I dok su im ruke bile zauzete palicama kojima su me udarali, u džepovima su im bili mobiteli u kojima su bile prepaid kartice korištene samo kad su mene “odrađivali”. Kupili su ih oni ili netko od njihovih pomagača, naručitelj. Mogli su ih nabaviti preko nekog oglasnika ili na internetu.
“Radni mobiteli”, kako ih u žargonu zovu kriminalci, policajci i tajni agenti, koriste se u pravilu prvi put, zadnji i nikad više. I dok su se maskirali kacigama da ih ne bi prepoznao ja ili netko od prolaznika, nešto su tragova ipak posijali. Bili su to pozivi upućeni s mobitela koje je registrirala u tom trenutku meni najbliža bazna stanica na Remetinečkoj cesti. Operater čije su kartice koristili za ovu priču nebitan je. Ali ako netko od kriminalaca iste kartice koristi višekratno, za istražitelje je to “Bingo”.
Da je u lipnju 2008. godine bila na snazi Uredba o obaveznom registriranju kupca prepaid kartica, policija bi brzo došla do kupca “radnog mobitela”. Za policiju bi to bio svakako lakši korak u slaganju mozaika.
‘Watsoni’ mogu sve
Kad bi me se pitalo o tome treba li registrirati kupca prepaid kartica, digao bih ruku za, vjerojatno i zbog subjektivnog stava. U slučajevima otmica, razbojstava, teških kaznenih djela, policiji i tajnim službama nužno je što prije naći neku vezu s počiniteljima, a upravo je mobitel jedan od načina.
Ali, opravdani razlozi zadiranja u ljudska prava i privatnost imaju i svoje drugo lice. Vjerojatno bi vas zgrozila mogućnost da vam tajne službe, policija, pa čak i neki privatni detektivi mogu rekonstruirati život, analizirajući koga i koliko često zovete, kakve SMS poruke šaljete, koliko brzo na njih odgovarate, čak i u slučaju da vas se uopće ne prisluškuje.
Koliko je strah od prisluškivanja prisutan svjedoči i nedavno provedena anketa u Hrvatskoj prema kojoj 40 posto ispitanika smatra da ih prisluškuju agenti tajnih službi.
O tom strahu svjedoče i sudski spisi. Kad je sniman kako prima kuvertu sa 50.000 eura za “kavu” , Josip Matanović, bivši potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, Jošku Kuzmaniću, USKOK-ovu pouzdaniku, govorio je: “Sad najnormalnije možemo razgovarati ono sve po legalnome i dozvole ovamo, tamo, o tome svemu, al molim te, evo da ne idemo tamo jer se može mobitel snimat’, ovaj isto. Možeš isključit, ali te se može snimati. Jedino kad se skine baterija i tako dalje onda ne mogu ništa. Jedino satelitski, a budući da nismo takve osobe, onda to neće, ali preko mobitela, čuj, pustili su, masu snimanja toga i samo jedva čekaju...”
Josip Matanović bio je u pravu. “Echeloni”, “Watsoni” mogu doista sve. Operateri su dužni tajnim službama i policiji osigurati izravan pristup sučeljima, da bi vas mogli “ukopčati” i bez njihova znanja. Ta se pogodnost i koristi. Upravo je brzina kojom su uhvaćeni razgovori i lokacije bila bitna za lociranje otmičara bivšeg generala HVO-a i šefa HDZ-a BiH Ante Jelavića, za razrješenje ubojstva Slavice Medanić, ali i za uhićenje osumnjičenih za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, za otkrivanje onih koji su prijetili Mesiću i papi Ivanu Pavlu II. za trećeg posjeta Hrvatskoj.
Sporni operativci
Đuro Lubura, stalni sudski vještak za telekomunikacije, smatra da Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija na zahtjev policije i tajnih službi godišnje provjeri 40.000 korisnika telefonskih brojeva. Tihomir Kralj, bivši šef Nacionalnog policijskog USKOK-a, u svom je stručnom radu u siječnju 2008. iznio podatak da je 2001. policija podnijela 1162 zahtjeva za provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa. U 2007. broj zahtjeva bio je 18.823, a taj broj odnosi se samo na policiju, bez tajnih službi, civilne i vojne, te drugih tijela. Broj svake godine raste i tehnologija danas doista omogućava neslućene razmjere prisluškivanja mobitela i kontrole e-mailova. Ali ne samo države već i operatera, ali i korporacija, privatnih detektiva, providera.
U dopisu šefu države, premijerki i predsjedniku Vrhovnog suda Lubura je opet otvorio problem prisluškivanja i nadzora tajnih službi u provedbi zakona.
