazališne predstave a osobito nemamo filmove.
U matičnom kazalištu Gavella igrala je protekle sezone u šest predstava a igra i drugdje. Uvijek solidna, no prečesto ne i više od toga, možda zato što njezinu temperamentu ne odgovaraju uvijek redateljski koncepti.
Ovoljetna uloga Ruzinave, nesretne djevojke u dramatizaciji romana Olje Savičević Ivančević “Adio kauboju”, u velikoj ansambl predstavi Ivice Buljana na Splitskom ljetu , trebao bi biti vrhunac njezne ako ne karijere, a onda ovogodišnje sezone, no, sudeći po reakcijama javnosti, već se sad u prvi plan ističe njezina eventualna golotinja a ne uloga i gluma. Natašu Janjić krasi za glumicu izvanredna kombinacija: fizička krhkost i iskričava energija. Ugodnog, no ne i odviše lijepog glasa, ona glumi s puno sluha, sjajno pjeva a instinktivno je u stanju zakružiti i slabiju ulogu. Kad bi pronašla redatelja s nešto više erosa, zacijelo bi mogla iznijeti mnogo širi spektar emocija nego što ga iznosi sad.
Idealna Antigona
Kako bilo, Nataša Janjić ima potencijal za velike tragične uloge. Od klasičnih, dobro bi joj pristala Antigona. Hoće li zaigrati takvu koju, ostaje da se vidi. Jasno je da zasad nije pronašla redatelja koji bi je redovito uzimao u svoje predstave, nego “luta”, sve dok valjda jednom napokon ne nabasa na pravog. A kad je film posrijedi, još će se dulje načekati.
IVA MIHALIĆ (27)
Lani je osvojila Zlatnu arenu u Puli za ulogu u Matanićevu filmu “Ćaća”. Za potrebe iste se, dakako, razodjenula, jer kakav bi to bio hrvatski redatelj kad glavnoj glumici ne bi naredio striptiz. Kao da i ovi mlađi slijede prastari obrazac Antuna Vrdoljaka, koji nikad nije snimio film a da u njemu ne pokaže makar jedan par ženskih sisa. Kad je kazalište posrijedi, Iva Mihalić je pokazala talent u Tolstojevu “Ratu i miru”, koji je u zagrebačkom HNK režirao Tomaž Pandur. Krasi je mekan, pamtljiv glas, scenom se kreće dosta prirodno, a nedostatak iskustva nadoknađuje stanovitom “samozatajnošću”.
DIJANA VIDUŠIN (30)
Dijana Vidušin zaigrala je ovo ljeto više uloga u drami “Odisej” Gorana Stefanovskog u režiji Aleksandra Popovskog. Drama je praizvedena u produkciji Kazališta Ulysses. U predstavi uz hrvatske igraju glumci iz bivših jugoslavenskih republika, Makedonije, Slovenije i Srbije. Dijana Vidušin prešla je u zagrebačku Gavellu iz splitskog HNK, gdje je napravila nekoliko zapaženih klasičnijih uloga u režiji Mateje Koležnik. Krasi je specifičan, ugodan no pomalo unjkav glas, prirodna vedrina na sceni, pomalo samoironična ekspresija. Ima jednako potencijala za komične i dramske uloge, a za tragičnu junakinju pomalo je odviše “uzemljena”.
IVANA ROŠČIĆ (33)
U ansamblu predstave “Dantonova smrt” Georgea Buchnera, koji na Dubrovačkim ljetnim igrama Oliver Frljić režira kao posljednju, treću ovoljetnu premijeru, jedina glumica bit će Ivana Roščić. Posrijedi je veoma energična glumica, emotivna ali i čvrsta. Najbolje joj pristaju uloge pomalo šutljive, s puno unutarnje “mimike”, stanovita suspregnutost iz koje naglo pristigne emocionalna oluja, nagle promjene tona. Glumila je u više od 15 filmova, mnoge TV uloge, no pravi njezin glumački raspon može se “pročitati” tek u teatru. Što je bliže gledatelju, to je uvjerljivija, a ispred kamere nekamo nestaje njezina energija.