Crash nema pojma o čemu piše.

Da, da, mali će Dalmatinac uživati slušajući kako glavni lik crtića govori kajkavski!!!

Inače, zarade autora pravopisa prilično su bijedne, o čemu znam iz prve ruke. I molim te da neukoj raji objasniš koja se knjiga u ovoj banana-državici prodaje u stotinjak tisuća primjeraka...

I kao još jedan zoran primjer kako Pavičić nema pojma o čemu piše: ortografija u Hrvatskoj uopće nije pitanje ideološkog sukoba nego jednostavne i proste financijske matematike a ideologija tu služi samo da bi se nabrijalo i mobiliziralo blentavu raju, jednako kao i ona vječna rasprava o partizanima i ustašama. Pravopis je sam po sebi bestseler, knjiga koja će se prodati sama od sebe u nekoliko stotina tisuća primjeraka, i donijet svojim autorima prilično dobru lovu, a sve ostalo, cijela ta ideološka pozadina oko pravopisa je igra za lumpenproletarijat iz one "kruha i igara". Riječima Malcolma X-a "You've been had. You've been took. You've been hoodwinked. Bamboozled. Led astray. Run amok"."

DŠ, ne govori gluposti... Taj tvoj jezični puritanizam podsjeća na imbecilne scenarije Veljačinih sapunica; pa ne može se dijete koje još ne vlada u potpunosti ni primarnom gramatikom poistovjetiti s likovima koji govore sterilnim hrvatskim standardom. Crtići, barem je tako bilo nekad, imaju pedagošku funkciju, ali prenošenja univerzalnih vrijednosti- dobro pobjeđuje zlo i slično; ne vjerujem da je itko naučio niti može naučiti jezični standard iz crtića...

Junaci u crtani filmovima moraju govoriti hrvatskim standardnim jezikom.

Nikakvi tu lokalizmi nisu poželjni jer mladi moraju naučiti pravilan materinski jezik.

Ne treba dramatizirati niti idealizirati to sa pravopisima, jer najvažnije je da razvoj jezika više nije sputan zahtjevima za unitarizacijom i tvorbom umjetnih standardnih jezika koji ne mogu zaživjeti. I dok se standardni jezik koristi za službenu komunikaciju na cijelom državnom području, ljudi će se i dalje diljem Hrvatske služiti svojim dijalektima i govorima. Tu raznolikost jezičnog izražaja treba čuvati, promicati i potpomagati literalno i scensko stvaralaštvo na dijalektima. Sjetimo se Gruntovčana, Našeg malog mista i dr. Zato je ta materija i zakonski regulirana, pa n. pr. u "Zakonu o HRTV" stoji da je naslov dužan promicati stvaralaštvo na dijalektima hrvatskog jezika. I kad se neki pitaju čemu nacionalni radio i televizija - eto, između ostaloga i za promicanje takvog blaga kao što su jezik, dijalekti, povijest, kultura, znanost, umjetnost i ostale djelatnosti naroda i narodnosti Hrvatske.

Mene najviše iritira ova rečenica:"...junaci govore kajkavski, a negativci perfektnu štokavicu." Pretpostavljam da je Jurica napravio odnosno imao uvida u neko ozbiljno istraživanje i da je dokazao tu tezu o junacima kajkavcima a negativcima štokavcima ili čakavcima. U suprotnom slučaju je šovinist, uskogrudni i uskoumni provincijalni kampanilist i ksenofob jednako kao onaj idiot iz Slobodne Dalmacije koji prorokuje osnivanje "kajkavske republike" i razotkriva slične zavjere nas zlih kajkavaca. Pitam se samo da li Jurica smatra da bi junaci u crtićima trebali govoriti hrvatskim standardnim jezikom koji ne govori ama baš nitko ili bilo kojim drugim narječjem osim kajkavskog; to jest da li ima nešto protiv svim narječja ili samo jednog...

Dementijo, ti su dvoglasi potpuno nebitni!

