Na ulazu u studio Jadran filma gdje se snima kulinarski show Nove TV Masterchef Hrvatska , s ulaza vas zapuhne miris hrane. U subotu je mirisalo po egzotičnim začinima, a ekipa koja radi show jela je na klupama ispred studija i gledala na velikom ekranu što se unutra događa.
Trenirana strogoća
Tamo su, naime, natjecatelji koji su preostali u finalu bili na još jednom testu tročlanog žirija.
Jedan od ponajboljih hrvatskih chefova, Tomislav Gretić, mladi kuharski lav Mate Janković i prekaljeni gastrokritičar i kazališni redatelj Radovan Marčić raspravljali su o jelima koja su netom kušali. Upravo su oni dobrim dijelom zaslužni što je show već nakon prvog tjedna prikazivanja dobio svoju publiku koja obožava njihovu “good cop - bad cop” igru. Često taj “bad cop” ili zločesti policajac ispada upravo najmlađi od njih, 33-godišnji Mate. Na ekranu taj Riječanin izgleda vrlo samouvjereno, ne libi se podignuti glas, natjecatelje gleda pogledom od kojeg im zastaje srce, a gledateljima dah.
Rijetko se smije, strog je, zna poludjeti, ali i pohvalititi natjecatelje. No, dok izlazi iz studija nema niti traga bahatosti kojom ponekad zrači s malih ekrana. Ljubazan je i pristojan i jedino što odaje da ima rockersku, pomalo buntovničku dušu su starke na nogama. Kaže kako je njegova ljubav prema kuhanju započela sasvim slučjano.
Zažalio zbog kuhinje
- Htio sam biti pomorac. Trebao sam ići u srednju školu u Bakru, ali je jedan obiteljski prijatelj, profesor u ugostiteljskoj školi rekao: Ma dođi ti u Opatiju, tu ti je puno ljepše. Otišao sam s njim u kabinet kuharstva. Ne bih rekao da je to bila neka ljubav na prvi pogled ili luda fascinacija, više mladenačka zbunjenost. Imao sam tada 13 i pol godina - priča.
No u nekim mu se situacijama u životu činilo da je napravio kobnu grešku.
- U svojim dvadesetima počeo sam sumnjati u to što radim, jer je bilo jako teško steći afirmaciju i znanje u dosta divljim restoranskim vodama u Hrvatskoj. Tada sam imao nekih dvojbi da li ja to uopće trebam raditi u životu. Možda mi je teško padala i činjenica da moji prijatelji vršnjaci idu na ljetovanja i vikendom su okolo po otocima i zezaju se, a ja u kuhinji padam u nesvijest na plus 45 - rekao je.
Prvi obrok skuhao je još kao klinac. Kako su mu oba roditelja radila, sam bi sebi dovršavao za ručak jela koja je mama kuhala za njega i mlađu sestru. Jednom je tako napravila pileća krilca, a on je pronašao bocu konjaka, jer mu se flambiranje činilo kao fantastična ideja.
Ne želi kuhati kod kuće
- Bilo je toliko odvratno da se nije moglo jesti. Ali točno se sjećam da sam krilca isprao pod vodom i rekao sestri: evo sad možeš pojesti.
- Pojela je, kao mlađa sestra nije imala izbora - smije se.
Nakon što je 1995. završio Ugostiteljsku školu, odmah je počeo raditi u kuhinji. Nije bio ni punoljetan, imao je 17 godina i dva mjeseca. Do sada je promijenio 12 ili 13 poslova, ni ne zna koliko.
- Kada uđeš u neke godine tražiš stabilnost, ali ne bih imao ništa protiv da cijeli život živim nomadski, poput Roma. Obožavam putovati - rekao je.
Prvi put je otišao raditi u inozemstvo u Njemačku. Bio je u restoranu kojeg su držali naši “gastarbajteri”. Tamo je upoznao njemačku radnu filozofiju.
- Radi se, nema stajanja, nema cigarete usred posla i radiš po 12, 13 sati. Ali postoji i human pristup prema radniku, što znači da plaća nikada ne kasni, plaćen si točno za ono što si radio, možeš jesti i piti, postoji prostorija za pušenje. Ti samo tebaš doći i raditi. Ali mislim da sam otišao premlad i nisam bio spreman na tolika odricanja - ispričao je.
Vratio se u Hrvatsku i kako kaže “ćemetao“ po raznim restoranima, a onda otišao na Bermude. Prijatelji su ga pozvali, a on je ostao - šest godina. Tamo je radio u restoranu The Fairmont i shvatio da je timski rad bitan.
- Uvijek si onoliko dobar koliko su ti dobri kuhari - kaže. Dodaje kako je kuharski posao izuzetno težak, zahtjevan, stresan.
- Mislim da su izvan posla kuhari disfunkcionalni i to zbog činjenice da rade satima pod stresom, pritiskom, našpanani, i naravno da dolazi do ‘pucanja’. Kad završiš s poslom oko pola noći, još sav titraš. Ne možeš se odmah prebaciti u normalno stanje. Najčešće sjedneš i popiješ neko piće, i sjediš do dva, tri ujutro. To je nama kao nekim ljudima koji nakon posla dođu kući u sedam. Naš bioritam stoga i kreće puno kasnije. Prošljakamo tek negdje iza deset ujutro - objašnjava Mate.
On u svoje slobodno vrijeme ne kuha. Smatra to poslom i voli misaoni proces koji se događa prilikom stvaranja jela. Ali ne želi ga raditi i kod kuće. Kaže i kako ga ubija ponavljanje i često mijenja svoja jela. Jednostavno nije tip koji bi se ulovio lonaca kad ne radi. U slobodno vrijeme radije sluša muziku. Puno dobre muzike. Trenutno je u fazi slušanja Arcade Firea i jako želi na koncert Manu Chaoa. Kao jednog od najboljih koncerata u svom životu sjeća se “Rage Against Machine” u Ljubljani. Voli i Let 3, Urbana i grupu One Piece Puzzle.
Što misli o ženama kao chefovima? Kaže kako je radio sa ženama kuharicama, ali je stvar u tome što one doista moraju biti tri puta bolje od muškaraca da bi uopće došle u tu situaciju da su chefovi.