- OTC pritišće operatere da ni sudovima na izravan upit, ni vještacima na temelju naloga suda ne smiju davati telekomunikacijske podatke. Većina operatera jasne i izravne naloge sudova ipak poštuje - napisao je 28. siječnja Lubura. Dan poslije, Dinko Majić, prozvani ravnatelj OTC-a, napisao je i teleoperaterima, ali i sudovima dopis u kojem tumači teleoperaterima kako trebaju postupati po sudskim nalozima. Prema Majićevu tumačenju, TK operateri ne smiju podatke o prometu izravno dostavljati sudovima, sudskim vještacima i drugim tijelima. Sudovi svoje naloge trebaju dostavljati policiji, koja zahtjev mora proslijediti OTC-u, a potom će tražene podatke OTC dostaviti sudovima i vještacima. Da Građansko vijeće za nadzor tajnih službi nema pristup OTC-u potvrdila nam je i Sanja Sarnavka, članica Vijeća.
SOA se ne smije žaliti
- Osjećam se kao idiot. Ja bih građane trebala izvijestiti kako kontroliramo tajne službe, a čak ne mogu dobiti ni odobrenje da objavimo barem sažeta izvješća bez ikakvih imena o tome jesmo li ustanovili nezakonitosti. Smatram da bi s obzirom na to da su i USKOK i policija dobili veće ovlasti za prisluškivanje tu kontrolu čak trebalo proširiti. Kad smo primijetili da u Zakonu nema odredbe prema kojoj članovi Vijeća imaju pristup OTC-u, rečeno nam je da se dogodio propust. Kad smo tražili pristup OTC-u, odgovoreno nam je da za to nema zakonske osnove.
Od Odbora za zakonodavstvo tražili smo tumačenje zakona, ali ga već više od godinu dana nismo dobili - kaže Sarnavka.
- Članovi Vijeća za civilni nadzor tajnih službi već tri godine nemaju pristup OTC-u, glavnom logističkom centru za provođenje tajnih mjera prikupljanja podataka, što je važno zbog nenajavljenih provjera popisa telefona koji se prisluškuju. Nekad su to mogli učiniti u SOA-i, što se i činilo u prethodnom sazivu Vijeća, kad se to moglo.
Također, zabranjeno je djelatnicima SOA-e da pišu pritužbe Vijeću, što su nekad mogli i što je bio određeni način kontrole rada SOA-e. Sada se mogu žaliti samo unutar svoje organizacije, a sve to također nosi oznaku tajnosti - kaže Gordan Bosanac, programski voditelj Centra za mirovne studije koji je kandidirao Sanju Sarnavku ispred organizacija civilnog društva u Vijeće za građanski nadzor.
Majić i trodioba vlasti
I dok je u javnosti glavni prijepor uglavnom sveden na problematiziranje registracije korisnika prepaid kartica, te koliko bi to zadiralo u ustavno pravo na nepovredivost komuniciranja Lubura, suci i pravni stručnjaci ističu da je bit problema u nadzoru onih koji prisluškuju i kontroliraju fiksnu i mobilnu telefoniju i internet. Po njima, ovakvim tumačenjem zakona Dinko Majić grubo je povrijedio princip trodiobe vlasti i upustio se u tumačenje zakona.
- Čudno je da ravnatelj OTC-a tumači zakon i što bi bilo obvezno za sudove. To je u suprotnosti s kontrolom vlasti. Jedino sud može tumačiti zakon i njegovu primjenu. Sud je taj koji donosi nalog, a policija je samo njegov servis. Ovaj naputak možemo tumačiti kao da izvršna vlast želi kontrolirati rad suda - kaže naš sugovornik iz pravosuđa. Pritom ističe kako i policija ponekad ne zna što učiniti s mobitelima koji mogu biti bitni za istragu i kazneni postupak. Pa primjerice uhićenom oduzme mobitel ili ga vrati oštećenom, a poslije se utvrdi da je bitan za utvđivanje činjenica u postupku. Neki se mobiteli drže u polozima remetinečkog zatvora, kaže naš sugovornik.
- Već sam zatražio očitovanje i poslao dopis šefu OTC-a. Na temelju toga zatražit ću raspravu i u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost - kaže Ranko Ostojić, zastupnik SDP-a i predsjednik Odbora. O sadržaju dopisa i Majićevu odgovoru Ostojić ne može govoriti jer je to službena tajna. Iako je zakonski sve riješeno, čini se da je zakonski okvir ipak u nerazmjeru s praksom. A to stvara mogućnosti manipulacije i zloporaba, pa se tako može čuti da policija i tajne službe imaju mogućnosti nekontroliranog prisluškivanja, a nema sustava kontrole koji bi to efikasno nadzirao. Prozvani Dinko Majić, ravnatelj OTC-a, tvrdi da je njegov naputak krivo shvaćen, te da postoje sustavi kontrole kroz Sabor i druga tijela koji nadziru tajne službe i OTC kao njihov logistički centar.