Kakav slavodobitni naslov...svođenje povijesnog razvoja različitih jezika i ljudskog uma na loše kompjuterske algoritme. Piscu članka je to pitanje prosto ko pasulj (da) i misli kako je inteligentan. Osim što mnogo toga ne zna, još više toga ne razumije.
Kojiput sam bila toliko isforsirana koristiti se engleskim (mada sam uvjerena da bi čuti JP-a da govori engleski bilo prosto i neugodno do bola) da sam shvatila da sam zaboravila govoriti hrvatski. Naprosto si to neću dozvoliti, kao ni svojoj djeci, u svezi čega mogu reći da bi bilo ponižavajuće da govorim ili čujem vlastitu djecu govoriti na način na koji govori Pavičićevo dijete. No, ne bih se miješala, svakako on svoje najbolje zna poučiti. JP je maher s riječima i s njima majstorski lupeta. Ali do jezika je dulji put. Hrvatski, kao i svaki drugi, mijenjao se je i mijenjat će se, samo ne na način na koji predlaže Pavičić i likuje nad situacijom koju smatra gotovom stvari, nego u skladu s pravilima i duhom hrvatskog jezika, što ne znači rigidno, nego prirodno. Putem ljudi i njihove sposobnosti da konsitutiraju jezik - od riječi vlastitog jezika kao i od posuđenica. Svakome ostaje izbor da postane pasivni primatelj finalnog proizvoda algoritama ili ostane čovjek , što znači um. Iako ne znam puno o računalnim pravopisima, čini mi se da ih izrađuju ljudi koji s više poštovanja prilaze svom materijalu kojeg trebaju obraditi, nego što to čini JP kada siluje hrvatski . A ako ćemo pravo reći, isto čini i engleskom.

@indie66 (zgoobiprdane): Nabijem ti Vrabcse u praz(d)nú neukú balkanskú csetverougalnú tintaru. Banano-ledinske YU-kenjare popút tebe i tebi slicsníh valja odmah izpaliti nazad k turkovlashskím prjedkom u BiH-u, Srbiju, Crnu Goru i dalje na iztok. Ondje vam je mjesto. @DrSh-u: Ne che biti. Balkanski cstokavci danas od Kúpe do Tetova govore istim jezikom osovljenim na istoj prozirnój glasoslovnój osnovici. Zato im englezskí dvoglasi u ustih zvucse ploshno, túpo i tovarski prezhivno. Odmah za njimi su svi ostali Slavjeni. Lish njihova djeca odrasla u anglosaxonskomu svietu usvajaju slozheno englezsko dvoglasje naravno i sámocsinno - neovisno o stupnju izobrazbe. Tako ti je to. @Sviem iniem 'slindrisham' jedno pitanje kojeno vam daje, doticsno uzkrachuje, pravo prdhenja o jeziku na ovom mjestu. Csto je znacsenje riecsí 'dokono' i 'nemushto' i od kuda (oblikoslovna tvorba) dolazi ?.....I....svi 'junaci' nikom ponikoshe. Pih.........

Sve će ostati isto, jezik će se mijenjati ovisno o okolnostima, a stručnjaci će voditi svoje rasprave. One s jezikom nemaju veze. Raspravama dokazuju da su stručnjaci za jezik, koji se mijenja neovisno o njihovoj stručnosti. Da li nam treba književni jezik? Ne znam.

Kakve gluposti da bi neki narodi bili više ili manje talentirani za ovo i ono...to pari ka rasizam - nema tog. Jedino se među pojedincima može naći talentiranijih ili manje talentiranijih "poli(u)glota". Nisu u pravu oni koji bagateliziraju značenje materinjeg jezika, jezik je itekako važan, a dokaz je to što su u prošlosti mnogi osvajači, imperijalisti i hegemonisti nastojali zatrti jezik drugih naroda i nametnuti im svoj, kako bi ih lakše držali u pokornosti i porobili ih. Zato je borba za očuvanje jezika ujedno i borba za opstojnost nekog naroda ili države.

Nema zbora da su Hrvati među najtalentiranijim svjetskim narodima za učenje stranih jezika!

Jedna moja poznanica, podrijetlom Poljakinja, hvalila se da su to njezini sunarodnjaci, ali onda sam u razgovoru s njezinom zemljakinjom doznao da su poljski studenti hrvatskoga jezika muku mučili s izgovorom našega "lj".

Nema nas Amerika, bez obzira što teta lija Dementija (0234708074320) tvrdi drugačije!

Bravo Smaug. Su-potpisujem tvoj tekst. U nizu ispravki Juričinih grešaka dodao bi još samo da se "Haleyjeve komet" pojavljuje svakih 75,3 godina, a ne "osamdeset i kusur" godina kako je rekao Jurica.

jure ,,,,,redmond je u Washingtonu a ne u Oregonu,,,,,,stoj atento, vajo i tebi digod google maps pogledot,,,,

0234.
U krivu si kada generaliziraš i tvrdiš za ljude s ovih prostora da su jezični antitalent, samo na osnovu vlasitog iskustva u kontaktima s gastarbajterskom verzijom engl. jezika ljudi koji su bez škole došli u Ameriku trbuhom za kruhom. Kao lingvista znam o čemu govorim. Čak će biti prije da smo nadareni za jezike.
Što se tiče teksta Jurica je u pravu kada tvrdi da je jezik materija koje se mijenja što je van naše moći, a za mene osobno je jezik uvijek bio sredstvo komunikacije prije svega, a ne sredstvo identifikacije. Sve dok se razumijemo, svejedno mi je hoćeš ili ne ćeš, ili si na bregu ili brijegu

Ja uopce ne sumnjam u to da Pavicic ima pravo kad kaze da se pravopis jos nikada ovako brzo nije mjenjao. Svejedno, bilo bi lijepo imati jedan sluzbeni pravopis u zemlji. Makar just for the record.

@0234708074320, oli ti Amerikenjac.
Hrvatima u javnom hrvatskom prostoru nisu potrebni tvoji (primjeti malo slovo) opisi problema, već možebitna rješenja. Imamo standardni jezik (koji meni nije po volji jer sam po ocu kajkavac, po majci štokavac, a živim u gradu koji je nekad bio čakavsko/talijanski) i nastoj se služiti njime kako bi bio lakše razumljiv.
Ovako ispadaš veliki "napuhanko", veći i od Jurice koji je jako lošu kolumnu napisao.

0234... danas je vrapce otvorilo vrata i sticenicima dalo slobodan dan? makar bilo nehumano, smatram da bi likovima poput tebe takav slobodan dan trebalo uskratiti, za dobrobit nas ostalih. moje mi sesto culo govori da je samo pitanje dana kada ce tvoje ludilo biti definitivno potvrdjeno udarnom vijescu na stranicama crne kronike :-(

Pada mi na um riječ "obvezati". To bih svrstao u jednu od nepodesnih jezikolomnih konstrukcija i mislim da se treba vratiti na "obavezati" iz jednostavnog razloga što je lakše izgovarati. Ranije sam već dao prijedlog da se namjesto "zadatci" piše "zadaci", jer je to fonetski, zašto ne pisati fonetski, nego kao Englezi ili Francuzi kojima su Rimljani podvalili da pojedine glasove nepoznate Latinima, pišu sa više slova, pa sada moraju pamtiti kako se piše i izgovara svaka pojedina riječ. Što se pak općenito hrvatskog tiče i njegove jedinstvenosti, negdje sam na netu pronašao tvrdnju poljskog kardinala Stanisław Hozjusz-a iz 16. st. da je "hrvatski majka svih slavenskih jezika " ? i da je glagoljica nastala prije ćirilice. No to bi se moglo objasniti politikom opravdavanja imperijalističkih težnji Habsburgovaca prema slavenskim državama. Ali možda i ima nešto u tome.