- OTC se ne bavi ni analizom podataka ni njihovim sadržajem, jer mi smo samo servis policije, tajnih službi i sudova - kaže Majić i tvrdi da je OTC ustanovljen kako bi se s jednog mjesta dostavljali podaci o tajnom nadzoru onima koji ih imaju pravo tražiti. Upravo je uvođenjem OTC-a, navodi Majić, uveden red u primjenu i kontrolu tajnih mjera. Napominje da u suradnji s operaterima nema problema, te da su ljudi koji rade na osjetljivim informacijama prošli stroge sigurnosne provjere i da OTC radi isključivo po nalozima sudova i sigurnosnih službi i provodi zakone. I jedino je zakonsko uporište razlog zbog kojeg je Majić od operatera zatražio da do 1. listopada dovrše registraciju prepaid korisnika.
Glavni prigovor operatera i zagovornika slobodnog korištenja prepaid kartica je da registracija neće spriječiti kriminalce. I to stoji, jer kriminal uvijek nađe način da doskoči policiji, pa i sigurnosnim službama. No što se pak tiče zaštite privatnosti, korisnik se od nje može zaštititi zahtjevom za tajnošću broja od neželjenih pojedinaca.
‘Kad se meta kreće’
I dok se ovih dana uglavnom piše o kontroli tajnih službi, na stranici www.007com.hr reklamira se uređaj za praćenje koji se aktivira “kad se meta kreće!” I nitko to ne problematizira iako su upravo po tom modelu atentatori planirali i ubojstvo Ive Pukanića. U dobrom dijelu optužba svoje dokaze temelji i na podacima operatera. Mobiteli sve više postaju “krunski dokazi” optužbe, ali i obrane. Ali, konačnu će odluku o tome ipak dati sud, koji je jedini i mjerodavan po pitanju kako OTC mora postupati. No neka pitanja o nadzoru onih koji nas prisluškuju i načinima kako to čine i kontroli tek će se otvoriti. Za javnost i laike OTC i dalje ostaje nepoznanica o zgradi u Zvonimirovoj 4 u kojoj je njegovo sjedište.
Nešto od toga kako nas prisluškuju tajne službe možemo vidjeti samo u špijunskim filmovima i serijama.
HT: Poštovat ćemo zakon
HT će poštovati odluke nadležnih tijela utemeljene na zakonu kojim se propisuje obveza registracije korisnika prepaid usluga, odgovorila nam je Maja Weber, direktorica Odjela za odnose s javnošću HT-a. Međutim, smatramo da je upitno može li ova mjera pomoći rješavanju problema organiziranog kriminaliteta, tvrde u HT-u. Jer, kažu kriminalci će moći no name kartice nabaviti u susjednim državama. Uvođenje novih obveza, navode, dodatno će financijski opteretiti sve mobilne operatere.
I Europa traži identifikaciju
Oni koji plaše tvrdnjama da registriranje prepaid korisnika ugrožava ustavna prava, a realna opasnost pritom doista postoji, ne govore da je u Europi sve češće praksa da se prepaid kartica više ne mogu kupiti bez identifikacijske isprave. I preporuke Europske komisije idu u tom smjeru. Osobno sam imao takvo iskustvo i u SAD-u. Za kupnju prepaid kartice i mobitela morao sam priložiti putovnicu.
Sudski nalog nije potreban samo u Srbiji i Bosni
Tihomir Kralj navodi kako u Austriji, da bi dobila podatke o tome tko je s kim razgovarao i na kojim baznim stanicama, policija mora imati sudski nalog na prijedlog tužitelja. Operateri tu uslugu naplaćuju bez obzira na to što se radi o izvidima kaznenih djela. Sudski nalog potreban je istražiteljima i u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj i Velikoj Britaniji. Sudski nalog policiji nije potreban u Srbiji i BiH. Praksa je Europskog suda za ljudska prava da je samo za provjeru istovjetnosti TK podataka nužna legitimacija suda (Malone v. the United Kingdom). Kralj navodi kako je sravnjivanje podataka o prometu ipak samo putokaz policiji i pomoćni alat te joj može biti putokaz u rješavanju zločina.