Hej, Pavicsichu, zaboravih najbitnijé i najtragikomicsnijé. Nevjerojatno, s kakovom drskoscyu se balkanskí 'Rvati bahate u anglosaxonskóm svietu glede 'znanja' englezskoga jezika - popút tvoje nebitnosti. Moje izkustvo mi pako govori da csto je neznalicsská 'rvacká jedinka blentavija, to che se veche bahatiti. Gledh to, maloterne izjavljuju da englezskím bolje vladaju od sámih Anglosaxoncev !!!!! A zapravo govore odbojnim naglasom indijskíh tovarov cstono ih u rasisticsskoj bieloj Americi sámocsinno svrstava u podrpane i derutne detroitske csetvrti, uz 'brachu' Srbe i Indijce. :)) Na prste jedne ruke se mogu nabrojiti JEDINKE iz balkanskoga tuzemstva s osrjednjim naglasom kojino prosjecsnomu/oj Amerikancu/ki ne che parati ushesa - o 'syntax & grammar' neima govora. Lish se vi i nadalje blentavo bahatite s NEZNANJEM englezskoga jezika, a mi ('Americans') chemo se, po dobroj staroj navadi, grohotoma sm(i/e)jati. Gledaj da ti 'kid' u dalekój buduchnosti ne zaglavi s traljavim naglasom na otca po njekakovoj 'baushteli'. Greets from CA. ;))).......

Zacsto, oh, zacsto navieke moram nalietati na iste slovne izprdke polupismenih pojedincev ??!!! Ha, Pavicsichu, ha ??!! Ili ti balkansko-vlashski korieni ne daju mira ?????? Zacsto, zaboga, uvieke morash pisati o stvarieh o kojihno pojma NEIMASH ???!!! Kdje je glavno sjedishte MS-a ???!!! Koliko je pravopisov tiskano (4 - malahna pomoch), a koliko je njih dobilo preporuku nadlezhnoga ministarstva (1 - pogodi kojí !!) ??!!! 'Moj klinac ide u četvrti razred. Engleski govori tečno kao hrvatski, a valjano ne piše ni jedan ni drugi.' Daklje ni jedan ni drugí. Zhalostno !!! Mjeshte sdvajanja i polupismenoga brljanja na 'dvie kartice' tezhine WC-papira bolje ti je bilo (pro)ucsiti osnovno orudhe struke kojomno se bavish. Tko ti daje za pravo bezobrazno vriedhati jedan narod (Crnogorce) ??!! Jesi li ti mozhebitno bolji Balkanac od njih ? Zacielo, nijesi !! Uostalom, i medhu inieme, i oni muku mucse s dvama pravopisima. I dakako, cstokavski jezik govoren u ovoj balkanskój banana-ledini jest zapravo NJIHOV, pacse srbsko-hrvatskí. Kada ste vi Vlasi s Turci navrli u Hrvatsku, tada je iztocsnjacsská cstokavshtina potisnula kako kajkavskí, tako i csakavskí jezik. Znash li ti uobche objasniti riecs 'stubokom' i 'dokono' ??!! Zacielo, ne. Sunovinar Inoslav bi ti mogal odrzhati kdjeikoje predavanje iz osnov hrvatskoga jezika. Pitaj njega, on zna bolje, ti gore. MS je (od)kupil 'lektornik' (spell-checker) od hrvatskíh sustrukovnjakov (Silich & Co. = po tebi stari babci). Drugics ne brljaj nere MÚCSI. Sjedi drjevo na drjevo, evo tebi 'KEC' !!!!! @ smaug: Loshe si ti to 'obradil', jako loshe. Na nashih slavisticsskíh shtudijih imali smo joshte kasníh 80-ih programska orudha za sve slavjenske jezike, i naravno, pripadajuche 'algorithme' su razvili nashi absolventi i znanstveni novaci. Joshte si mlad pako je oprostljivo. @ aramis: Malo prevech razpravishtnoga trkeljanja nije dobro za zdravlje, nu manje je dobro za vjeshtbu prstichev. Ukratko, u jezik se navieke petljaju pojedinci kojino bi morali prvo znati dobro guliti krumpire, a tek potom toga pitati znalce jezicsska pitanja i upijati odgovore. 'Maticsin' i 'Silichev' uradak oslanjaju se na 'Brozov', ali su oba daleko povrshnija i gora od 'Brozovoga'. Novosadac je udaril srbsko-hrvatske temelje i 'Maticsinomu' i 'Silichevomu' uradku. Ostalo je trla baba dlan. 'Londonac' je daleko najbolje novije objavljeno u ovoj bananastoj zemlji. Grammatika (slovnica), sintaxa (skladnja), fonetika (glasoslovlje), morfologija (oblikoslovlje), itr., sve je to JEZIK. I ciech ovoga se morah prijaviti na 'ovo zhútilo' zhútarnjega ??!!! Bah......................

Svugdje je pravopis i političko pitanje, u Hrvatskoj malo više ideološko, no, sve u svemu, dobar članak. A Halley k'o Haley, prođe proizvoljno k'o pravopis :)

Bogatstvo hrvatskog jezika je veliko, u različitosti nariječja, govora i izražajnih mogućnosti a po svemu je jedinstveno u svijetu. Počeci hrvatske pismenosti sežu u 9. st. s pojavom glagoljice i tekstova na starohrvatskom (ikavskom) govoru, koji je i danas prisutan od jadrana prema sjeveru hrvatske, Vojvodine i u Ukrajini, kao govor ukrajinskog jezika. U samostalnoj Hrvatskoj naši jezikoslovci više nisu sputani nekim unitarističkim zahtjevima u brizi za očuvanje jezika u svim njegovim pojavnostima, što vrijedi i za standardni jezik. To ih obvezuje da nastoje dati najbolja rješenja za pravopis, i skup riječi koje mu pripadaju. Ne smije se dopustiti da pojedini jezikoslovci ustrajavaju na nekim konstrukcijama koje je pregazilo vrijeme, da stvaraju neke novokomponirane nepodesne složenice ili da silom nameću n. pr. riječi sa "i(je)" kada za to nema razloga, jer su u Hrvatskoj prisutna sva tri govora. Jednako su tako prisutna i sva tri nariječja, pa ne treba bježati niti od njih i držati se "što" kao pijan plota. Što se tiče stranih jezika, neka ih, moramo ih znati radi komunikacije sa svijetom, ali isti ničim ne mogu ugroziti hrvatski jezik, koji ostaje kao jedna od odrednica nacionalnog (državnog) identiteta.

Isprika, jer prvi komentar poslah ne pročitavši tvoj komentar. Naime, bijah siguran da opet brljaviš, ali ovog puta tekst je na mjestu, istinit prikaz jednog od lutanja našeg društva, u cjelini.

Druže Jurice, htjedoh te nazvati konjem, ali, to bi bila uvreda za prekrasnu i plemenitu životinju.

Odličan i istinit komentar Jurice!Bravo!

Poštovani Jurice, hvala za tisućito prežvakavanje teme pravopisa u Hrvatskoj i hrvatskim školama. Ono što me, međutim, brine u ovom tekstu su faktičke netočnosti i površnost, pa bih vam na to skrenuo pažnju.

Prije svega, ne znam odakle vam brojka od "dva" pravopisa koja se koriste. Realno, koristi ih se najmanje tri: Babić-Finka-Moguš, Anić-Silić i najnoviji i po meni najkonzistentniji Hrvatski pravopis Matice hrvatske, autora Badurine, Markovića i Mićanovića.

K tome, neki se i dalje navodno koriste Brozovim pravopisom, iako bi se o tome dalo raspravljati, a vaš kolega s ovih stranica, izvrsni Inoslav Bešker, pak, koristi neki svoj vlastiti pravopis, bez točke iza rednih brojeva, pa kada se radi i o kalendarskim godinama, neobičnim transkripcijama i transliteracijama stranih vlastitih imena i imena gradova (Ancona mu je počesto, ali ne uvijek Jakin, Venecija su Mleci, ali je Varšava Warszawa, Jeljcin je El'cin itd.). Osobno me to zabavlja, a ne smeta, ali samo govori o tome da priča o "dva pravopisa" jednostavno ne drži vodu, već je prije da ih se koristi barem pet ili šest.

Drugo, Redmond, naravno, nije ni u kakvom Oregonu, iako je relativno blizu, već je u blizini grada Seattlea, u američkoj saveznoj državi Washington. Pored toga, tamo nam nitko ne pravi "spelling-checker", već se jednostavno tamo proizvodi Microsoft Office, koji u verziji za naše (i brojna druga tržišta) sadrži Hrvatski računalni pravopis, računalnu provjeru pravopisa koja je, kako možda možete shvatiti iz ovoga pisanja, djelo hrvatskih stručnjaka. Slaven Batnožić, Branko Ranilović i profesor Josip Silić stoje iza tog navodno "spelling-checkera" i to još od 1996-te kada je ovaj dovršen. Radilo se o golemom i jedinstvenom poduhvatu toga doba jer se radi o automatskoj provjeri hrvatskoga, koji je kao i svi slavenski jezici (bio) notorno težak za računalno automatiziranje. Za razliku od većine zapadnoevropskih jezika kod kojih s fondom od 300.000 - 400.000 riječi u računalnom pravopisu pokrijemo 99,99% realnog pisanog i govornog fundusa, zbog mijenjanja nastavaka na osnovi riječi za istu efikasnost slavenski bi računalni pravopis trebao imati fundus od barem 10-tak milijuna riječi. Slaven Batnožić je najzaslužniji za kodiranje algoritma koji osnove riječi stavlja u osnovnu matricu iz koje se kasnije prema rodu, broju, padežu, glagolskom vremenu itd., odnosno gramatičkim pravilima uzimaju nastavci riječi u raznim oblicima tako da umjesto stvaranja goleme baze svih riječi u svim mogućim oblicima, imamo kompaktnu bazu usporedivu s onom u engleskom ili njemačkom, primjerice, i posebna pravila i nastavke koji nam daju automatiziranu provjeru pravopisa na hrvatskom.

Microsoft je praktički trenutno shvatio o kakvom se blagu radi pa je otkupio prava na Hrvatski računalni pravopis, integrirao ga u svoj paket uredskih aplikacija Office, a onda su na osnovu toga Hrvatskog računalnog pravopisa u Microsoftovoom Officeu nastali automatizirani pravopisi i za ostale slavenske jezike koji koriste isti algoritam i istu strukturu.

Dakle, nitko nam ne određuje pravopisu ne nekakvom nepostojećem "oregonskom Redmondu".

Što se dopunjavanja fundusa hrvatskog računalnog pravopisa tiče i općenito lokalizacije Microsoftovih programa, ni to nam ne određuju "nerdovi u Redmondu", već se radi o strahovito složenom procesu, o kojem, na žalost, ništa ne znate, ali u koji su uključeni domaći jezikoslovci, lektori, redaktori itd.

Ukratko, nakon dosta vremena jedna vrlo loša, promašena, netočna i besmislenostima ispunjena kolumna i od vas.

Redmond o kojem je riječ nije u Oregonu. Cca 144 milje južno od Portlanda u Oregonu postoji Redmond, ali sjedište Microsofta je u državi Washington.

Kad sam 1986/87. u State University of New York u kampusu u Albany-ju kao Fulbright-ov postdoktorski stipendist (Fellow) proveo 8 mjeseci, sa samom sebi postavljenim ciljem da načinim hrvatski spell-checker, imao sam prilike uočiti da se Amerikanci ne vole služiti spell-check(er)om za engleski jezik iz društveno nametnutih mjerila da onaj tko ne pozna dobro engleski pravopis (spelling), nije obrazovan. A to je slijedilo iz programa engleskih i američkih osnovnih škola u kojima se pravopis (pravilno pisanje svake riječi ponaosob) učio te se i danas uči riječ po riječ iz razloga što u engleskom nema pravopisnih pravila bez iznimaka, a mnoga pravila sadrže i vrlo velik broj iznimaka. Dakle, engleski i američki učenici su davno prije pojave računala morali učiti pravopis na način na koji danas uči svako računalo: bubanjem (spremanjem u memoriju) ogromne količine podataka (riječi). Naravno da je to i bio jedan od glavnih razloga da se najprije pomogne učenicima, a onda i svim piscima, ali tako da oni ovakve programe koriste u tajnosti kako ne bi pokazali nisku razinu svog jezičnog obrazovanja. No, još je jedan čimbenik išao u prilog razvoju računalnog spell-checka: engleski jezik je "analitički" tj. on je izgubio mnoge svoje morfološke oblike. Radeći na hrvatskom spell-checku morao sam riješiti problem kako uopće upisati ogroman broj morfoloških oblika riječi te kako ih racionalno spremiti u memoriju računala. To sam uspio riješiti tek kad sam odustao od gramatičkih pravila mijene hrvatskih riječi (deklinacije, konjugacije i stupnjevanja) koja su kombinirana s pravilima promjene glasova odnosno slova koja tim glasovima odgovaraju (učenik, učeniče, učenici) i načinio nov model koji je savršeno odgovarao računalu, no isto sam tako sam morao otkrivati sve oblike, jer nije postojao niti danas postoji morfologijski rječnik hrvatskog jezika u tiskanu obliku jer bi to bila predebela knjiga ili bi takav rječnik trebao biti tiskan u više svezaka. No, kako se računalna znosti i tehnologija vrlo brzo razvijaju, danas je prevladan i ovakav moj racionalni pristup te se do podataka potrebnih za pravopis pa i za gramtiku može doći naprosto statističkom obradom tesktova (korpusa) s vrlo mnogo riječi. Čak se i strojni prevoditelji danas prave na isti način pa autor takvog prevoditelja čak ne mora ni poznavati jezike za koje priprema strojni prevoditelj (Vjerojatno je tako načinjen i spomenuti hrvatski spell-check za hrvatski u Oregonu). No, da zaključim: točno je da su klasični pravopisi u smislu propisanih tiskanih morfoloških rječnika danas zastarjeli, a pomalo zastarijevaju i klasične gramatike. Iako to izgleda čudno, sjetimo se da su svi prirodni jezici nastali u pretpismeno doba, da izvorni govornici tih jezika nisu uopće imali pojma o nekim eksplicitnim pravilima kao što su pravopis i gramatika, a ipak su "pravilno" govorili tim jezicima. Eksplicitna pravila su se pojavila s jezikoslovljem, ali ta pravila nisu iscrpna i što je još važnije, nitko ne može naučiti tečno govoriti strani jezik time što bi kombinirao rječnik i gramatiku (u pismu i pravopis), jer ljudski mozak tako ne funkcionira, i govornik jednostavno ne može "u realnom vremenu" povezati jedno s drugim odnosno trećim. Takva pravila mogu biti korisna samo za znanstvene analize pojedinih primjera u jezicima, jer analiza može trajati danima, mjesecima pa i godinama. Naprotiv računalo, zbog svoje brzine rada može funkcionirati na taj način i čak prevoditi s jezika na jezik, ali zasada još vrlo nekvalitetno. A za dobru primjenu spell-čeka ("rječničkog sita"), osim programa koji prepoznaje pravilnovnapisane riječi potreban je i program koji će u slučajevima neodređenosti koristiti i podatke iz konteksta (grammar-check) koji u hrvatskom jeziku još ne postoji (na primjer u pitanju zeta postavljenog supruzi: "Gdje je ona naša stara pila (oruđe)?", prisutna pripita punica odgovara: "Ako sam pila, za svoje sam pila!")

Ma, nek piše svatko kako hoće - ja sam za bregove i za neću, ali eto njima i brjegova i ne ću. Jedino se bunim kad onaj tko piše ne ću misli da je veći i bolji Hrvat od mene koja pišem neću.